– Volim Irsku, četiri sam godine tu. Ali poručujem svima iz moje lipe Hrvatske domovine da odoh u Njemačku. Danke, Deutschland – vadeći mobitel da mi pokaže svoju platnu listu govori 48-godišnji Željko Matković, Hrvat iz Subotice.
Iz Dublina ga tjeraju, objašnjava, skupi najam stana i preveliki porezi:
– Radim na građevini. Na moju tjednu zaradu od 1026,66 eura uzeli su mi 301,94 eura. To daju beskućnicima, ovima koji neće raditi. Na tjednu zaradu veću od 640 eura uzimaju ti dvostruki porez, 40 posto. Ma razočaran sam – u dahu kaže Željko.
Trenutačno on u najmu ima sobu za koju plaća 600 eura mjesečno. U rujnu treba u Irsku doći i njegova obitelj, što bi trošak stanovanja poskupilo za barem tisuću eura.
– Neki se naši vraćaju kući, drugi odlaze u Njemačku, Švedsku... a ovamo stižu Kinezi. Ja sam radio u Kanadi, a sad sam se odlučio za Njemačku, tamo me čeka posao, do stana je puno lakše doći, a i jeftiniji je. Ovdje stanova za najam nema, a vlasti nije u interesu da se novi grade jer je većina ovih koji se rentaju u vlasništvu njihovih ministara. Kad zaradim mirovinu, žena i ja ćemo živjeti na Filipinima. Tamo je plaća 80 eura i mi ćemo s ovim primanjima biti carevi. A ona je pola Japanka, a pola Filipinka tako da će to biti OK – govori Matković.
O prenapučenosti Dublina i dugotrajnoj potrazi za stanovima govore i drugi došljaci u Irsku. Princip je takav da se smještaj traži preko posrednika koji onda odredi datum i vrijeme kada se može doći pogledati. No nećete biti jedini kojeg su zvali, već će vas nekoliko desetaka čekati u redu. Neke su agencije uvele i plaćanje razgledanja. Uzmu 50 eura od svih, a samo se jedan može useliti, što odlučuju na temelju osobne procjene, preporuka koje imate od bivših stanodavaca i platežne moći.
Jesenti milu bigulicu, kaj je zdaj ovo? Pa do sad se o Irskoj pisalo kao o zemlji dembeliji u kojoj teku med i mlijeko, a pečene patke lete zrakom. A sad je netko odlučio srušiti nam tu divnu sliku. Zbilja nečuveno!