Nakon što je od službe osiguranja tražio dopuštenje da uđe u dvorište, vozač Fiata talijanskih registracijskih oznaka parkirao je automobil pred glavi ulaz zgrade PU primorsko-goranske. Tog petka, 20. listopada 1995. godine, nitko od policijskih službenika nije pretpostavio da je 35-godišnji Kuvajćanin, John Fawza, za upravljačem automobila-bombe, u kom je bilo čak 70 kilograma visoko eksplozivnog TNT-a.
Vidjevši Fiat stranih registracijskih oznaka na parkiralištu koje je namijenjeno samo za vozila policije, jedan je dežurni policajac prišao i naredio vozaču da odmah pomakne automobil. Nekoliko trenutaka kasnije, kada je vozač okretao, Fiat je zadnjim dijelom zapeo za povišeni plato pomoćnog ulaza u policijsku zgradu, nakon čega je točno u 11 sati i 22 minute odjeknula strahovita eksplozija od koje je zadrhtao čitav grad. Policajac, koji je bio u neposrednoj blizini automobila-bombe, bacio se u stranu te je samo čudom izbjegao ozljede, koje su mogle biti kobne. Čak 70 kilograma eksploziva potpuno je raznijelo Fiat 131 Mirafiori, vozač je poginuo na mjestu, a njegov suputnik ostao je živ, ali teško ozlijeđen. U stravičnoj eksploziji ranjeno je dvoje prolaznika i 27 osoba, većinom policijskih službenika, koji su se zatekle u zgradi, na svojim radnim mjestima.
Od siline detonacije na tlu je nastao veliki krater, oštećeni su okolni automobili i fasade na zgradama. Uništeno je i prizemlje policijske zgrade, sva stakla na toj višekatnici su popucala, a da nije smještena na povišenom terenu, zgrada policije bi bila i mnogo teže oštećena. Uz nju, najviše su stradale obližnja poslovnica Zagrebačke banke i Osnovna škola 'Nikola Tesla'.
Rijekom se tog dana širio miris dima i eksploziva. Iz gorućeg automobila sukljao je plamen, koji se dizao gotovo do samog vrha zgrade, a dijelovi uništenog automobila-bombe bili su razbacani uokolo, u krugu od stotinjak metara. Prizor na mjestu nesreće bio je stravičan, a potresne slike iz Rijeke obišle su čitav svijet.
Ni narko-mafija ni srpski teroristi
Neposredno nakon incidenta, policija je odmah blokirala sve prilaze Rijeci i uži prostor oko zgrade Policijske uprave. Vođenje istrage preuzeli su vojni istražni organi. Sumnjalo se da iza nemilog događaja stoji narko-mafija ili srpski teroristi, a razvila se i teorija 'trećeg čovjeka'.
„Postoje razne mogućnosti. Jedna bi mogla biti početak suđenja grupi optuženoj za šverc droge, a druga stalne srpske prijetnje da će se terorizmom boriti protiv Republike Hrvatske na cijelom njezinom području, idućih 100 godina“, rekao je tadašnji ministar unutarnjih poslova, Ivan Jarnjak, odgovarajući na novinarsko pitanje o mogućim motivima tog terorističkog čina.
Naime, budući da su baš tih dana riječki policajci raskrinkali krijumčarski lanac kojim se švercao heroin, pri čemu je i zaplijenjeno 30 kg heroina, posumnjalo se da iza eksplozije u Rijeci stoje strani državljani umiješani u poslove narko-mafije, koji se osvećuju riječkoj policiji. No, rodila se tada i teorija trećeg čovjeka – pretpostavljalo se, naime, da su vozač i suvozač imali zadatak ostaviti automobil pun eksploziva pred policijskom postajom, a potom se, s trećim čovjekom koji ih je čekao, udaljiti s tog mjesta te daljinski aktivirati auto-bombu. Jedna od pretpostavki bila je i da je sporni 'treći čovjek', vidjevši da se situacija dolaskom policajca zakomplicirala, sam aktivirao eksploziv, žrtvujući pri tom svoje kompanjone.
No, odgovor na ključno pitanje 'Tko stoji iza terorističkog napada u Rijeci', nije se dugo čekao – dan nakon nemilog događaja odgovornost je preuzela egipatska, muslimanska, militantska skupina Al-Gamma’a Al-Islamiyya, čiji su se pripadnici javili jednoj međunarodnoj novinskoj agenciji u Kairu. Kao razlog za napad ekstremisti su naveli zadržavanje u pritvoru jednog od čelnih ljudi njihove organizacije, Abu Tala’ata al-Qasimija, koji je navodno bio uhićen u Zagrebu. Tu je vijest prenijela agencija Reuter, uz tvrdnju da Tala'ata i dalje drže hrvatski organi gonjenja, iako je prema službenoj verziji, Al-Qasimi bio prebačen na granični prijelaz Vinjani Donji, nakon čega mu se gubi svaki trag.
„Hrvati, zatvorite pred sobom vrata pakla!“
Večernjak je ubrzo nakon eksplozije u Rijeci došao do prijetećeg pisma, čiji je sadržaj objavio egipatski opozicijski list Al Wahd, a na stranicama Večernjeg, objavljen je samo tri dana nakon terorističkog napada.
„Hrvati, pustite Abu Tala'ata prije nego što bude kasno. Ova herojska akcija dolazi kako bi Hrvatima pokazala da slučaj šeika Tala’ata al-Qasimija ne može proći drugačije nego u potocima prolivene krvi..... Hrvati, varate se ako mislite da će slučaj proći mirno. Krv koja ključa u žilama pripadnika islamističkih skupina i drugih sinova islama neće se smiriti dok se u Zagrebu ne oslobodi šeik Quasimi. Ući ćete u rat čiji doseg samo Alah zna. Hrvati zatvorite pred sobom vrata pakla i neka vam bude dovoljno ono što se zbilo“, stajalo je u prijetećoj poruci, upućenoj Hrvatskoj.
No, iako je odgovornost za napad preuzela organizacija Al-Gamma’a Al-Islamiyya, iza tog čina stajalo je i konkretno ime i prezime. Muhammad Shawki al-Islambouli, brat ubojice egipatskog predsjednika Anwara al-Sadata i zet vođe Al-Qa’ide, Osame bin Ladena, osobno je, u znak osvete zbog nestanka istaknutog pripadnika te organizacije, naredio postavljanje bombe u automobil koji je eksplodirao u Rijeci. Taj se hrvatski grad našao na meti jer su se pojavile špekulacije da je Abu Tala’at al-Qasimi upravo u Rijeci predan američkim obavještajcima, koji su ga sumnjičili za teroristički napad na Svjetski trgovački centar 1993. godine.
'Auto bomba koja je eksplodirala ispred policijske postaje u Rijeci prvi je teroristički napad protiv hrvatskih interesa, ako hrvatske vlasti ne puste na slobodu pripadnika egipatske radikalne islamske grupe Al-Gamma’a Al-Islamiyya, šeika Tala'ata al Qassimija“, zaprijetili su u razgovoru za jednu egipatsku novinsku agenciji članovi te organizacije koja je preuzela odgovornost za bombaški napad.
Nitko te 1995. godine nije mogao pouzdano znati je li napad u Rijeci bio jedan i jedini, ili samo jedan u nizu predstojećih terorističkih napada, pa je u toj atmosferi potpune neizvjesnosti među građanima Rijeke, ali i u ostatku Hrvatske zavladao popriličan strah i panika. Napetost je ponovo eskalirala pet godina nakon eksplozije u Rijeci, kada je glavni organizator tog napada, Al-Islambouli, početkom 2000. godine, u Afganistanu priznao da je on naredio napad, rekao je da je auto-bomba u Rijeci bila neuspješan pokušaj, zaprijetivši da će sljedeći napad bolje isplanirati. Koncem 2000. godine Al-Islambouli, koji je bio jedan od najtraženijih terorista na svijetu, ponovno je zaprijetio Hrvatskoj poručivši da će gorjeti od auto-bombi i da će biti do koljena u krvi, ako se ne dozna gdje je njegov prijatelj, Al-Qasimi.
POVEZANI ČLANCI:
Na Al-Islamboulijeve prijetnje reagirao je tadašnji hrvatski predsjednik Stipe Mesić - obratio se odvjetniku Al-Gamma’a Al-Islamiyye, Montasaru al-Zaiyatu te je obećao da će Hrvatska ispitati okolnosti nestanka Abu Tala’ata al-Qasimija, a zauzvrat je tražio da Al-Gamma’a Al-Islamiyya ne napada Hrvatsku. Na sreću, Al-Islamboulijeve prijetnje ipak se nisu ostvarile, iako nestanak terorističkog vođe, koji se navodio kao razlog terorističkog napada na Rijeku, nikad nije razjašnjen, baš kao niti mnogi detalji eksplozije auto-bombe koji su, sve do danas, ostali nejasni i nerazjašnjeni.
FOTOGALERIJA Ovo su najviši neboderi u Hrvatskoj: Donosimo listu od 31 impresivne građevine u našim gradovima
E tu ekipu podržavaju ovi kaj podržavaju Hamas, Hezbollah i kgb zlotvora iz Kremlja....