Živimo u apsurdu, žitarica imamo viška i izvezli smo 700 tisuća tona, a najviše uvozimo - kruha
Zanimljiva je situacija i s ribom: izvezli smo je za 229 milijuna eura, najviše tune, orade i brancina za "osjetljiva" japanska i talijanska nepca, dok su nama dobre i patagonijske lignje, bodečnjaci ili aljaške kolje. Uvezli smo uglavnom zamrznutu ribu i mekušce za 155 milijuna eura
Komentara 25
Sve te „socijalne” kategorije su dugoročno propast za svaku državu. Potiču nerad i muljanje. A sav taj novac se na kraju uzima od onih koji nešto rade ili privređuju. Slobodnog tržišta i nekakvog zdravog kapitalizma ima jedva u tragovima, a nekako običan puk njih okrivljava za sve. I onda se još sa nostalgijom pozivaju na jugoslaviju a ne shvaćaju da uloga države i političko miješanje danas i nije puno manje nego onda. Socijalizam, etatizam, štetni zakoni i troma birokracija su glavne karakteristike i jedne i druge države. Danas se istina bolje živi, ali smo za to rasprodali i zadužili zemlju umjesto da to pošteno zaradimo. Prebacili smo dug na leđa novih generacija, koje to vide i odlaze iz zemlje. Praktički smo izdali svoju djecu i domovinu. A mi se ovdje svađamo oko nametnutih tema samo da se ne bi slučajno pokrenuli i stvarno promijenili nešto...
Bit će još gore s obrađivanjem zemlje jer su porasle cijene min. gnojiva i nafte, tako da će porasti prodajna cijena žitarica - ali će poljoprivrednicima ostati manji iznos. Nema tu (za njih) sreće! Od 20 ha plodne oranice teško je "navući" da obitelj može preživjeti cijelu godinu, tako stvari stoje, na žalost.
Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.
Hrvatska je svoju suverenost, putem banaka, trgovine, ine...predala strancima. A kada ne vladaš novcem niti trgovinom, nemaš niti gospodarsku politiku. Jer ničim ne upravljaš. U takvom razrušenom ekonomskom sistemu, dobro je samo onima koji tu razrušenost iskorištavaju. Kroz poticaje bezz proizvodnje, recimo. Rezultat: hrvatskog seljaka nema tko štititi, jer su ministarstva lišena ikakve smislene strategije. Onoga trenutka kada smo prihvatili evropska pravila da se poticaji isplaćuju prema hektaru, a ne proizvodnji, ministarstvo poljoprivrede je trebalo ukinuti. Itd, itd.