Imajući u vidu stav budućeg američkog predsjednika Trumpa o Sjevernoatlantskom savezu, njegovu tvrdnju da svatko mora sam plaćati za svoju obranu, ali i Trumpove najave o bližem povezivanju s Rusijom, glavni tajnik NATO-a Jens Stoltenberg ovih je dana u misiji umirivanja europskih vojnih partnera kojima Trumpove najave u najmanju ruku izazivaju nelagodu.
– Potpuno sam uvjeren da će predsjednik Trump održati američko vodstvo vojnog saveza. Reći ću mu da je povećanje izdvajanja za vojni proračun pitanje koje ću potegnuti sa svakom članicom NATO-a pojedinačno. Moramo povećati izdvajanje na dva posto proračuna kao što je propisano pravilima NATO-a – ustvrdio je jučer Stoltenberg.
Prilično tvrd Trumpov stav da SAD više ne namjerava na svojim plećima i svom proračunu nositi zajedničku obranu Zapada potresla je saveznike diljem planeta, od europskih članica NATO-a do Južne Koreje i Japana koji se u obrani pred mogućim napadima Pyongyanga uzdaju u američku vojsku i zrakoplovstvo.
Ipak, zasigurno se najnelagodnije trenutačno osjećaju baltičke zemlje koje neki analitičari već dugo drže područjem na kojem bi Rusija mogla iskušati odlučnost Zapada.
Taj “eksperiment” Moskva bi, drže baltički lideri, mogla pokušati već u sljedećim tjednima, u vrijeme tranzicije vlasti u SAD-u.
– Jako se bojim za cijeli Baltik, jednako kao i za sirijski grad Alep, ustvrdio je prije nekoliko dana litavski ministar vanjskih poslova Linas Linkevičius izražavajući strah da bi SAD, željan uspostave dobrih odnosa s Rusijom, mogao jednostavno ignorirati vojnu prijetnju prema tim nekadašnjim republikama bivšeg SSSR-a.
Stoltenbergu kao prvom čovjeku NATO-a još jedna članica zadaje veliku glavobolju – Turska. Druga po vojnoj snazi članica NATO-a u posljednjih nekoliko mjeseci politički je vrlo bliska s Rusijom i sada već balansira na pola puta između Istoka i Zapada.
Njezina promjena kursa posebno je došla do izražaja nakon neuspjela puča prije nekoliko mjeseci za koji Erdoğan neizravno optužuje upravo Sjedinjene Američke Države. Uz to, u turskoj vojsci provedena je prava sječa glava i uklonjen je, između ostalog, cijeli vojni vrh koji Erdoğanu nije bio apsolutno odan.
A upravo su to generali i visoki časnici na kojima se temeljila vojna suradnja Turske i NATO saveza.
Kao posljednja kap dolazi i vijest da su brojni turski časnici u misijama NATO-a zatražili azil kako bi izbjegli buduća uhićenja.
Krolindica u panici. Nema para za NATO.