Dinamika zbivanja na hrvatskoj političkoj sceni potpuno se usložnjava. Tri su razine procesa koji upravo okupiraju pozornost političkih aktera. Prvo, nemiri i potresi unutar dviju velikih stranaka koji su već potpuno iscrpili SDP i od najveće oporbene stranke stvorili političku ruinu.
Dok je SDP izmučen pokušajima rušenja predsjednika Davora Bernardića i klanovskim borbama, u HDZ-u započinje val nemira koji bi mogao imati ozbiljne reperkusije na premijera Plenkovića i njegovu Vladu. Plenković, sada je posve jasno, HDZ-om nije ovladao, njega u toj stranci podnose jer im je osigurao vlast, ali pukotine tolerancije sve su veće.
Drugo, destabilizaciji političkog sustava prijeti referendum inicijative Narod odlučuje o izmjeni izbornih pravila koji bi, ako bude održan i prođe li kod birača, bio čavao u lijes konceptu političkih stranaka koji smo dosad poznavali. Taj je koncept dobrim dijelom razočarao birače, proizveo klijentelizam i uhljebništvo te se praktički odnarodio, ali i, logično, otvorio prostor populističkim i antirežimskim pokretima i strankama.
>> Pogledajte što je ministar Tomo Medved rekao nakon važnog sastanka s predstavnicima braniteljskih udruga
Treće, ukupno nezadovoljstvo mainstream strankama koje se najviše bave same sobom i osiguravanjem sinekura stranačkim poslušnicima, otvorilo je prostor pojedincima koji snagom svojih osobnosti, integriteta i karizme biračima žele ponuditi spas od posrnulih stranačkih modela vlasti. U Hrvatskoj sve više dolazi do snažne personalizacije zastupnika čime se sve više neutraliziraju stranke, a istovremeno se događa svojevrsna depersonalizacija, odnosno detronizacija stranačkih šefova.
Poslušništvo postaje prošlost
I Bernardić i Plenković primjer su za to, svaki na svoj način. Nekada je članovima HDZ-a, kao i SDP-a, bio ideal biti stranačkim vojnikom. Dakle, poslušnikom koji slijepo prati stranačke naredbe. Danas je to sumanuta teza koja ocrtava beskičmenjaka bez ikakva osobnog integriteta. No danas više nema ni stranačkih šefova koji željeznom rukom u svilenoj rukavici upravljaju strankom (Sanader, Milanović).
Ono što komplicira jasnije predviđanje u što će se novo komešanje na političkoj sceni doista razviti velikim je dijelom stanje u SDP-u. Glavna oporbena stranka nalazi se u do sada najtežoj situaciji i nije isključeno da će doći ili do njezina pucanja napola ili, postupno, do potpunog umiranja i uništenja zbog nedostatka vizije, programa, sadržaja, a ne samo krize vođenja, što bi doista moglo otvoriti prostor za neke nove opcije koje se najavljuju.
Kandidati koji zapravo ne ugrožavaju previše HDZ, već ciljaju upravo na glasove razočaranih SDP-ovih birača, onih koji su još ranije otišli Živom zidu ili Mostu i onih koji nezadovoljni ponudom na izbore nisu ni izišli godinama niču kao gljive poslije kiše. Svoje su stranke već najavili bivši SDP-ov ministar rada i mirovinskog sustava koji je iz Partije izbačen Mirando Mrsić i koji sada radi na svojoj predizbornoj lijevo-liberalnoj koaliciji Alijansa za promjene. Stranku osniva i bivši Mostov ministar unutarnjih poslova Vlaho Orepić.
Da ulazi u politiku, najavila je i bivša predsjednica Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Dalija Orešković koja trenutačno razgovara sa širokim brojem ljudi poput suca Mislava Kolakušića, ali i bivšim SDP-ovcem Bojanom Glavaševićem, a kojoj je, za sada, glavna mantra borba protiv korupcije, establišmenta i uhljebništva. Krajnja ljevica – Nova ljevica, SRP, ORaH i Radnička fronta udružili su se pak u Šibeniku gdje su potpisali tzv. šibensku deklaraciju. A ne treba zaboraviti ni na stranke svježe raspadnute Amsterdamske koalicije, prije svega stranku Pametno koja je s krizom u Uljaniku otkrila i da postoji Nino Jakovčić i da je počasni predsjednik IDS-a.
Tu je, naravno, i sveprisutni Živi zid, jedina prava populistička stranka u Hrvatskoj koja je već dulje vrijeme zabetonirana na svojih 15-ak posto te je pitanje je li to njen plafon ili će, što je, uostalom, i trend u Europi, i Hrvatska dobiti svoju populističku opciju na vlasti. Uz te kompleksne političke procese, na političkoj se sceni upravo bude i braniteljske skupine, iste one udruge koje su više od godinu dana vodile prosvjed u Savskoj protiv tadašnjeg ministra branitelja i tadašnje SDP-ove vlasti. I traže da HDZ prekine suradnju s Miloradom Pupovcem, predsjednikom SDSS-a, jer se nije jasno ogradio od riječi Aleksandra Vučića, srbijanskog predsjednika, koji je veličao zločinačku politiku Slobodana Miloševića.
Branitelji, dakle, ponovno žele upravljati političkim procesima u državi, ali sada oštricu usmjeravaju i prema “svojima”. Iako je to na prvu udar na Pupovca, u suštini je to ipak atak na Andreja Plenkovića i stabilnost njegove Vlade s obzirom na to da su Pupovac i njegova dva zastupnika iz SDSS-a ključni za Plenkovićevu krhku većinu.
Braniteljske udruge nadovezuju se na protest i prosvjed koji je za 13. listopada najavio i organizira HDZ-ov gradonačelnik Vukovara Ivan Penava zbog nesankcioniranja ratnih zločina počinjenih u Domovinskom ratu u gradu heroju. Upravo se, dakle, događa ono što je bilo lako predvidjeti. Ne ulazeći u to je li Penava u komplotu s braniteljskim udrugama, taj bi se prosvjed lako mogao prometnuti u platformu protiv Vlade Andreja Plenkovića.
Tako bi Plenković mogao dobiti svoj “šator” (premda ga fizički vjerojatno neće biti) kao što ga je imao i tadašnji SDP-ov premijer Zoran Milanović pred Ministarstvom branitelja. I dok su bivše strukture HDZ-a, barem u početku, upravljale braniteljskim udrugama i huškale ih na Milanovićevu vlast, sada se te iste grupacije okreću protiv HDZ-a, odnosno Plenkovića kojem je upravo ta populacija najosjetljiviji dio biračkog tijela. Plenković zbog anemije nije odslužio ni vojni rok, a kamoli sudjelovao u Domovinskom ratu.
Dakle, njegov kredibilitet pred braniteljskim skupinama praktički je nikakav. Uostalom, njegov najveći politički strah upravo je od desnih braniteljskih skupina koje ga nikada nisu prihvatile kao autentičnog predstavnika HDZ-a, više kao idealnog predsjednika SDP-a. Zato i ne čudi da je Vlada bila široke ruke prema braniteljima vraćajući im u vrijeme SDP-a skinutih 10 posto mirovine i još neke benefite, ali neke se stvari novcem ne mogu kupiti.
>> Pogledajte kako se Grmoja derao na Plenkovića: 'Ti ćeš mi reći da sjednem?!'
Ali začudio je Plenkovićev odlučan odgovor braniteljima i Penavi sa sjednice Vlade u Puli kada je rekao da mu nitko neće određivati parlamentarnu većinu, ali i da ne podržava Penavin način upozoravanja na nesankcioniranje ratnih zločina. Plenkovićeva prva linija obrane pred tim dijelom populacije ministri su Krstičević i Medved, a pitanje je kako će se u svemu postaviti njegov stranački zamjenik Milijan Brkić koji već dugo (barem do zaključenja ovog izdanja u četvrtak navečer) nije komentirao aktualna zbivanja, a ni najavljeni prosvjed u Vukovaru.
Iritantna lakoća brisanja
Tu su dva ključna pitanja, tko su pravi organizatori prosvjeda u Vukovaru (očito ljudi iz samog HDZ-a) i koji je njihov cilj? Ako je cilj destabilizacija Vlade i rušenje Plenkovića, tko je onda alternativa? Buntu Ivana Penave prethodila je pobuna Darka Milinovića protiv dijela vodstva HDZ-a kojeg je Plenković na brzinu izbacio iz stranke. Moguće je da se junačenje i primjena prekomjerne sile nad Milinovićem Plenkoviću sada obija o glavu.
>> Pogledajte osvrt Darka Milinovića na šokantno izbacivanje iz HDZ-a
Lakoća brisanja jednog od utemeljitelja HDZ-a, koliko god se ne slagali s Milinovićevim metodama, sigurno nije način postupanja prema dugogodišnjem članu HDZ-a koji je stranci u Lici donosio pozamašan broj glasova i sigurno je bila poruka i drugim “Milinovićima” u HDZ-u. Nije isključeno da je taj potez imao psihološki efekt koji sad izaziva revolt kod drugih HDZ-ovih starosjedioca koji zaključuju; ako je tako jučer odletio Milinović, sutra mogu i ja.
Ljudi iz sjene
– Penava je i ranije znao imati solo poglede na neke stvari unutar HDZ-a. U ovom slučaju za Plenkovića nije problem u pitanju ima li zastupnika više ili manje, već poruka. Ako se sada ide i prema umrežavanju s braniteljima i ako se šalju ultimativne poruke s kime će vladati, onda je to jedan vrlo opasan smjer koji HDZ teško može rješavati s ovako tankom većinom – smatra politički analitičar Ivica Relković. Ključni problem vodstva HDZ-a, drži Relković, u tome je što nisu održali prave unutarstranačke izbore, već nekakve kozmetičke preinake nakon odlaska Tomislava Karamarka.
– I to opterećuje Plenkovića i posljedično mu stvara probleme u Vladi – smatra Relković.
Uza sve to, Plenković je već načet krhkom većinom u Saboru, ali i slučajem Agrokor koji će se dodatno podgrijati kada za koji dan izađe knjiga Martine Dalić, bivše potpredsjednice Vlade, o njenoj istini o propasti i spašavanju tog koncerna. Zbog svega otvara se i pitanje prijevremenih parlamentarnih izbora...
– Prosvjed u Vukovaru za Plenkovića i HDZ vrlo je nezgodan. Osobno sam dobar s Penavom, ali tako se ne radi. Bez obzira na to volio ili ne volio Plenkovića, ako si dobronamjeran prema svojoj stranci i svojoj Vladi, onda ne organiziraš prosvjed protiv te Vlade i te stranke. Međutim, i Plenković je s Penavom u nezgodnoj situaciji nakon što je izbacio Milinovića iz stranke. Gdje mu je sada principijelnost? Ovo što radi Penava daleko je gore od onog što je napravio Milinović, ali Penava nije izbačen iz stranke. Po meni, Milinovića uopće nije trebalo izbaciti iako se ne slažem ni s njegovim desantom na središnjicu stranke.
U slučaju Milinović Jandroković je odigrao svoju igru, a Plenković je išao primijeniti silu. Nepotrebno – komentirao je jedan član Predsjedništva HDZ-a. On smatra da je Penava pak instrument u nečijim rukama. Da je “nafilan” od raznih grupacija koje kroz osjetljivu stvar (kažnjavanje ratnih zločina) žele progurati svoje interese. Drugi sugovornik iz Predsjedništva HDZ-a smatra da je Penava pod velikim utjecajem Tomislava Josića, svog savjetnika i bivšeg šefa Stožera za obranu hrvatskog Vukovara kada se prosvjedovalo zbog uvođenja ćirilice u taj grad.
– Dolazak braniteljskih udruga na prosvjed u Vukovar samo će kompromitirati Penavu – smatra taj sugovornik.
No problemima stisnut Plenković ima i jednu, za njega, olakotnu okolnost. Uz konstantne brige koje mu rade “njegovi” ne mora se boriti i s oporbom jer jake i suvisle oporbe nema. Glavna opozicijska stranka SDP doslovce propada u prijenosu uživo. Ovih dana situacija je dovedena do apsurda. Nakon što su cijelo ljeto ljudi koji su do jučer podržavali Davora Bernardića na čelu stranke sve živo i neživo uvjeravali kako je sazrelo vrijeme da se Davora Bernardića zamoli da napusti mjesto šefa stranke, da će se to i napraviti jer da ga srušiti mogu samo oni koji su ga na vlast i doveli, Bernardić im se svima nasmijao u lice.
U intervjuu u Novom listu lijepo im je poručio da on ne ide sam nikamo i da ga slobodno smijene legalnim putem ako mogu i ako je on toliko loš. I u tome i jest kvaka. Legalni put podrazumijeva dogovor dvojice potpredsjednika stranke Zlatka Komadine i Rajka Ostojića s “milanovićevcima” Peđom Grbinom i Sinišom Hajdašem Dončićem i sličnima koji su do jučer njima radili o glavi.
Lakše je, čini se, štititi Bernardića iako mu je osobni rejting na razini statističke pogreške, zato što ne da nije primirio strasti u stranci nego su podjele otkako je došao na čelo SDP-a sve dublje i dublje, zato što nije znao riješiti ni jedan jedini konkretan problem s kojim se stranka suočila, što je dozvoljavao malverzacije i inženjering na unutarstranačkim izborima, što je rehabilitirao ljude u stranci koje nije smio poput, recimo, Željka Sabe, bivšeg vukovarskog gradonačelnika zbog čega danas nitko u SDP-u ne može Andreju Plenkoviću spočitnuti da je sramotno i katastrofalno loše što je on rehabilitirao bivšeg zadarskog gradonačelnika Božidara Kalmetu.
Ništa od toga očito nema veze jer dok je, što bi rekao Zlatko Komadina, ustaša i partizana, bit će i SDP-a i stranka će svojih 20 posto glasova dobiti. Možda, a možda će se obistiniti ona druga, također Komadinina, da će oni koji se ne mogu prilagoditi novim opcijama izumrijeti kao i dinosauri. Hoće li SDP pokleknuti pod nesavladivim teškoćama na koje je naišao, postati žrtva pregoleme vlastite težine i otići u povijest ili će uspjeti naći neko rješenje.
>> Pogledajte svađu Andreja Plenkovića i Gordana Marasa u Saboru
A jedino je rješenje, čini se, dogovor oba klana, što je svojim kolegama sugerirala i Aleksandra Kolarić. Ako bi se ona mogla dogovoriti, kao što predlaže, a izbacili su je jedni, a htjeli i drugi, zašto to ne mogu i “dečki”? Uglavnom, Kolarić je predložila da obje struje sjednu za stol, dogovore u kojem bi smjeru stranka trebala ići u budućnosti, postave si ciljeve koje će ostvariti u roku od godinu dana, a za vrijeme kojih će stranku voditi Zlatko Komadina kao v. d šefa, i to zato što je na stranačkoj konvenciji upravo on dobio najveći broj glasova delegata, a ujedno je i osoba koja u stranci doista i ima autoritet.
Šansa za konsolidaciju
Takav scenarij podrazumijeva, logično, i reteriranje na drugoj strani. Pučisti bi morali priznati i svoje pogreške, prihvatiti Komadinu kao v. d. šefa bez fige u džepu, odustati od traženja novih unutarstranačkih izbora za sva stranačka tijela, a suspendirani članovi vodstva, tu se misli na one s ambicijom poput Grbina i Hajdaša Dončića, odustati od eventualne kandidature za šefa stranke i podržati nekog drugog iz istog klana, ali većini ipak prihvatljivog, poput, primjerice, Biljane Borzan ili Joška Klisovića. U međuvremenu treba pripremiti stranku za nove izbore na kojima će se članovima ponuditi kvalitetni kandidati koji u javnosti, ne samo u stranci, uživaju ugled.
Odigra li se partija u SDP-u na ovakav način, nekakva šansa za konsolidaciju možda i postoji. U suprotnome, ostane li na čelu SDP-a Davor Bernardić i krene li masovno izbacivanje neposlušnih iz stranke, zbog čega bi broj zastupnika u Saboru mogao biti drastično smanjen, od SDP-ove bi propasti koristi možda mogao imati netko od svih onih koji sada u redu čekaju svoju priliku.
– Po mom sudu, kratkoročno gledajući, u ovom se trenutku ništa specijalno ne događa na političkoj sceni, a hoće li se nešto dogoditi, ovisit će o tome hoće li se HDZ i SDP raskoliti. Dok god su u komadu, imat će svojih 20, odnosno 25 posto. Sjetite se samo da je HDZ već bio osuđen za kriminal pa je svejedno nakon toga opet dobio izbore. S druge strane, SDP se mjesecima raspada i opet ne može dobiti manje od 20 posto. Ali, ponavljam, samo ako se i službeno ne rascijepi, a to znači da iz stranke izađu cijele organizacije poput, primjerice, krapinsko-zagorskog SDP-a. Dođe li do toga, i taj će postotak pasti. No to mi se ne čini izglednim. Više mi djeluje da u SDP-u ipak traže rješenje za Bernardića. Na potezu su Komadina i Ostojić – kaže politički analitičar Žarko Puhovski.
Svi ovi mali koji se sada pojavljuju i traže svoje mjesto pod suncem zbog toga, drži Puhovski, nemaju nikakve šanse.
– Ima ih koliko hoćete, od Dalije Orešković i Bojana Glavaševića do Miranda Mrsića i Vlahe Orepića, a nitko od njih nema alternativni program, nitko ni po čemu nije ništa drugačiji. Svi oni samo govore da je bolje da je dobro nego da je loše i da su oni bolji. A uz to su svi ogrezli u političku klasu i zato im treba organizacija, politička stranka – smatra Puhovski.
Neke velike šanse “novim nadama” ne daje ni politički analitičar Ivica Relković. Previše su, kaže, raspršeni, a alternativni lider koji bi ih sve mogao okupiti nije na vidiku.
– Da takav netko postoji kontra SDP-a, mislim da bi okupio većinu onoga što SDP danas gubi. Ali ne postoji i dokaz je Živi zid. Anka Mrak-Taritaš nije taj kapacitet, a Dalija Orešković mora imati puno strpljenja i dobro vidjeti koga uopće sve može okupiti. Orepić i Mrsić teško mogu išta postići, kao i Zoran Milanović koji je, budimo iskreni, i ostavio ovo što danas imamo u SDP-u. On više ne može biti frontmen ni jedne političke opcije, predsjednički izbori su ipak nešto drugo – smatra Relković.
No ne treba odbaciti opciju, dodaje, da do izbora “nikne” i nešto novo što će građane ipak privući.
Kao što se 2015. godine niotkud pojavio Most i uzeo 19 mandata bez kojih nitko nije mogao do potrebne većine u Saboru.
No to će ovisiti o tome kada će ti novi izbori biti, hoće li ova Vlada izdržati do kraja mandata ili ćemo na birališta znatno prije vremena. U tom slučaju HDZ i SDP će uvijek imati jedni druge.
>> Pogledajte što je Predrag Matić izjavio za medije nakon sastanka užeg dijela Predsjedništva SDP-a
HDZ i SDP su "kuga i kolera" Hrvatske, nadam se da ću doživjeti dan u kojem ćemo doživjeti suzbijanje, odnosno nestanak ovih bolesti koje su doslovno opustošile zemlju.