Inicijativa o izdvajanju bosanske Posavine iz RS-a, koju je najavio predsjednik HSP-a Đapić-Jurišić Zvonko Jurišić, naišla je na dvojake reakcije oduševljenje i skepsu. Posavina je danas spaljena zemlja, a njezini prijeratni stanovnici rasuti su diljem svijeta.
Velik dio njih, nažalost, nije se uspio spasiti od agresorskih snaga, a za nekoliko tisuća Hrvata i Bošnjaka (točni podaci ne postoje) i dan-danas se traga. Kuće su im sravnjene sa zemljom, dio privatne imovine uzurpiran, a obitelji koje se žele vratiti pri zapošljavanju su diskriminirane.
Vlasti RS-a, kao ni međunarodna zajednica, ne ulažu u popravak opljačkanih i spaljenih kuća, sela su bez struje, vode i telefona, dok su djeca povratnika prisiljena učiti o četnicima kao antifašistima. Što je najgore, zločin koji se dogodio nad njima zaboravljen je i nekažnjen.
Stav Milorada Dodika da brani opstojnost RS-a je legitiman, ali ne u ovakvim granicama. Sa stajališta pravde, ali i prava (odluka Međunarodnog suda pravde u Haagu dokazala je da su u Srebrenici vojska i policija RS-a počinile genocid, a u ostalim područjima strahovite ratne zločine) područje Republike Srpske može se protezati samo na područjima gdje su u Srbi prije agresije i genocida bili većinski narod - isti princip odnosi se na Hrvate i Bošnjake.
Posebno treba osuditi ignorantski stav aktualne hrvatske politike prema Posavini i njezinim ljudima. Zato Jurišićevu inicijativu treba pozdraviti, a trebali bi joj se bez ikakva politikantstva priključiti i čelnici ostalih stranaka, intelektualci, te posebice Crkva, koja je do sada najviše učinila za Posavinu.
Osim toga, ne aludirajući na bilo kakvu mitologiju, Hrvati moraju shvatiti da je ono što je Bošnjacima Srebrenica njima bosanska Posavina.