Strahujemo oko plina, a zbog ukrajinske će krize poskupjeti struja

Dok hrvatska javnost sa zebnjom prati događaje u Ukrajini strahujući od izbijanja nove krize u opskrbi Europe plinom, prva posljedica eskalacije nasilja u toj zemlji – barem što se Hrvatske i ostalih zemalja jugoistočne Europe tiče – moglo bi biti poskupljenje struje. Naime, iako je to u široj javnosti slabo poznato, Ukrajina je jedna od država s najvišim suviškom u proizvodnji električne energije u Europi, a tijekom posljednjih nekoliko godina izvoz tih viškova električne energije u zemlje Europske unije rastao je stopama i do 30 posto. Osnovni razlog tome je činjenica da je od izbijanja gospodarske krize 2009. do danas – zbog propasti industrije – domaća potrošnja u Ukrajini pala oko 20 posto, pa sad ta država ima otprilike 40 posto više instaliranih kapaciteta za proizvodnju od potreba domaćih potrošača. S druge strane, Ukrajina ima i iznimno cjenovno povoljan portfelj proizvodnje. Otprilike polovica energije proizvodi se u 15 nuklearnih reaktora, a daljnjih 30-ak posto u termoelektranama koje koriste domaći povoljni ugljena, a nisu ni opterećene europskim sustavom plaćanja ugljikovih emisija. Utoliko nije ni čudno da su se proteklih godina sve veće količine jeftine ukrajinske struje prelijevale u susjedne države – ponajviše Mađarsku, Slovačku i Poljsku. Samo u Mađarsku iz Ukrajine se godišnje izveze oko 4 teravatsata energije – što je otprilike 25 posto ukupne hrvatske potrošnje – a taj izvoz vjerojatno bi bio i veći da to dopuštaju ograničeni kapaciteti prijenosne infrastrukture.

Utoliko i ne čudi da lokalne burze energije – a najveća je ona u Budimpešti – već reagiraju na mogućnost smanjenja tih isporuka. Samo tijekom posljednjih mjesec dana cijena nabave bazne energije mjesec dana unaprijed na toj burzi porasla je deset posto – sa 36 na 40 eura po megavatsatu. Dakako, i dalje je riječ o iznimno niskoj cijeni, no evidentno je da trgovci, pa i kupci, u ovoj regiji smatraju kako postoji rizik vezan za ukrajinsku krizu.

Još jedan dokaz toga je i kretanje tzv. spreada – razlike između cijena struje – na budimpeštanskoj i frankfurtskoj burzi – tržišta na kojem energija iz Ukrajine ne igra značajniju ulogu, pa cijena struje proteklih dana i dalje pada. Ono što je zanimljivo jest da se na regionalnim tržištima plina – energenta čija se opskrba smatra najugroženijom u slučaju rasplamsavanja sukoba u Ukrajini – zasad ne mogu vidjeti nikakvi značajniji poremećaji. Razlog tome jest što je opskrba plinom elastičnija te se eventualni pad ponude može privremeno ublažiti korištenjem skladišta. Struja se skladištiti ne može, a svaki poremećaj na tržištu odmah se osjeti. U slučaju Ukrajine vjerovati je da ipak neće izbiti građanski rat, ali dugotrajne napetosti između istočnog i zapadnog dijela zemlje mogle bi ozbiljno narušiti opskrbni lanac ukrajinskih termoelektrana na ugljen, koje se većinom nalaze na zapadu, a rudnici ugljena dominantno u sjevernoj regiji Donbas.

Za hrvatske potrošače još donedavno ova bi priča zanimljiva bila tek u kontekstu geopolitičkih promišljanja, no zahvaljujući liberalizaciji domaćeg tržišta električne energije, krize poput ove ukrajinske imaju potencijal modelom “domino efekta” pretvoriti se u sasvim konkretan udar na njihov novčanik. Zahvaljujući specifičnoj situaciji na europskom tržištu energije i najnižim cijenama struje u zadnjih nekoliko desetljeća, Hrvati su dosad iskusili samo pozitivne strane otvorenog tržišta, uživajući u cjenovnom nadmetanju konkurentskih opskrbljivača. No, kako svaka medalja ima dvije strane, negativnu stranu otvorenog tržišta potrošači će upoznati prvi put kad izbijanjem neke sigurnosne krize, prirodnom katastrofom ili sličnim događajem cijene počnu rasti. Ukrajinska kriza mogla bi biti prvo takvo suočavanje s tržišnom realnošću, a u tom procesu, kao i uvijek, najveće razočaranje mogli bi doživjeti oni koji su tek nedavno doživjeli i nekritičku euforiju zbog pada cijena struje. To je i u redu. Osnovno pravilo svakog tržišta jest da iza svakog dobitnika stoji i barem jedan – gubitnik.