Ulaganje u obrazovanje nužno je – bez njega nema ni razvoja ni rasta pojedinca na društvenoj i na poslovnoj sceni. Upisati fakultet više nije tako velik uspjeh studenta, dapače njegova je to obveza planira li na tržištu rada biti konkurentan i sam sebi stvoriti prilike.
Zato je odabir studija jedan od najvažnijih odabira stavljen pred maturanta, pri čemu budući članovi akademske zajednice ne smiju ignorirati i druga obrazovna ulaganja – seminare, radionice, tečajeve iz različitih područja interesa i ulaganja u škole stranih jezika – jer fakultetska diploma svojevrsna je osnova obrazovanja, ali sama po sebi ne jamči posao. Razne stručne ili osobne vještine, spremnost na učenje novih znanja i motivacija osobine su koje se danas traže od zaposlenika, a o kojima studenti moraju razmišljati, jer školuju se za vlastitu budućnost. Onu u kojoj moraju biti konkurentni. Odavno su tako u vodu pale i predrasude o privatnim fakultetima, veleučilištima i visokim školama – dapače, te su se obrazovne ustanove prve prilagodile suvremenom modelu podučavanja u kojem se naglasak uz teorijsko stavlja i na praktično znanje dajući pojedincu priliku da naučeno u stvarnom poslovnom okružju i primijeni. To, dakako, ne znači da je uz privatno školovanje narušena kvaliteta školovanja koje studenti dobiju na državnim sveučilištima. To je samo znak da je budućem zaposleniku na izbor dan model obrazovanja koji želi priuštiti samom sebi.
Kako učiti i naučiti ključna je smjernica kojom se student mora voditi ostavljajući iza sebe “liniju manjeg otpora”. Za nju je već odavna zreo. Uostalom “linija manjeg otpora” košta – najniži trošak koji zemlje Europske unije plaćaju zbog ranog napuštanja školovanja iznosi 100 tisuća eura, a najviši prelazi iznos od milijun eura koliko rana napuštanja škola koštaju, primjerice, u Finskoj ili Norveškoj.
I dok model ex cathedra predavanja čini najveći nedostatak državnih sveučilišta, a odgovorni još uvijek dogovaraju kada bi s cjelokupnom reformom obrazovanja trebali početi u praksi, taj su nedostatak ispravili privatni fakulteti.
Uostalom, naše društvo više nema ni vremena ni živaca za nepromišljenu budućnost i mane u obrazovnom sektoru. Jer budućnost nosi nova zanimanja.
Naime, prema podacima Svjetskog ekonomskog foruma, kako je to objasnio Bojan Jerbić, profesor s Fakulteta strojarstva i brodogradnje, zanimanja budućnosti bit će ponajprije povezana sa STEM područjima, ali i svim onima koja traže kreativno oblikovanje ideja komplementarnih ljudskoj kulturi, zatim onim poslovima koji zahtijevaju socijalni kontakt, odnosno izvjesno psihološko profiliranje poput odgoja, prodaje, psihološke pomoći.
– Ne treba se bojati za budućnost onih koji nemaju smisla za matematiku i tehniku jer će posebno kroz interdisciplinarne i holističke pristupe moderne znanosti humanističke discipline biti jednako važne – poručio je Bojan Jerbić.
Zato je važno da uz praćenje potreba tržišta rada svi budući studenti prate i vlastite interese jer 21. stoljeće u svojoj će drugoj polovici donijeti nove i još drastičnije promjene od onoga što je generaciji donio internet i razvoj digitalnih mobilnih komunikacija.
Pri tome će njihova primjena biti puno šira. I sve generacije morat će shvatiti – obrazovni procesi ne prestaju, a cjeloživotno učenje, upisivanje novih smjerova, svladavanje novih vještina, neovisno o godinama postat će uskoro imperativ.
I to onaj koji podrazumijeva da usavršavanje u području interesa i rada kako studenata tako i radnika znači samo napredak i na poslovnoj i – ono još važnije – i na osobnoj razini. Jer znati zapravo znači imati.
