Moramo biti svjesni činjenice da je veliki obujam proizvedene pšenice, kukuruza i ječma koji je bio namijenjen za izvoz trenutno "zamrznut“ u Rusiji i Ukrajini, a još veća količina zaliha gnojiva za izvoz nalazi se u Rusiji i Bjelorusiji. To je u samo mjesec dana rezultiralo povećanjem cijene pšenice za 21 posto, ječma za 33 posto i nekih gnojiva za 40 posto, ali smatram da odmah moramo početi gledati i potencijalne dalekosežne posljedice ove situacije.
Činjenica je da se trgovinska razmjena za poljoprivredno-prehrambene proizvode s Rusijom u znatnoj mjeri smanjila posljednjih godina nakon što je Moskva uvela embargo na mnoge prehrambene proizvode iz EU-a kao odgovor na sankcije koje je EU uvela Rusiji nakon aneksije Krima 2014. Ovo što danas vidimo je samo vrlo brzo nestajanje ostataka tih trgovinskih odnosa te se očekuje da će Rusija, nastavno na sankcije koje su joj postavljene od strane EU, biti destimulirana od uspostavljanja bilo kakve trgovine s EU članicama u bližoj budućnosti.
Također, s obzirom na činjenicu da se države EU neće moći oslanjati na uvoz pšenice, kukuruza i jestivog ulja iz Ukrajine smatram da moramo pod hitno uspostaviti strategiju za sigurnost hrane te kratkoročne mjere koje će pomoći u smanjivanju rizika od potencijalne nestašice namirnica. Reforme poput onih vezanih za poljoprivredu kojima se u tom sektoru pokušavaju eliminirati neto emisije ugljika do 2050. godine sada pred sobom imaju nove prepreke jer je sigurnost hrane stavljena u prvi plan. Kao članica kluba zastupnika EPP-a pozivam Komisiju da kao prioritet postavi dvije stvari – prvo i osnovno, potrebna je hitna pomoć Ukrajinskom narodu u hrani kako bi se izbjegla humanitarna katastrofa, a nakon toga moramo uložiti napore u stvaranju nezavisnije EU u smislu proizvodnje hrane. Prošlog je tjedna napravljen prvi korak te je većinom glasova u parlamentu izglasana Rezolucija o potrebi hitnog akcijskog plana EU-a za osiguranje prehrambene sigurnosti u EU-u i izvan nje nakon ruske invazije na Ukrajinu.
Prvi korak akcijskog plana je uspostavljanje više koridora za slanje hrane u Ukrajinu te pružanje pomoći ukrajinskim poljoprivrednicima u zalihama sjemena, goriva i gnojiva kako bi im se u što većoj mjeri olakšale nestašice uzrokovane ratom.
Ruski napad na Ukrajinu, kao i pandemija koronavirusa, jasno su nam pokazali kako više ne možemo odgađati izgradnju Europske unije koja je neovisnija o uvozu od strane malog broja izvoznika, ali i koja je neovisnija o uvozu općenito. Od Komisije smo zatražili procjenu ublažavanja posljedica povećanja cijena gnojiva s kojima se poljoprivrednici susreću već sad te smo predložiti okretanje alternativama u smislu hranjivih tvari koji se mogu koristiti u poljoprivredi.
EU se mora okrenuti povećanju domaće proizvodnje hrane te je na razinama država članica potrebno povećati budžete za ulaganje u poljoprivredu i ovdje podržavam odluku Europske komisije koja se obvezala pomoći najteže pogođenim sektorima te iskoristiti kriznu pričuvu u iznosu od 479 milijuna eura. Potrebna nam je brza promjena, kako na poljoprivrednom tržištu pa tako i u samom načinu promišljanja o sigurnosti hrane u EU.
Samoreklamiranje drugarice. Opet.