Slanje razgolićenih slika ne treba patologizirati, ali tinejdžere treba upozoriti na posljedice

Digitalno doba sve više istiskuje nekoć prevladavajuće druženje tinejdžera licem u lice, koji danas najviše komuniciraju s vršnjacima preko pametnih telefona, surfajući u slobodno vrijeme društvenim mrežama na kojima se osobito tinejdžerkama  čini važnim dobiti  pažnju, lajkove, odnosno  steći “popularnost”. Mnogi tinejdžeri, što najbolje znaju njihovi roditelji, barem oni koji povremeno pogledaju što im djeca i njihovi vršnjaci  objavljuju  na društvenim mrežama, ne zaziru od objave seksualiziranih fotografija ili kratkih videouradaka. No koliko je tinejdžera spremno otići korak dalje i prakticirati seksting, odnosno slati svojim vršnjacima ili onima koji im se tako predstave ili ne skrivaju da su stariji od njih vlastite razgolićene ili erotizirane fotografije ili videosadržaje?
Longitudinalno istraživanje o seksualiziranoj uporabi interneta u adolescenciji među zagrebačkim i riječkim tinejdžerima u dobi od 16. do 18. godine proveo je u nekoliko valova od 2015. do ožujka ove godine istraživački tim PROBIOPS koji vodi profesor Aleksandar Štulhofer, predstojnik Katedre za seksologiju na Odsjeku za sociologiju zagrebačkog Filozofskog fakulteta.

Sekstingu skloniji odrasli

U istraživanju se, objašnjava nam profesor Štulhofer, ispitivalo koliko tinejdžeri često šalju seksi poruke, vlastite seksi fotografije i/ili videouratke te je li takva praksa povezana s kakvim negativnim ishodima. Istraživanje je pokazalo da zagrebački tinejdžeri češće prakticiraju seksting od riječkih. No postoje i razlike među djevojkama i mladićima.  

– U oba grada mladići su češće koristili seksting nego djevojke, pri čemu ni kod jednih ne uočavamo jasan porast te prakse između 16. i 18. godine – govori  prof. Štulhofer. 
Na pitanje je li se u istraživanju utvrđivalo šalju li adolescenti vlastite erotizirane fotografije vršnjacima ili odraslim osobama te je li poznato u koliko slučajeva je dolazilo do zloupotreba da su fotografije proslijeđene trećim osobama te koliko je seksting raširen kod nas uzvraća:

– Nažalost, nemamo podataka o primateljima. Sudeći prema postojećoj inozemnoj i domaćoj literaturi, sekstovi se uglavnom šalju romantičnim partnerima, a ponekad i osobi za koju je pošiljatelj zainteresiran. Naravno, u oba slučaja postoji mogućnost zloupotrebe, odnosno prosljeđivanja seksualiziranih fotografija drugim osobama u cilju sramoćenja i osvete. Takvi postupci znaju završiti i na sudu, pri čemu se upletene osobe obično terete za distribuciju dječje pornografije. Usprkos popularnosti, odnosno činjenici da je fenomen javno prepoznat, seksting nije česta praksa među adolescentima, što se poklapa s rezultatima međunarodnih studija. Po svemu sudeći, seksting je znatno češći među odraslima. U našem istraživanju otprilike dvije trećine djevojaka nikada nije prakticiralo seksting – govori profesor Štulhofer. 

Problematične obitelji

Kako seksting utječe na psihosocijalni razvoj tinejdžera, treba li ga doživljavati bezazlenim ako se ne dogode zloupotrebe ili traži oprez kako misle neki psiholozi? U nedavno dovršenom radu, koji je još uvijek u postupku recenzije u međunarodnom znanstvenom časopisu, ispitali smo moguću vezu između sekstinga i psihičke dobrobiti u više od osam stotina riječkih srednjoškolki koje smo pratili tijekom 16 mjeseci. U tom razdoblju praksa sekstinga nije bila znatno povezana s razinama njihova samopoštovanja, odnosno anksioznosti i depresivnosti, što je umirujući nalaz. Ipak, utvrdili smo vezu između učestalosti sekstinga te anksioznosti i depresivnosti na samom početku istraživanja, u dobi od 16 godina, što bi moglo upućivati ili na problematičnost sekstinga u ranoj adolescenciji ili pak na veću sklonost sekstingu šesnaestogodišnjakinja sa sniženim raspoloženjem.

U potonjem slučaju seksting bi mogao biti pokušaj povezivanja s drugima. Važno je napomenuti da su djevojke iz obitelji obilježenih problematičnim ponašanjima ne samo češće koristile seksting nego i iskazale nižu razinu psihičke dobrobiti od vršnjakinja – napominje prof. Štulhofer. U svakom slučaju u osjetljivoj dobi kad adolescenti misle da moraju biti popularni bitno je da roditelji znaju što rade na internetu i razgovaraju s njima o sekstingu i mogućim posljedicama