Kad se prije 19 godina doselio u Irsku, Osječanin Igor Marjanović prao je posuđe u restoranima, radio na brodovima na Atlantiku, bio građevinar... A onda je s Aleksandrom Kalkanom u Dublinu otvorio najprije jednu, a nedavno i drugu trgovinu Danube, na čijim su policama proizvodi iz zemalja nastalih raspadom Jugoslavije. Ima tu čvaraka, travničkoga sira, Vegete, mlinaca, gotovih jela, kulenove seke...
U trgovinama na adresama Frederick Street North na broju 12a te u Ulici Cork prodaju se proizvodi Francka, Kraša, Podravke, Carnexa, Pivke, Thomyja... Kupci su mahom osobe iz zemalja iz kojih su i proizvodi, no ne kupuje “svatko svoje”. Zaluta tu i poneki Irac ili tkogod drugi, ali u manjem broju:
– Naši nikako da shvate da je pakiranje Domaćice za Irce preveliko, da ta ambalaža zaostaje za zapadnim trendom i da može proći jedino kad se retro vraća u modu. Kad sam to rekao u tvornici, čovjek mi je odgovorio da valjda on zna bolje jer je završio dva fakulteta. E pa ne znaš – kaže Marjanović, jedan od trojice zaposlenih u ove dvije trgovine.
Skreće on pozornost i na to kako je prijevoz iz Hrvatske jako skup pa navodi primjer da doprema jedne palete s proizvodima u Irsku stoji 280 eura, dok Poljaci za transport plaćaju 160 eura:
– Ispada da je jeftinije dopremiti Snickers iz Belgije nego rum-pločice iz Osijeka. S područja bivše Jugoslavije mjesečno uvozimo jedan i pol šleper robe, a poljske robe u Irsku dnevno stiže 10-15 šlepera. Nitko ne želi vidjeti da će se naši ljudi naviknuti na poljsku robu koja je slična našoj, ali jeftinija. Poljaci su preuzeli primat na robu iz istočne Europe, a njihova država daje olakšice za izvoz. Ja sam s jednim našeg proizvođača mlijeka kontaktirao radi suradnje pa mi je, prije no što je formirao cijenu, rekao da slikam police s mlijekom trgovina u Irskoj, da vidi koliko ono tu košta. Nije mi to palo na pamet – govori Igor Marjanović.
Toliko im dobro ide u Irskoj da žive od gastarbeitera, s ex Yu prostora. Osim toga, kako možeš uspoređivat troškove transporta na ogromne količine robe iz Poljske s troškovima iz Hrvatske. Špediteri u slučaju Poljske zarađuju na masi vožnji, kako si sam naveo. Što se Domaćice tiče, zar će netko Krašu kupiti novu liniju za pakiranje, koja s software-om (programiranjem) košta sigurno preko milijun eura, da bi prodao paletu Domaćica Ircima. godišnje.