Roditelji čija djeca godišnje zarade više od 15 tisuća kn gube pravo na uvećan neoporezivi odbitak
Nemali je broj roditelja koji nam se javljaju ogorčeni jer su zbog primljene stipendije ili nagrade koju su primili njihovi uzorni učenici ili studenti, izgubili pravo na olakšicu koju su na njih imali na plaći, odnosno uvećani neoporezivi osobni odbitak. Ako je njihovo dijete kao uzdržavani član obitelji u jednoj godini zaradilo više od 15.000 kuna neto, dakle iznos koji im je i isplaćen, tada će za tu godinu roditelj morati vratiti osobni odbitak koji je na njega ostvario u toj godini. Nije to novost, štoviše taj je prag ove godine i povećan s 13.000 na 15.000 kuna, no s druge strane, sve je veći broj stipendija u ponudi pa se i taj zakon odražava na veći broj roditelja. Neki od poreznih stručnjaka smatraju da bi trebalo razdvojiti prihode dobivene kroz nagradu ili stipendiju od onih koje student zaradi radeći preko student-servisa.
Tj. mišljenja su da bi za stipendije i nagrade limit trebao biti veći od propisanih 15.000 kuna jer u suprotnom ispada da su roditelji kažnjeni zato što imaju dobre učenike i studente. No za sada Ministarstvo financija ne razmišlja o izmjenama tog zakona. Primjerice, ljetos se javila majka čija se kći studentica koja je dobila stipendiju Erasmus, financiranu iz EU, vratila mjesec dana prije iz Njemačke kako ne bi iskoristila svih 15.000 kuna, odnosno kako njezini roditelji ne bi izgubili na nju olakšicu na plaću u toj godini. Porezni stručnjaci kažu da bi roditelj trebao odjaviti dijete kao uzdržavanog člana čim zna da će mu godišnja zarada prijeći 15.000 kuna.
U taj limit, kažu u Poreznoj upravi, ne ulaze, primjerice, primici prema posebnim propisima po osnovi socijalnih potpora, doplatka za djecu, potpora za novorođenče, odnosno opremu novorođenog djeteta, obiteljskih mirovina koje primaju djeca nakon smrti roditelja, tj. primici koji po svojoj prirodi predstavljaju samo uzdržavanje od roditelja ili članova uže obitelji te primici koji predstavljaju naknadu stvarno nastalih troškova.
Zakonom o porezu na dohodak svi hrvatski građani imaju pravo na osnovni neoporezivi osobni odbitak od 3800 kuna mjesečno, odnosno 45.600 kuna godišnje. Učenici i studenti imaju pravo na dodatnih neoporezivih 15.000 kuna primitaka godišnje, odnosno 1250 kuna mjesečno, što je zajedno 5050 kuna mjesečno ili 60.600 kuna godišnje. Prema toj računici, učenicima i studentima na mjesečne iznose do 5050 kuna, tj. godišnji do 60.600 kuna ne obračunava se porez na dohodak. Iznad tog iznosa porez i pripadajući prirez se plaćaju. Do 2016. godine studenti su imali pravo na neoporezivu zaradu od 50.000 kuna preko studentskog ugovora, a porez plaćen iznad tog iznosa dobili bi natrag jer studenti uglavnom nisu iskoristili godišnji odbitak.
Od ove je godine promjena što se neoporezivi dio smanjio na 15.000 kuna, ali mu se pribrojio iznos godišnjeg osobnog odbitka od 45.600 kuna pa se dolazi od iznosa od 60.600 kuna. Pa se od iznosa od 15.000 kuna ne obračunava niti plaća porez, od tog iznosa do 60.600 kuna porez se obračunava, ali ne plaća, a iznad toga se plaća, kao i spomenuti prirez. Kroz ovogodišnje izmjene studenti tako koriste svoj osobni godišnji odbitak kroz studentski rad.
Rad studenata kao pravi staž?
Hrvatski sindikalisti zatražili su ove godine ograničavanje studentskog rada, ne zato što ne žele da studenti rade, nego zato što poslodavci zloupotrebljavaju rad preko student-servisa te štete i studentima i stalno zaposlenima. Tako su sindikalisti Vilim Ribić i Krešimir Sever poručili da poslodavci otpuštaju stalno zaposlene radnike i na njihova mjesta dovode studente koji isti posao rade za niže plaće i davanja državi. A rade puno radno vrijeme i na stalnim poslovima, koje su donedavno radili radnici s ugovorom o radu. Poslodavcima je zapošljavanje studenata isplativije jer su davanja manja. Kod isplate plaće preko studentskog ugovora poslodavac plaća trošak koji je 17,5 posto veći od iznosa neto plaće za studenta. Pri tome je najveće davanja za proviziju studentskom servisu koja najčešće iznosi 12 posto, još pet posto uplaćuje za prvi mirovinski stup te 0,5 posto za zaštitu na radu. Za zaposlenike davanja su oko 37 posto, a pridoda li se tome porez i prirez, penje se na više od 50 posto. Dakle, zapošljavanjem studenata manje daju državi, ugrožavaju poslove radnika, a pri tome ni studente ne plaćaju realno. Često je riječ o iznosu od oko 20 kuna na sat. Najviše se na puno radno vrijeme traže studenti za rad u trgovinama i telekomunikacijskim kompanijama. U Ministarstvu obrazovanja radi se na novom zakonu o studentskom radu, gdje bi se navodno trebao naći način izbjegavanja zloupotrebe studentskih ugovora, ograničenje broja sati koje bi student mogao godišnje odraditi...Prema podacima Porezne uprave, u 2016. godini 101.722 studenta radila su uz studij, što čini oko 70 posto studenata, a preko studentskih ugovora isplaćeno je više od 1,1 milijarde kuna.
Iva Tomić s Ekonomskog instituta iz Zagreba kaže da studentski rad sigurno treba regulirati.
– Postoji nemali broj primjera iskorištavanja usluga student-servisa kako bi se preko fiktivnih studentskih ugovora isplaćivale manje plaće i manja davanja državi, odnosno u slučaju kada studenti koriste usluge redovitog studenta, ali čak i primjeri iskorištavanja samih studenata gdje se za klasičan dugotrajan rad (više od 12 mjeseci s 8-satnim radnim vremenom) koriste studentski ugovori umjesto regularnog zapošljavanja pa se čak događa da studenti produljuju studiranje da bi mogli koristiti ovo pravo – kaže Tomić.
Što se tiče regulacije studentskog rada, trebalo bi, kaže, najprije krenuti od konkretnih brojki: koliko studenata koristi usluge student-servisa, za kakve tipove poslova, koliko sati/dana/tjedana godišnje radi itd. U skladu s time, utvrđivanje ugovora ne bi trebao biti problem jer student ne može istovremeno raditi i pohađati predavanja, biti na ispitima i sl. U slučajevima kada student radi preko studentskog ugovora za istog poslodavaca dulje od 12 mjeseci s normalnim radnim vremenom, možda bi rješenje bilo automatsko zapošljavanje takve osobe na klasičan ugovor o radu. Ili, alternativno, nastavlja Tomić, da se studentski rad uzima kao relevantno radno iskustvo te da se to vrijeme priznaje kao relevantan radni staž.
Studenti malo previše se.ru