Odmah nakon vijesti o smrti, u Teslinu je hotelsku sobu u “New Yorkeru” stigao njegov nećak Sava Kosanović, prijeratni političar, zatim ministar u kraljevskoj vladi, potom ministar u vladi bana Ivana Šubašića, a nakon rata jugoslavenski veleposlanik u SAD-u te ministar informiranja u Titovoj vladi. Tada nije mogao ni naslutiti da je za Teslinu imovinu jako zainteresiran i FBI, odnosno sam njegov vrh – legendarni šef Saveznog istražnog ureda J. Edgar Hoover.
Strah od komunista
FBI je najprije tvrdio da je Kosanović pokupio sve važne dokumente iz Teslina apartmana, ali uprava hotela koja je nadgledala otvaranje sefa potvrdila je suprotno – da je Kosanović odnio samo Teslinu potvrdu o američkom državljanstvu, tri slike i jednu knjigu. Kako Tesla nije ostavio oporuku, njegovu su imovinu trebali preuzeti najbliži rođaci, nećaci Nikola Trbovich (Terbo) i Saša Kosanović. No nisu, jer najprije je Teslinu golemu ostavštinu želio pročešljati FBI.
Naime, Hoover je u službenoj bilješci napisao kako se boji da bi Kosanović neke materijale mogao predati neprijatelju. Doduše, ni sam nije bio načistu tko bi taj neprijatelj mogao biti i kome je Kosanović bio naklonjen: kralju Petru, komunistu Titu, fašističkim snagama koje su podržavale Mussolinija i Hitlera, Sovjetskom Savezu ili pak nijednoj opciji od navedenih.
Provjeravao je i motivaciju samog Tesle dok je čitao podeblji dosje načinjen za inovatorova života koji se uglavnom sastojao od novinskih članaka u kojima Tesla najavljuje stvaranje moćnog superoružja. Posebno sumnjivim mu se činilo Teslino obraćanje Prijateljima Sovjetske Rusije u Massachusettsu 1922. godine.
Sumnju da bi Tesla mogao biti naklonjen komunistima nije mogao odagnati ni javni podatak o Teslinu prijateljevanju s tadašnjim američkim potpredsjednikom Henryjem Wallaceom, kao ni njegovu bliskost s predsjednikom Franklinom Rooseveltom preko pisama koja je slao njegovoj ženi Eleonor.
Hooverovu je brigu dodatno raspirio Abram Spanel, industrijalac i predsjednik tvrtke Latex. Čim je čuo za Teslinu smrt, zatražio je razgovor s agentom FBI-a Friedrichom Cornelsom te mu prenio izrazitu zabrinutost da bi Kosanović tajnu Teslina superoružja mogao predati Sovjetima.
Spanel nije alarmirao samo FBI već je svoju zabrinutost prenio i savjetniku potpredsjednika Wallacea koji se o toj temi savjetovao i s predsjednikom Rooseveltom. Spanel je upozorio i na Bloycea D. Fitzgeralda. Tesla je, otkrio je Fitzgerald, izvodio brojne eksperimente povezane s bežičnim prenošenjem struje, poznatim kao zraka smrti, te dodao da mu je samo mjesec dana prije smrti rekao da je te eksperimente usavršio. Tada je spomenuo navodno revolucionarni Teslin dizajn torpeda.
Sve to, kao i bojazan da bi Njemačka mogla usporedo razvijati tajno oružje, nagnali su Hoovera da osobno zapovijedi akciju. No FBI se nije izravno mogao uplesti, pa je prljavi posao za njih odradio Ured za čuvanje imovine stranaca. Njima je naređeno da preuzmu i zadrže sve Tesline predmete, “barem dva dana, kako bi ih pregledali”.
Nakon što je primio naredbu, taj je Ured bio je na sto muka jer njegova je nadležnost bila imovina stranaca, a Tesla je bio američki građanin. Kako je, međutim, Kosanović vjerojatno bio zakonski nasljednik, a nije bio američki državljanin, Ured je kroz vrlo široko tumačenje zakona imao opravdanje za proglašavanje materijala imovinom stranog državljanina.
Činjenicu da je Tesla imao još jednog nećaka, Amerikanca Nikolu Trbojevića, koji bi također trebao biti zakonski nasljednik, jednostavno su ignorirali pa su tako iz Teslina apartmana u “New Yorkeru” odvezli dva kamiona stvari.
– Rekli su kako vjeruju da je izumio „zraku smrti“, važan vojni uređaj koji je mogao uništiti neprijateljske avione tako što bi se usmjerila zraka u nebo i stvorilo polje energije od kojeg bi se avioni raspali. Štoviše, sumnjalo se da su njemački agenti u očajničkoj potrazi za tim uređajem ili planovima za njegovu izradu. Dobio sam naredbu da Teslinu imovinu pokupim iz “New Yorkera” i svih hotela u kojima je živio – otkrio je 50 godina kasnije zaposlenik Ureda, mladi pravnik Irvin Jurrow.
Ukupnu imovinu činilo je 12 zaključanih metalnih kutija, željezni ormarić, 35 metalnih konzervi, pet bačava i osam kovčega. Sve su odvezene u posebno skladište na Manhattanu. FBI je sada trebao osobu od povjerenja, a k tome dovoljno stručnu da pregleda Tesline dokumente i stvari. Pozvali su profesora Johna Trumpa, strica današnjeg američkog predsjednika Donalda Trumpa.
Fizičar John Trump bio je ravnatelj i osnivač Visokonaponskog istraživačkog laboratorija pri Tehničkom institutu Massachusetts (MIT) i tajnik u Odboru za nacionalnu obranu i istraživanje. Dva je dana pregledavao materijale i donio mišljenje koje je priopćio FBI-u.
„Gospodin Tesla nesumnjivo je u svoje doba bio veliki inženjer i izumitelj zaslužan za mnoge dragocjene izume, no njegov je rad posljednjih 15 godina imao uglavnom spekulativan, filozofski i donekle promotivan karakter. Smatram da Teslini dokumenti ne sadrže ništa što bi nam koristilo u ratne svrhe i ništa što bi bilo od pomoći neprijatelju ako bi mu došlo u ruke, pa predlažem da materijal predate nasljednicima“, napisao je Trump.
Trumpov izvještaj sadržavao je klasifikaciju materijala, a kao najzanimljiviji izdvojio je rad o generiranju visokog napona i ubrzavanju naelektriziranih čestica, Teslin opis elektrostatičke metode za proizvodnju visokih napona velike moći i niz pisama predstavnicima britanske vlade u kojima se, uz naknadu, nudi otkrivanje tehnike za ubrzavanje sićušnih čestica.
Takvi snopovi činili bi zraku smrti koja bi mogla zaštiti Veliku Britaniju od zračnog napada.
Zanemario je Tesline traktate, napisane 1937. i nazvane „Nova vještina prenošenja koncentrirane, nerasipajuće energije kroz prirodni medij“, gdje je Tesla – što je suprotno Trumpovim ocjenama – iznio potpuno nove spoznaje te opis načina rada oružja za uništavanje tenkova i aviona i za paljenje eksploziva.
Novosti su bile otvorena vakuumska cijev, način za dobivanje nekoliko milijuna volti da bi se naelektrizirale sićušne čestice, kao i metoda stvaranja i usmjeravanja koncentriranog snopa tih čestica putanjom dugom nekoliko milja. Iako je Trump zanemario važnost tog dokumenta, njegova kopija poslije je poslana Američkoj vojsci, Mornaričkoj obavještajnoj službi, FBI-u, zračnoj bazi Wright Patterson, MIT-u i najvjerojatnije u Bijelu kuću.
Taj podatak, kao i špekulacije o nestalim dokumentima te mikrofilmovima, otvorio je cijeli niz nagađanja i teorija o stvarnoj sudbini Teslina superoružja. FBI-a je sve te zapečaćene spise o Tesli morao po zakonu o pravu na informacije objaviti 2016. godine.
Je li Trump rekao istinu?
No tadašnji pregled dokumenata u skladištu na Manhattanu nije bio kraj operacije Tesla. Trump je morao obaviti još nešto. U hotelu Governor Clinton, jednom u nizu u kojem je Tesla živio i ostao dužan jer je imao neobjašnjiv običaj ignorirati račune, stajala je velika kutija. Ostavio ju je sâm Tesla kao zalog za neplaćene račune.
U rukom napisanoj poruci Tesla je potvrdio kako oprema koju ostavlja u kutiji vrijedi deset tisuća dolara. Usmeno je bio upozorio upravu hotela da je njegov “uređaj” tajno oružje i da će se aktivirati ako ga otvore. Nakon što su Trumpu prenijeli Tesline riječi, upravnik hotela i zaposleni brzo su napustili sobu.
Trump je opisao kako je dugo oklijevao skinuti smeđi papir koji je prekrivao uređaj. Kad je skupio hrabrost, pred njim se nije ukazalo nikakvo superoružje, već obična kutija – uređaj za mjerenje otpora. Uobičajeni predmet koji se mogao naći u svakom elektrolaboratoriju na početku stoljeća.
Trump se okrenuo na peti i iznervirano otišao. Za njega je slučaj Tesla bio završen. Svojim je nalogodavcima javio da ni ovdje, kao ni u Teslinim dokumentima, nema ničeg zanimljivog. No do danas ostala je mala dvojba – je li to što su Trump i FBI obznanili potpuna istina o Teslinim dokumentima?
Sutra: Teslini politički pogledi
Meni je Tesla rodbina sa majcine strane negdje u 5 koljenu.