Sindikalnoj lavici mirovina 1600 kn

Petnaestodnevnim štrajkom srednjoškolski profesori i sindikat koji ih je vodio odolijevali su prijetnjama zatvorom i optužbama da prave nered u zemlji u vrijeme Papina posjeta. Uspjeli su – obranili su dostojanstvo svoje profesije i izborili veće plaće.

Na nastavničkoj plaći
– Da smo ostali na tom tragu, danas ne bi bilo štrajka učenika i točno bi se znalo što su pedagoški standardi – kaže 14 godina nakon velikog štrajka Vesna Kanižaj, ondašnja predsjednica Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama.

Sindikalna lavica devedesetih, posljednjih je godina pala u zaborav, ali na spomen njena imena svatko je se odmah i te kako sjeti. Nakon otkaza u sindikatu 2001. godine, sudskog vraćanja na posao pa ponovnog otkaza 2003. godine, sustigla ju je starosna mirovina u prosincu prošle godine. S dvije fakultetske diplome, one filozofskog fakulteta te političkih znanosti, prima 1662 kune mjesečno. Dok je vadila potvrdu o mirovini iz džepa, potekle su joj suze. Zar deset godina sindikalnog šefovanja nije unosnije?

– Jest, ali ja sam uvijek primala svoju nastavničku plaću koja je iznosila između 3900 i 4100 kuna. Mislila sam da tako treba biti – kaže V. Kanižaj, majka dvaju studenata koji zarade, kaže, preko student-servisa. Suprug prima nešto bolju, inženjersku mirovinu od 3500 kuna. Može li se od toga živjeti?

– Može. Ako ste na dijeti. Jedan dan leća, drugi dan ječam, treći dan grah. U nedjelju malo mesa, ali svaki dan kruh i mlijeko. Može se. Bolje nego da se krade – smješka se, oklijevajući malo ta srčana žena.

Prijedlog Tuđmanu
Otkriva da priprema knjigu. Svako jutro piše memoare, ali ih namjerava tiskati – postumno. Da je ne bi proganjali, smije se. No brzo se vraća na “svoj teren”.
– Izbacili su me iz sindikata i politike jer nikome nije odgovarao projekt socijalne i nezavisne Hrvatske – glasno je konstatirala. Pri osnivanju sindikata 1990. godine Tuđmanu su, kaže, poslali sveobuhvatan prijedlog za poboljšanje statusa radnika.

– Da se to prihvatilo, Hrvatska bi danas bila socijalna država, a ne kolonija stranih banaka, multinacionalnih kompanija i domaćih lopova – oštro je zaključila hrvatska Rosa Luxemburg.