Slobodan Mufić koji već nekoliko godina živi u Švedskoj, na svojem je Facebook profilu podijelio status u kojem je opisao kako je svoju kćer upisao u prvi razred osnovne škole.
Mnogi Hrvati u velikom broju odlaze iz zemlje i svoju sreću traže upravo u Švedskoj. I dok Hrvatska muku muči s uvođenjem kurikularne reforme oko koje se političari nikako ne mogu dogovoriti, švedski školski sustav jedan je od kvalitetnijih, a poznat je po vaučerizaciji školstva.
Muftić je opisao kako taj sustav izgleda u praksi.
Objavu prenosimo u cijelosti:
Sredina prošlog kolovoza, ugodno ljeto u Švedskoj. Mi smo Mi, a On je ravnatelj osnovne škole Lunden, udaljene 200 metara od našeg stana.
Mi: Preselili smo se nedavno u Švedsku i imamo 11-godišnju kći koju želimo upisati.
On: Dobro, popunite ovaj obrazac, treba nam nekoliko osnovnih informacija o vašoj kćeri.
Mi: Znate, ona ne zna švedski.
On: Dobro, naučit će.
Mi: Možda bi isprva trebala raditi po posebnom programu?
On: Postoji i ta mogućnost, ali mi mislimo da će najbolje i najbrže naučiti švedski u razredu s ostalom djecom. Uostalom, jedna nastavnica švedskog jezika radit će dva sata dnevno samo s njom.
Mi: Što Leona treba ponijeti u školu?
On: Ništa. Knjige, bilježnice, olovke, gumice, šiljila, ravnala, trokute, bojice... sve će dobiti ovdje. Mora samo voditi računa da baterija na iPadu ne bude prazna.
Mi: Znači, moramo joj kupiti iPad?
On: Ma ne, iPad će dobiti u školi, da se lakše snalazi s prevođenjem i učenjem, ali mora sama paziti na bateriju.
Mi: Treba li djetetu spremiti neku hranu za školu?
On: Nema potrebe, doručak je od 7:30, a ručak u 12:00. Svaki dan imamo dva menija, mesni i vegetarijanski.
Mi: Mislite li da bismo kod kuće ponekad trebali govoriti švedski s Leonom.
On: Nikako. Kod kuće trebate razgovarati hrvatski. I ne samo to, bilo bi dobro da jednom tjedno uči hrvatski na dopunskoj nastavi.
Mi: Imate li nekoga tko predaje hrvatski jezik?
On: U našoj školi nemamo, ali dopunska nastava hrvatskog jezika održava se četvrtkom od 16:00 u Eriksdalskolanu.
Mi: To je na suprotnoj strani grada...
On: Nema problema, naručit ćemo taksi.
Mi: Taksi?
On: Da, čekat će ju na parkiralištu svakog četvrtka u 15:45 i vratiti kući odmah nakon nastave.
I tako se Leona svakog četvrtka vozila taksijem na satove hrvatskog. Posebno se važnom osjećala kad bi po nju došla mlada vozačica u limuzini s tamnim staklima. Naravno, sve na račun ljubaznih i širokogrudnih švedskih poreznih obveznika, napisao je Muftić.
A Hrvatska se upravo sprema djecu prestati učiti informatici iz 1994. i umjesto disketa spomenuti im malo modernije tehnologije...
Evo iskreno ne vidim poantu ovoga teksta?? Ja mogu napisati da se Zagrebom u 3 u noći prošetaš kroz čitav grad i neće ti ništa biti dok za Malmo u 3 popodne kroz neke četvrti ne možeš proći sa 100% sigurnošću da se nešto neće dogoditi. Naši ljudi su prošlosti bježali gladni iz ove zemlje bez obrazovanja i molili se da će preživjeti putovanje u SAD, Kanadu i Australiju. Tamo su se školovali, našli posao i sagradili ugledna poduzeća i nikad nisu zaboravili Hrvatsku. Da pače sagradili su hrvatske škole, organizirali novine, sagradili Crkve i slali ogromne pomoći domovini tijekom rata kao i pomagali one koji su tamo dolazili siromašni. Takvima kojima zemlja zaista ništa nije dala nikad nebi palo na pamet pisati ovakve tekstove gdje pljuje po zemlji koju je napustio. Na kraju što on ima od toga, pa živiš u Švedskoj uostalom dovoljno mi je bilo da pogledam stvari koje "lajka" na fejsu kao srpske novine Novosti, antifašistički vijesnik i slične stvari koje ima da vidim od kuda potječe ovakav tekst. Također čovjek je pisao dugo godina za Jutarnji pa eto...Mogu reći glup članak, u Emiratima policija vozi Ferrarije pa ne vidim Šveđane koji žive tamo da pišu kako je švedska policija jadna jer eto ovi imaju vrhunske aute, a naše imigranti mlate na ulicama.