Goruće teme oko izbora novog ministra obrane, prometne nesreće Marija Banožića, situacije s ratovima u Izraelu i Ukrajini, ali i plakat koji je Vukovar predstavio uoči Dana sjećanja komentirao je u današnjoj emisiji Večernjeg TV vojni analitičar Ante Kotromanović. U razgovoru s Večernjakovom Lanom Kovačević, Kotromanović se kao bivši ministar obrane u Milanovićevoj Vladi osvrnuo na sve što se očekuje od novog ministra koji će resor voditi do parlamentarnih izbora, a koji bi na dužnost mogao stupiti već u četvrtak.
S prometnom nesrećom završio je mandat bivšeg ministra Banožića. Ministarstvo obrane preuzima Ivan Anušić. Što mislite o tom izboru, mnogi misle da on poznaje resor?
Ne poznajem dovoljno Anušića da bih mogao govoriti o njegovim kvalitetama i ne znam koliko je upućen u rad obrambenog sektora i Ministarstva obrane. Vidimo da je to isključivo stav premijera, i s te je strane to u redu. On je čovjek koji bira svoj tim, i procijenio je da će dosadašnji župan dobro voditi Ministarstvo obrane do idućih izbora za koje znamo da su sljedeće godine. To znači da će u Ministarstvu biti pet do šest mjeseci. Trebat će mu vremena da se uputi u unutrašnje procedure i poslovne procese Ministarstva obrane, što mu neće biti lako.
Koliko Anušić ima mogućnosti išta napraviti u ovom kratkom razdoblju prije izbora? Koliko je uloga ministra obrane ključna u odnosu na svjetska zbivanja?
Ministarstvo obrane zahtjevno je ministarstvo, i kompleksnije ga je voditi nego županiju. Ministarstvo obrane, uz ono vanjskih poslova, ima najviše bilaterala s različitim ministrima drugih zemalja, uključujući SAD, Veliku Britaniju, Njemačku. Druga su stvar financije, radi se o milijardi eura ili više, ne znam točno kakva je projekcija proračuna za iduću godinu. To su ozbiljna sredstva za koja valja paziti da se potroše tijekom godine. Najgore je za ministra obrane kada dobije ozbiljna sredstva, a zbog javne nabave ili otežanih poslovnih procesa ne uspije ih potrošiti tijekom godine. Treća su važna stvar veliki projekti opremanja, održavanja i modernizacije. To su ozbiljni projekti, primjerice nabava borbene eskadrile vrijedne milijardu eura. Valja biti stalno fokusiran na sve procese, imati ozbiljan tim koji to poznaje. Ministar je isključivo politička osoba, i ne mora znati ništa o obrambenom sustavu, ali mora imati vrhunski tim ljudi unutar ministarstva koji poznaje procese i procedure te zna u svakom trenutku kako voditi ministarstvo. Četvrti su segment oružane snage koje su najvažniji dio Ministarstva obrane. To su naše postrojbe, kopnena vojska, ratna mornarica i ratno zrakoplovstvo.
Mora se dobro voditi kadrovska politika te imati dobar odnos između ministra i načelnika Glavnog stožera, što je ključno za razvoj Oružanih snaga. Mogu vam govoriti iz svojeg iskustva – s bivšim načelnikom Glavnog stožera razgovarao sam jednom ili dva puta u 15 dana, pozvali bismo ozbiljne ljude iz stožera, i razgovarali smo o viziji razvoja Oružanih snaga te okolnostima u kojima se nalazimo, s obzirom na sredstva koje smo imali. Budući ministar obrane neće imati previše vremena do izbora uputiti se te će se morati osloniti na ljude u sustavu. Prema mojemu mišljenju, ključno je da napravi dobar odnos s načelnikom Glavnog stožera, on mu je glavni vojni savjetnik te mu mora prepustiti da vodi vojsku. A druga je važna stvar da mora uspostaviti dobre i korektne odnose s Uredom predsjednika.
Hoće li se s novim ministrom promijeniti taj odnos s Uredom predsjednika?
Čini mi se da hoće. Ne poznajem dovoljno gospodina Anušića da bih mogao govoriti o njegovu karakteru. No, čini mi se da je iskusan političar. Bio je dugo načelnik općine, zatim župan, i vjerujem da je svjestan važnosti tog odnosa. Pročitat će Ustav, Zakon o obrani i Zakon o službi te će uspostaviti normalnu komunikaciju za koju svi znamo da je bila loša. U tom su odnosu najviše patile Oružane snage. Taj je odnos bitan kako bi vojnik vidio da su normalniji odnosi između Ureda predsjednika, Ureda premijera i Ministarstva obrane. Vojnik se tada osjeća sigurniji zato što je to za njega sklizak teren. Svako zadiranje prema politici za vojnika je neugodno. On je vojnik, on nas predstavlja u uniformi, i vojnicima je zabranjeno baviti se politikom. Mislim da će to ići u puno boljem smjeru nego što je bilo do sada.
Prema vašem mišljenju, možemo li očekivati da će nakon dvije godine biti održana sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost?
To ne znam. To je stvar dogovora dvojice predsjednika, države i Vlade. Hoće li oni naći važne teme za koje će procijeniti da je nužno održati sjednicu Vijeća. Mislim da ne bi bilo loše, čak ni da ne postoji jaka tema na stolu, kao što je ona treba li poslati naše vojnike u ozbiljno krizno ratište. Moje je mišljenje, a možda sam u krivu, da bi bilo prirodno da se ta sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost održi redovito dva puta godišnje kako bi se uspostavilo bolje povjerenje.
POVEZANI ČLANCI:
Spomenuo vas je i sam predsjednik. Kaže da ste na mjestu ministra bili vrlo samostalni te da novi ministar treba Hrvatsku u svijetu predstavljati na menadžerski način.
Imali smo slobodu. Uoči dolaska u Ministarstvo obrane, godinama sam radio u obrambenom resoru. Poznavao sam dobro situaciju iznutra. Svi ljudi koji su vodili Oružane snage moji su kolege s kojima sam završio zapovjedno-stožernu školu, ratnu školu, to su bili načelnici stožera, zapovjednici kopnene vojske. Bilo mi je puno lakše i znao sam što hoću, da moramo posložiti poslovne procese. Ministar mora biti samostalan, ali i imati subordinaciju s drugim ministarstvima, a pogotovo s predsjednikom Republike. Ako ministar želi proširiti knjige ustroja, proširiti formaciju kako bi se jedna osoba zaposlila na vojnom učilištu Črnomerec, te knjige ustroja potpisuje predsjednik države. S Ivom Josipovićem i Kolindom Grabar-Kitarović imao sam jako dobre odnose, još bolje čak s predsjednicom Grabar-Kitarović. Razgovarali smo o svemu, imali smo tjedne sastanke i rijetko bi se dogodilo da se nismo našli, i s njom sam dogovarao sve važne teme kao što su imenovanja, kadroviranje, procesi nabave, mimohod.
Je li po vašem mišljenju sada već bivši ministar trebao otići i ranije? Bilo je mnogo afera.
Ne znam, nisam pratio Ministarstvo obrane niti ga želim na takav način pratiti detaljno. To je uvijek stvar premijera – kako on vidi svoj tim, svoje ministre. Ako je zadovoljan s njima, s radom u slučaju Marija Banožića, on će biti ministar obrane. To što javnost smatra da je on ovakav ili onakav, nije smetalo premijera niti je utjecalo na njegovu odluku.
POVEZANI ČLANCI:
Slijedi nam Dan sjećanja na žrtvu Vukovara. Vukovar, stalno ispadne da je to tako, na političkoj pozornici poligon je za političke bodove. Hoće li to ikada prestati, hoćemo li se prestati s tim gradom politički prezentirati?
Hoćemo, ali kada budemo imali odgovorne političare. Dan pada Vukovara i Dan domovinske zahvalnosti dva su dana u hrvatskoj novijoj povijesti koja su nam bitna. Vukovar kao dan pijeteta jer su srpske postrojbe napravile masakr među civilima, a na Dan pobjede obilježavamo pobjedu nad formacijama koje su bile ispred nas kada smo izašli na hrvatsku granicu s Bosnom i Hercegovinom. Imamo samostalnu državu, i na te dane ne smije biti podjela. Grozim se zbog tih stvari, i ne volim ni ići na takva događanja zato što se ne osjećam baš ugodno. Više se ne bavim politikom, a kao vojnik koji se ozbiljno tukao za ovu državu mislim da se ne smijemo dijeliti zbog ovih stvari. Mislim da to želi većina naroda. Dođimo u Vukovar, poklonimo se žrtvama, i pričajmo o hrabrosti ljudi koji su branili Vukovar, a ne da se dijelimo na dvije kolone.
Kako komentirate dva plakata o Vukovaru?
Nemam pojma, nisam ih vidio. Malo pratim unutrašnju politiku i smatram da u tih nekoliko dana važnih za Hrvatsku moramo biti jedinstveni i pokazati zajedničku sliku. Da nam se ne smiju drugi koji govore da se ne možemo dogovoriti ni na najvažnije dane.
>> VIDEO Penava: Kome smeta HOS, neka ne dolazi u Vukovar
Stručnjak koji je sa slučajnim osakatio našu vojsku, obranu, koji je MIG-ove dovozio na kamionima a mito u torbama.