U utorak će biti otkriven spomenik "Ranjena golubica" na mjestu masovne grobnice Vasića Bare u Meminskoj, na području općine Majur na Banovini. U toj su masovnoj grobnici 1998. godine pronađeni posmrtni ostaci četiri osobe, a nakon nekog vremena identificirani su kao Izet Behlić (1966.), Esad Kaltak (1947.), Fikret Behlić (1963.) i Redžep Behlić (1956.), Bošnjaci iz prijedorskog sela Čarakovo koji su zarobljeni i ubijeni u rujnu 1992. godine prilikom pokušaja bijega od masovnih zločina počinjenih na području prijedorske općine toga ljeta.
Naime, tijekom rujna 1992. skupine Bošnjaka s područja uz Unu i dublje prema Prijedoru u bijegu od srpske vojske u Bosni nastojale su doći do spasa, tj. slobodnog hrvatskog teritorija, a da bi u tome uspjeli morali su proći okupirani dio Hrvatske. Tako je i veća skupina Bošnjaka krenula na taj neizvjesni put, te su u noći sa 8. na 9. rujna prešli rijeku Unu u Baćinu kod Hrvatske Dubice. Išli su prema Sunji, obzirom je u toj skupini bilo nekoliko prijeratnih šumskih radnika koji su poznavali to područje. Oni su se do tada skrivali po šumama i brdima.
Dio te skupine uspio je u nekoliko navrata doći do položaja Hrvatske vojske na području Sunje. Iza 20. rujna su počeli stizati.
"Oni su bili u civilu, prljavi, umorni. Prvo ih je došlo nekoliko te su rekli da su u većoj skupini prošli Unu kod Baćina, ali da su napadnuti i razbijeni. Očekivali smo ih onda još te su u još dva navrata stigli i drugi. Ta treća skupina je bila najveća“, kazuje nam umirovljeni pukovnik Ivica Pandža Orkan. Nakon nekoliko dana obišli su ih i tadašnji predstavnici Islamske zajednice u Hrvatskoj, a ubrzo su i zbrinuti.
Nažalost, dijelu Bošnjaka iz skupine izgubio se trag na tom putu te nikad nisu došli do slobode.
Nakon rata, dolazi se do saznanja o postojanju masovne grobnice na lokaciji Vasića Bare, a mislilo se tada kako je riječ o grobnici koja će sadržavati tijela nestalih iz Meminske.
Nakon ekshumacije, 29. rujna 1998., odmah je bilo vidljivo da se radi o zarobljenicima muškog spola, koji su likvidirani. Svoj četvorici na podlaktičnim kostima nađene su vezane omče od užadi, a jednoj su žrtvi konopom bile vezane i noge.
Tri su žrtve bile u civilnoj odjeći s nešto stvari, a jedna je bila bez odjeće. Tijela su prebačena u Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku u Zagrebu, gdje su kod jedne žrtve kao uzrok smrti utvrđene strijelne rane glave, dok se kod ostalih nije mogao utvrditi uzrok smrti. Kod jedne su žrtve utvrđeni višestruki lomovi ruke, koji su možda nastali od posljedica prethodnog zlostavljanja.
No, DNA analiza nije potvrdila kako je riječ o nestalim muškarcima iz obližnjih naselja, a obzirom je naknadno dio tih nestalih pronađen u drugoj grobnici postala je enigma čiji su posmrtni ostaci nađeni.
Godinama se nije mogao otkriti identitet ubijenih osoba, da bi se konačno, u sklopu zajedničkog projekta s ICMP-om (International Commision on Missing Persons), preliminarnom identifikacijom DNK metodom utvrdilo da se radi o Bošnjacima iz prijedorskog sela Čarakovo.
Naime, u zaplijenjenim dokumentima iz tzv. RSK, koje se kasnije povezalo s ovim događajima, spomenut je događaj iz noći s 8. na 9. rujna 1992. Spominje se da je kod Baćina skupina Bošnjaka prešla Unu i krenula u smjeru Sunje, da bi je 10. rujna napali pripadnici Posebne jedinice milicije (PJM) Hrvatska Kostajnica. Dio je članova skupine uhvaćen i priveden u Hrvatsku Kostajnicu i Glinu, a mnogi su nakon zarobljavanja likvidirani. Među njima su očito bila i četvorica ekshumiranih iz masovne grobnice Vasića bare, kojima će u utorak biti podignut i spomen obilježje.
“Želim se zahvaliti Republici Hrvatskoj koja je obilježila mjesto gdje je ubijen moj otac Esad Kaltak”, rekao je ovih dana za medije u BiH njegov sin Senad. Iza Esada je ostalo četvero djece i supruga. Posmrtni ostaci Esada Kaltaka i ostalih ukopani su naknadno u Šehidskom mezarju Čarakovo.