U vremenu kad se hranimo samo zdravo i izbacujemo gluten i mast jer je to najgora stvar na svijetu, i dalje gutamo loše medije i informacije. Primjerice one koje tvrde da su gluten i mast loši.
Fake news, jednostavno definiran kao potpuna laž zamaskirana u činjenicu, u posljednjih nekoliko godina je od fenomena društvenih mreža prerastao u jedno od najčešćih sintagmi korištenih u debatama, opisima svega s čim se ne slažemo, kao i u na političkim platformama.
Navodno nastao u gradiću Veles u Makedoniji gdje je skupina entuzijasta, u želji da se istakne u jeku vijesti oko američke predsjedničke kampanje, izmišljala bombastične naslove poput podrške pape Franje Trumpovoj nominaciji. Stotinjak pro-trumpovskih web stranica tako je dobivalo sve više pažnje, a time i prihoda putem oglašivača dajući povoda sad već isklišeiziranom izrazu fake news.
Naravno, lažnih vijesti, poluistina i neprovjerenih informacija bilo je oduvijek, ali u vrijeme velike povezanosti i brzine dijeljena informacija, svaka filtracija je puno teža. Mogućnost komentiranja, osnivanja blogova i portala s vijestima redefiniraju način komunikacije, odnosno širenja informacija dajući gotovo svakom korisniku mogućnost da ne samo izrazi svoje mišljenje, već ga plasira kao potpunu istinu.
Društvene mreže tu posebno pridonose jer nisu samo kanal za komunikaciju već pravo oruđe u borbi za informacije. Mediji brane svoju poziciju i žele dokinuti cenzuru i ostaviti prostora informacijama i (kompetentnim) mišljenjima, međutim postavlja se pitanje je li uključivanje tolikog broja ljudi u rasprave u javnoj sferi zapravo u sukobu s javnim interesom. To pitanje je posebno istaknutu u trenutku borbe medija za svakog čitatelja i pozicioniranja kao relevantnog i pouzdanog izvora informacija.
Ni mreže poput Facebooka više ne mogu tvrditi da su neutralne i shvaćaju da mora postojati ljudski faktor, ne samo algoritam, u filtriranju vijesti i sadržaja koji dolazi do korisnika. Facebook dnevno pohranjuje 300 petabajta i prima oko 600 terabajta podataka od 2.2 milijarde aktivnih korisnika stoga i u najboljim namjerama ne može pročešljati sve informacije kako bi spriječili sve od pornografije, kriminala do lažnih vijesti i oslanja se na participaciju korisnika koji upozoravaju na problematičan sadržaj.
Rješenje za lažne vijesti koje se uglavnom predlaže je sprječavanje širenja što u količini informacija i vremenu brzog razvoja tehnologije nije realno za očekivati. Štoviše, upravo proliferacija neprovjerenih, senzacionalističkih i obmanjujućih informacija predstavlja priliku za ozbiljno, istraživačko novinarstvo koje se izdvaja svojim pristupom.
U kakofoniji vijesti dolazi do zamora i neizbježno će upravo korisnici svojim izborom tražiti vrijednost ispravnih informacija. Iskustvo medija koji snažnom anti-fake news propagandom dobivaju sve veći broj pretplatnika upravo ide u prilog teoriji da su lažne vijesti zapravo postale najveća prilika za – ispravne vijesti.
Znači ne bi smjeli čitati VL.