Saša Broz napala je Marina Čilića i iskazala se kao prava Titova unuka

Subota 15. srpnja

Dobrodošlica političkom ljudožderu Milanoviću

Zoran Milanović neka je vrsta političkog ljudoždera koji mora utoliti glad. Sjećamo se kolike je popapao! Smaknuo je svakoga u SDP-u tko mu se i najmanje usprotivio.

Vrijeđao je političke takmace i zastupnike u Saboru koji su mu postavljali neugodna pitanja. Vrijeđao je i znalce koji bi uprli prstom u njegovo neznanje, poput “povjesničara iz Špičkovine”. U tek mu je išla i Kolinda Grabar-Kitarović kojoj nikad nije čestitao na uspjehu na izborima. A svoju vladavinu opravdavao je s lakoćom – jednostavno je neuspjehe preimenovao u uspjehe, najgoru Vladu u samostalnoj Hrvatskoj proglašavao najboljom. Gladan ljudi i pun uspomena na tu lakoću, despot najavljuje povratak u politiku. U svibnju ove godine na ovom sam mjestu napisao kako SDP ne može voditi ni Bernardić, koji nema nikakva autoriteta, ni Bernardićev sinonim Komadina, ni gubitnik Ranko Ostojić, ni nevidljivi Mršić, te zaključio: “Stoga predviđam – na idućim parlamentarnim izborima SDP će voditi Zoran Milanović!” Zoki me “poslušao” te izražavam dobrodošlicu tom političkom ljudožderu koji bi se, kakav god je, mogao uspješno suprotstaviti Plenkovićevu vegetarijanskom teroru, ako glad ne želi utoliti na Pantovčaku.

Nedjelja 16. srpnja

Završni udarac niskih strasti s ‘tri i pol žulja’

Danas Marin Čilić nije imao sreće u finalu turnira u Wimbledonu, ali njegov je uspjeh veličanstven. I dok je cijeli svijet s wimbledonskom publikom na kraju pljeskao jednom od najvećih uspjeha hrvatskog sporta, dan prije dio publike na maksimirskom stadionu u Zagrebu vrijeđao je najveću sportašicu u hrvatskoj povijesti Janicu Kostelić. Na svoj se način toj publici pridružila i mala unuka velikog zločinca Saša Broz, koja je iz sličnih niskih strasti popljuvala Čilića, jer ista stopala kao što je bilo Marinovo u meču imaju sve balerine pa “šute i trpe i ne lijepe fotografije ozljeda okolo tražeći da im se ‘oprosti’ uspjeh ili pad”. Na Facebooku je još završni udarac: “Toliko o tri i pol žulja koja nam upravo trljaju o nos iz Wimbledona”. Da je kao kazališna redateljica u Hrvatskoj i svijetu bar donekle požnjela uspjehe kao Čilić u tenisu, zacijelo bi je Marinov finale Wimbledona drukčije žuljao. Ovako, u duhu činjenice da je mnogo poznatija po tome što je diktatorova unuka nego po kazališnim pothvatima, izabrala je još jedan način utješne afirmacije, te je žulja Marinova slava. Kad drukčije ne vrijedim, pljujem po najvećim vrijednostima. Nisam ja bilo tko, ja sam Titova unuka. U Hrvatskoj, sa Savom koja teče uzvodno.

Ponedjeljak 17. srpnja

Ćosić je imao pravo, laž je srpski državni interes

Aleksandar Vučić tako je slatkorječivo na svojoj inauguraciji navješćivao kako će Srbija “napraviti korak naprijed kojim se iz mitologije prelazi u budućnost” te pjevušio pjesme o prijateljstvu sa susjedima u kojem “mi Srbi i vi Hrvati, Bošnjaci, Crnogorci, Albanci i Makedonci, zajedno možemo planine da pomeramo”. Nije prošlo puno vremena i došla je obljetnica grozota u Srebrenici, a isti Vučić, kao i svekolika srpska politička elita, opet su nijekali genocid. Potom je predsjednik Srbije “ostao šokiran” izjavom američkog ministra obrane Mattisa da se hrvatska Oluja “izučava u američkoj vojsci kao primjer kako dobro vođena vojna snaga, dobro obučena, dobro opremljena i s dobrim političkim vodstvom može promijeniti tijek povijesti”, te obrativši se ministru Krstičeviću koji je bio u posjetu SAD-u rekao: “Čast nam je što ste ovdje s nama zbog vaše uloge u toj operaciji”. A Vučić “iz mitologije prelazi u budućnost” tako što osupnut Mattisovom izjavom obnavlja srpske laži o zločinačkoj Oluji, kao što će u prigodama obnavljati mitove o broju žrtava u Jasenovcu, o “zločincu” Stepincu, a možda jednoga dana opet i mit o “srpskim zemljama” u Hrvatskoj koji je sam donedavno pronosio. Dobrica je Ćosić rekao: “Laž je srpski državni interes”, pa ako Amerikanci izučavaju hrvatsku Oluju, imaju što izučavati i kod Srba.

Utorak 18. srpnja

Plenkovićeva zavodljivost: zemlja propada, on cvjeta

U povodu prve obljetnice dolaska Andreja Plenkovića na čelo HDZ-a jedan je tjednik napravio bilancu njegova vođenja stranke i zemlje. Prevladavaju pozitivne ocjene, ali “Hrvatska i dalje stoji na mjestu, mladi ljudi odlaze, a po kupovnoj moći na samom smo dnu u Europi, jer su čak i Rumunji ispred nas”. Tu su i “bolna pitanja – hoće li Slavonija ostati pusta, hoćemo li izgubiti najbolje liječnike, hoće li stranci uzeti i ono malo vrijednoga što je preostalo?” I zaključak: “Na tom planu ni premijer Plenković ni njegovi ministri nisu učinili mnogo... Sada je potpuno jasno i da neki pozitivni pomaci u gospodarstvu nisu rezultat rada ni ove ni prošle Vlade”. Nijednom premijeru u samostalnoj Hrvatskoj nisu tako odricani bilo kakvi uspjesi u gospodarstvu, u sprečavanju odlaska stručnjaka i radnika, u podizanju standarda... a da je istodobno opća ocjena o njemu bila pozitivna. Plenkovićeva zavodljivost je uspješna pa mu drugi uspjesi i ne trebaju. Odoše Hrvati u inozemstvo – ništa zato, Plenković nije s njima, djeca gladuju – ništa zato, neka jedu Plenkovićevu uljuđenost, po svemu smo najgori u Europi – ništa zato, najbolji smo za strane profitere koji iz Hrvatske iznose milijardske dobiti pod Plenkovićevom zaštitom. I nakon što je godinu dana na čelu HDZ-a možemo reći: Plenković – ni prvi ni posljednji primjer u povijesti da zemlja propada, a vladar cvjeta.

Srijeda 19. srpnja

Ujedinjeni navijači draži od turističkih rekorda

Neizbježne ljetne teme u Hrvatskoj, o kojima se piše iz dana u dan, jesu turistički rekordi i požari. Ne znam koliko su oni “komplementarni”, ali jedno drugo neizostavno prati. Turističkim se rekordima svake godine pridaje nacionalno značenje, a ovoga je ljeta i vatra doživljena kao nacionalna katastrofa, kao pogibelj za Hrvatsku.

To su pogotovo osjetili nogometni navijači, u natjecateljskim rivalstvima jedni drugima žestoko suprotstavljeni, ali oko Hrvatske ugrožene vatrom jednako strasno ujedinjeni. Ako netko i njih smatra dokazom podijeljene Hrvatske, sad se uvjerava u suprotno. Takva mladež išla je u rat, branila i obranila Hrvatsku, a jednom sam prilikom i sam bio u koloni navijača mitskih klubova iz Zagreba i Splita koja je daleke 1971. godine krećući se od Maksimira prema središnjem zagrebačkom trgu među ostalim skandirala “Hajduk – Dinamo!” i pjevala pjesme o bratstvu ta dva kluba. Ugrožena Hrvatska oko koje se ti navijači ujedinjuju dok političari stižu na kraju zacijelo je golemoj većini Hrvata više na srcu od turističkih rekorda kojima vlast maše svake godine.

Četvrtak 20. srpnja

Razdora zbog 
‘Tratinčice’ neće biti

U socijalizmu se Ulica grada Vukovara u Zagrebu zvala Ulica proleterskih brigada pa je u njoj u perivoju ispred jedne zgrade fontana “Tratinčica za Tita” bila na svom “prirodnom” mjestu. Sada će Milan Bandić obnoviti tu umjetninu (?) na kojoj “umjetnički” piše “Ponosni smo da smo živjeli u doba tvoje”, pa će se ime grada heroja Vukovara naći zajedno s imenom diktatora čija ga je vojska brutalno razarala. Tako je Titov pionir Bandić nastavio trgovati nakon ucjene Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića, koji su kao uvjet za koaliciju koja ga je održala na vlasti u Zagrebu zahtijevali promjenu imena Trga maršala Tita. Razdora zbog “Tratinčice” neće biti, Hasanbegović kaže da je riječ o “očiglednom umjetničkom djelu” pa se ne protivi obnovi fontane kako se ne bi “protumačilo da smo zagovornici barbarskog obračuna sa simbolima”. Tako kao na stočnom sajmu Bandić s jedne i Esih i Hasanbegović s druge strane trguju Titom i hrvatskim domoljubljem pa jednom prodaju konja da bi ostali na magaretu, a drugi put prodaju magare da bi, uz umjetničku doplatu, uzjahali konja. Titov omladinac i poglavnikova mladež.

Petak 21. srpnja

‘Veliki preokret’ SDP-a s izbornom listom za Irsku

Vijest u lijevim novinama kaže kako je lani u Irskoj glasovao samo jedan birač, i to za stranku Pametno, a godinu prije dva, oba za Most. “Ali, na idućim izborima za Sabor”, piše dalje, “u Irskoj bi moglo doći do velikog preokreta, jer SDP će imati svoju listu za dijasporu i to baš zbog hrvatskih državljana kojih je veći broj životnu sreću potražio u Irskoj”. A “veliki preokret” bila bi valjda četiri birača, i možda bi svi birali SDP. Ali izrugivanje na stranu. Kad je ono Zoran Milanović uz pomoć Bruxellesa smanjio na tri broj zastupnika koji se mogu izabrati u dijaspori, jer se redovito biraju kandidati HDZ-a, pisao sam protiv te diskriminacije hrvatskih građana i “savjetovao” strankama ljevice da same nešto učine kako bi se svidjele dijaspori te svoje liste ponude i iseljenicima. “Poslušali” su me tek sada. Ali to je samo ideološka dosjetka kojom se želi reći kako su naši radnici u Irsku otišli iz socijalnih razloga, kao proleteri, za razliku od “ustaša” u drugim državama, pa je prirodno da glasuju za SDP. No i lijeve i desne vlade krive su za njihovo iseljavanje, a to što bi SDP imao liste samo za Hrvate u Irskoj pokazuje kako znaju da tamo gdje se bira iz patriotskih motiva nemaju nikakve šanse.