Trebalo nam je čak 800 godina da otkrijemo svetu Hildegardu i njezin način zdrave prehrane i zdravoga života. Naime, ta svetica i crkvena naučiteljica (papa Benedikt XVI. proglasio ju je 2012. „doktoricom sveopće Crkve – Doctor Ecclesiae universalis“) ostavila je iza sebe pravu riznicu recepata i savjeta kako hranom i začinima održati zdravlje i izliječiti mnoge bolesti, osobito neke koje su, poput stresa, danas itekako prisutne.
„Vjerojatno svatko dođe u situaciju u kojoj sam i ja bila, da ne znaš što bi jeo, tj. što je korisno, a što nije. Jedna teorija govori potpuno oprečno od druge, a sve su navodno znanstvene. Na polici u knjižari ima 30-ak knjiga o prehrani i svaka tvrdi svoje“, govori nam profesorica Višnja Bartolović, koja je prevela knjigu Wigharda Strehlowa, doktora kemije i jednog od najvećih poznavatelja Hildegardine medicine, pod naslovom „Sv. Hildegarda i hrana kao lijek“, koju je izdao 2018. godine splitski „Verbum“. Dvije naklade su rasprodane te izdavač tiskao treću zbog velikog interesa.
„Hildegarda je sigurno čist izvor podataka o tome kako se hraniti i kako živjeti, jer tu nema interesa, ne želi se ljude navući na neku ideju, nego ima Božju objavu i ljudi joj mogu pokloniti svoje povjerenje“, govori Višnja Bartolović, čije su zdravstvene tegobe započele prije 20-ak godina, kada je radila u Centru za duhovnu pomoć prof. dr. Tomislava Ivančića. U želji da smršavi došla je do knjige o prehrani sirovim voćem i povrćem, počela se tako hraniti i nastali su veliki problemi.
Primijenila i izliječila se
„Počelo je s gastritisom, pa sam išla na gastroskopiju, a zatim su nastupili i kožni problemi. Misliš da jedeš zdravo, a jako si oštećuješ zdravlje. Hildegarda kaže da sirova hrana oštećuje probavni trakt, jer tijelo mora više energije trošiti na njezinu preradu, a opterećena je i slezena, u kojoj se kao i u probavnom traktu stvara imunitet. I kod mene je došlo upravo do takvih komplikacija. Tada sam dosta putovala, jer smo širili hagioterapiju prof. Ivančića u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj i gdje god bismo došli, susretali smo se s prehranom po načelima sv. Hildegarde. Nudili su nam kruh, pekli njezine kekse. Dobila sam i jednu knjigu na dar pa sam pročitala da se može riješiti problem sa želucem i kožom. To sam primijenila i izliječila se“, svjedoči prevoditeljica svjetskog bestselera sv. Hildegarde na hrvatski jezik.
Jednostavno je promijenila dotadašnju prehranu i počela se pridržavati Hildegardinih uputa da se ne jede sirovo voće i povrće.
“No salata koja se začini uljem, octom i soli drži se pripravljenom za prehranu, tj. ne tretira se kao sirova. To je temperirano ili prilagođeno našem probavnom traktu. Iznimno bi se dvije-tri namirnice mogle ubrati i pojesti, poput dunje i koromača. S druge strane, uvela sam dosta pira u prehranu“, priča Višnja Bartolović i otkriva top namirnicu sv. Hildegarde, a to je – pir.
„Pir sadrži gotovo sve što je čovjeku potrebno za život: ugljikohidrate za mišićnu snagu, izdržljivost i dobro raspoloženje, kao i bjelančevine za obnovu tjelesnih stanica; malo, ali dovoljno masti za mišićnu snagu i obnovu zaštitne ovojnice živaca. No ponajprije sadrži svih 45 minerala i elemenata u tragovima koji su u tijelu potrebni za izgradnju kostiju, vlakana i zglobova, održavanje elektrolitske ravnoteže i normalnu funkciju srca, izmjenu tvari i prijenos živčanih impulsa“, piše kemičar dr. Strehlow, a Višnja Bartolović dodaje kako će savjeti sv. Hildegarde zdravima pomoći u održavanju zdravlja, dok će bolesnima pomoći da se oslobode problema.
Dr. Strehlow svojim pacijentima savjetuje da triput dnevno jedu pir u bilo kojem obliku: kao kašu, pirovu rižu, tjesteninu, juhu od pirove krupice, juhu od pirova brašna, okruglice, valjuške, kruh, salatu s pirom. Danas pir nije teško nabaviti i imaju ga sve prodavaonice zdrave hrane, ali i supermarketi.
Ozdravivši po savjetima sv. Hildegarde, Višnja Bartolović počela je o tome pričati svojim prijateljicama, a kako se taj krug proširio, predložile su joj da održi predavanje, jer je gubila mnogo vremena pričajući sve ispočetka svakoj pojedinačno.
35 vrlina i 35 grijeha
„Iznenadila me puna dvorana! Ljudi su očito već nešto znali i došli saznati još“, priča Višnja Bartolović, koja je otad održala 10-ak cjelodnevnih seminara i nekoliko kraćih, na kojima se okupilo oko 500 ljudi, a ona im je prenosila savjete sv. Hildegarde kako se u životu treba odricati svojih loših strana i prakticirati one dobre.
„Sv. Hildegarda je predložila model od 35 vrlina i s druge strane isto toliko mana tj. grijeha. Najveći u koji možemo upasti je da nam materijalno postane vrednije od Boga i vječnih vrednota. Ako nam Bog nije vrednota i ne poštujemo svoju savjest, onda ćemo i lagati i krasti i biti neumjereni i nemilosrdni prema drugima, a sve nas zajedno dovodi do 35. poroka tj. do depresije, besmisla, koju Svjetska zdravstvena organizacija danas stavlja u vrh najraširenijih bolesti u svijetu. Hildegarda je rekla da je lijek protiv depresije zahvalnost, što danas potvrđuju psiholozi i psihijatri. Istraživanja su pokazala da se ne može istodobno biti depresivan odnosno žalostan i zahvalan. Jer to se u mozgu potpuno isključuje“, objašnjava Višnja Bartolović, dodajući kako u svoje vrijeme, prije 800 godina, te svoje tvrdnje nije mogla ispitati i dokazati u nekom laboratoriju, no imala je vizije i objave.
„Ona je već od malih nogu imala vizije, koje je opisivala kao da na ekranu dobiva sliku i zvuk, glas koji joj je govorio i naložio da zapisuje ono što čuje i vidi. Dugo se tome opirala, jer je joj to očito nije bilo drago. Na kraju je pristala i sve je detaljno opisala, od utjecaja kozmološke literature pa do bilja i hrane, cijele procese u organizmu. Primjerice u vizijama je vidjela da čovjek nikada ne bi bio bolestan da ne postoji ‘crna tekućina’ koja se luči kad smo pod stresom. Danas znanstvenici znaju da je stres najveći uzročnik bolesti zato što zakiseljuje organizam, a uzročnik je, prema Hildegard, upravo ta ‘crna tekućina’, koja će nanijeti štetu ondje gdje je organizam slabiji“, objašnjava Bartolović vizije sv. Hildegarde, dodajući kako je svetica imala detaljan prikaz kako liječiti cijeli organizam.
Autoagresivne bolesti
„Svi tretmani počinju liječenjem probavnog trakta kao baze imuniteta, jer onda se organizam sam može početi boriti za izlječenje. Detoksikacija se provodi s pomoću biljnog pripravka s kruškama i medom, koji je namijenjen i održavanju zdravlja i onima koji trebaju ozdraviti, osobito onima s poroznim crijevima, jer zbog stresa stanjuje se stijenka probavnog trakta, pa crijeva propuštaju ono što bi trebalo izići iz tijela natrag u organizam, koji se bori tako da napada sam sebe. I to su te autoagresivne bolesti, kojih je više od 20.000“, priča Višnja Bartolović, koja je, kao prevoditeljica, bila na edukaciji kod dr. Strehlowa i kaže da on tim pripravkom postiže ono što medicina ne može kod Kronove bolesti jer nema dovoljno sredstava da makne uzročnike, toksine iz tijela, kako bi se regenerirala crijevna flora i stijenka crijeva opet postala nepropusna.
Tako dr. Strehlow nabraja rezultate uspješnih oporavaka od ulceroznog kolitisa, endometrioze, neurodermitisa, gastritisa, gihta (uloga), tumora moždanog debla, hiperaktivnosti, otrovanja, čireva na želucu, reume, poliartritisa, osteoporoze, psorijaze, prekomjerne tjelesne težine, upale vena, celijakije, čireva na dvanaestercu…
Zanimljivo je kako neke vrste hrane sv. Hildegarda naziva „kuhinjskim otrovima“, a među njima su jagode, breskve, šljive i poriluk!
„Jagode dovode do sluzavosti i u sebi nemaju ljekovitih svojstava. Ne preporučuju se ni zdravim ni bolesnim ljudima zato što rastu neposredno iznad zemlje i to na trulom zraku punim gljivica“, zapisala je sv. Hildegarda, a dr. Strehlow kaže kako je nevjerojatno da je Hildegarda u 12. stoljeću mogla znati nešto o gljivičnim infekcijama i kancerogenim mikotoksinima zbog kojih kapljičnom infekcijom dolazi do zagađenja jagoda. „Nikad nema toliko alergija i kožnih osipa, upala srednjeg uha i slijepoga crijeva kao nakon konzumiranja jagoda u svibnju i lipnju. Osim toga, jagode stvaraju sluz i opterećuju dišne putove“, veli dr. Strehlow, dodajući da breskve, kao i jagode, uzrokuju alergije i kožne osipe.
„Breskve ne koriste ni zdravima ni bolesnima jer uništavaju ravnotežu sokova i stvaraju sluz u želucu. Tko ipak želi jesti breskve, neka ih oguli, makne košticu i stavi u vino, uz dodatak malo papra i soli. Tako ne škode, no gube svoj okus“, preporučuje sv. Hildegarda, koja tvrdi da šljive povećavaju razinu tvari koja se sastoji od crne žučne boje bilirubina i žučne kiseline.
„Ovu tvar jetra luči kod stresa, srdžbe, bijesa i srditosti, ali i kod pogrešne ishrane te ona odmah ulazi u krv i crijeva, gdje jako opterećuje crijevnu floru jer mijenja optimalnu pH-vrijednost koja je potrebna za razvoj dobrih bakterija. Osim toga žučna se kiselina u krvi neprestano mora neutralizirati zalihama mineralnih tvari jer se i u krvi mora stalno održavati pH-vrijednost od 7,4. Žučna kiselina sudjeluje u nastanku gotovo svih bolesti te svaka zakiseljenost može dovesti do upala ili autoimunih bolesti“, objašnjava dr. Strehlow.
Poriluk pak, tvrdi, navodno svojim visokim udjelom sumpora potiče stvaranje gnoja zbog umnažanja leukocita, pa on skeptičnim pacijentima često preporučuje da četiri tjedna ne jedu poriluk, a nakon toga da svakodnevno pojedu juhu od poriluka.
„Ti pacijenti sami odustaju od konzumiranja poriluka jer žele izbjeći jake bolove koji su tako nastali“, piše dr. Strehlow u svojoj knjizi i citira sv. Hildegardu: „Tko po svaku cijenu želi jesti poriluk, neka ga dulje vrijeme preko noći drži u posoljenu vinu ili octu kako bi oslabila njegova loša svojstva. Samo tako zdrava osoba može podnijeti poriluk, ali bolje sirov nego kuhan. Bolesni neka ga zbog loše prokrvljenosti ne jedu ni sirova ni kuhana.“
A kad smo kod vina, Višnja Bartolović kaže kako ga sv. Hildegarda preporučuje kao prvo sredstvo kad smo pod stresom, ali kao tzv. gašeno vino.
„Kad ga popijete, prijašnji osjećaj poput balona pod punom napetošću nestaje i kao da vas netko odjednom ispuše. Čak se gašeno vino koristi u liječenju alkoholizma. Regenerira psihu i opušta, a alkohol najvećim dijelom ispari“, kaže Višnja Bartolović.
Kako se priprema gašeno ili deglazirano vino?
Hildegrardina kuhinja protiv stresa
„Uzmemo čašu kvalitetnog bijelog ili crnog vina i zagrijemo do točke vrenja, dok se ne pojave mjehurići. Pritom će alkohol ispariti iz vina jer on ključa već pri 80° C. Kad vidimo mjehuriće, brzim mlazom ulijemo malo hladne vode u vruće vino, maknemo ga s vatre i popijemo toplo gutljaj po gutljaj. Kad je cijela obitelj nervozna, kuhano će vino odmah vratiti mir u kuću. Djelovanje ne ovisi o količini ni o sadržaju alkohola, jer alkohol ispari kuhanjem. Djeca i osobe osjetljive na vino ili alkohol piju likersku čašicu ili nekoliko jušnih ili čajnih žličica kuhanoga vina“, preporučuje dr. Strehlow i veli da se čini da “naš Bog nije bio antialkoholičar, inače Isus na svadbi u Kani ne bi vodu pretvorio u vino, nego vino u vodu“ te dodaje da danas znanstvena istraživanja pokazuju da umjereno uživanje vina (do 0,25 l dnevno za žene, do 0,5 l dnevno za muškarce) ima pozitivan učinak na zdravlje.
Danas se mnogo govori i o zakiseljenosti organizma, za čije rješenje Višnja Bartolović veli da sv. Hildegarda predlaže pražitaricu pir, jer on ne stvara zakiseljenost organizma, nego upravo suprotno.
„Voće i povrće ima jednak učinak na tijelo. Ako se čovjek drži prehrane po preporukama sv. Hildegarde, eliminirat će djelovanje utjecaja koji stres stvara u organizmu. Ima kod nje mnogo antimelankolika, hrane i začina koji nam pomažu da se vratimo u zlatnu sredinu, kao što su bademi. Izuzetno vrijedna biljka je korijen sladića, koji je dobar za dišne putove, želudac, depresiju i glas, koji ‘posvijetli’ kad ga pijete. Tu su i čubar ili vrijesak za dobro raspoloženje, kao i izop…“, nabraja Višnja Bartolović, dodajući kako svi pripravci sv. Hildegarde istodobno utječu na ozdravljenje, ali i na psihičko stanje čovjeka.
„Ona je imala je viziju čovjeka kao cjelovitog bića. Ono što se u psihosomatici u medicini naziva razmišljanjima i vjerovanjima, to je njoj bilo jednoznačnica za ozdravljenje. Moramo paziti kako mislimo, u što gledamo, koje su nam vrednote, za što živimo kako bi nam i tijelo dobro funkcioniralo“, veli Višnja Bartolović.
Nevjerojatno, ne pamtim kad sam o prehrani pročitao veće budalaštine nego u ovom glupom članku koji se poziva na neku prolupalu babu iz srednjeg vijeka...znanost tvrdi potpuno suprotno i uvjerio sam se da je upravo sirovo voće i povrće daleko najzdravija hrana.