Dokumenti koje je Večernjak objavio bosanskohercegovačkoj i hrvatskoj javnosti, a koji se odnose na uputu ministra obrane Gojka Šuška o zabrani prelaska granice Hrvatskoj vojsci te obuci vojnika Armije BiH u Hrvatskoj, najzorniji su pokazatelji o ulozi Hrvatske u bosanskohercegovačkom ratnom kaosu.
Ta dva dokumenta zapravo otkrivaju kakve su bile namjere Hrvatske. Prije svega, radi vlastitih granica spriječiti dalji prodor srpsko-crnogorskog agresora, a samim time pomoći napadnutim bosanskohercegovačkim Hrvatima i Muslimanima da se obrane i spase od totalnoga istrebljenja. Dokumenti potpuno opovrgavaju i haašku optužnicu protiv hercegbosanske šestorke, u kojoj je Hrvatska optužena za agresiju i udruženi zločinački pothvat. Nezamislivo je da država koja je htjela ratovati protiv određene etničke skupine tu istu etničku skupinu samo godinu dana prije naoružava, vojno podučava, omogućuje prolazak konvoja oružja, hrane, lijekova, zbrinjava milijun izbjeglica itd.
Isti dokumenti razbijaju teze i o planskoj namjeri hrvatskoga političkoga vodstva o podjeli BiH. Nekadašnji bliski suradnik hrvatskoga predsjednika Franje Tuđmana Josip Manolić nedavno je kazao da "ako je Tuđman i dijelio BiH, on je nije podijelio". Predsjedniku Tuđmanu sa svih strana stizale su ponude o podjeli BiH. Prvo od Slobodana Miloševića, nakon toga raznih međunarodnih posrednika, do samoga Alije Izetbegovića. No, Tuđman je nije podijelio. Podijelili su je interesi međunarodne zajednice i to na dva djela - bošnjački i srpski.
Potvrdio je to nedavno u Novom Sadu premijer RS-a Milorad Dodik, ističući da su Hrvati nacionalna manjina i da će isključivo Sarajevo i Banja Luka odlučivati o budućnosti BiH. Objavljeni dokumenti nisu samo bitni za utvrđivanje istine o Domovinskom ratu. Oni imaju svoju ulogu i u budućnosti. Naime, samo istina može pridonijeti vraćanju povjerenja između Bošnjaka, Srba i Hrvata.