Svaki će porezni stručnjak reći da porezni sustav mora biti jednostavan te da izuzeća od plaćanja poreza moraju biti iznimka, a ne pravilo. Jedan od preduvjeta da porezna presija bude što je moguće niža jest da se porezni teret ravnomjerno podijeli na sve obveznike sukladno njihovoj snazi, što se postiže sustavom u kojemu su izuzeća iznimka. Kad krene izdvajanje pojedinih skupina, kao što se sada čini s mladima do 30 godina, kreću i političke igre, lobiranja, pogodovanja kome treba i kome ne treba, što u konačnici dovodi do toga da jedino pravilo kod plaćanja poreza postaje da pravila nema.
Osobina je to slabih vlada i još slabijih država, a naša država ide u tom smjeru. Olakšicama se štite ranjive grupacije koje ne mogu naći posao, bilo zbog zdravstvenog stanja bilo dobi, tako da je danas, kad godišnje uvozimo stotinjak tisuća stranaca, faktički nepotrebno nutkati poslodavcima poticaje da zaposle mlade ljude. Prošli smo fazu visoke nezaposlenosti, posla ima, a radnicima svih dobnih skupina može se puno bolje pomoći da ih se zaštiti od prekovremenog rada, dvostrukih listi plaćanja, niskih nadnica, prekarnog rada.
Nova fiskalna olakšica koju mladi možda neće ni vidjeti državi je veliki trošak i zato bi bilo korisnije da je za procijenjenih 700 ili 800 milijuna kuna država smanjila stopu poreza na dohodak svima. Ljudi doista bježe iz zemlje, no vatrogasne mjere kojima se pokušava zaustaviti taj val znaju biti i kontraproduktivne, kao što su to, primjerice, subvencije za kupnju stana koje su digle cijene stanova u nebo i donijele više štete nego koristi onima koji uzimaju kredite za precijenjene kvadrate!
Stambene olakšice preko poreza na dohodak, koje smo jednom već imali i ukinuli, bile bi znatno kvalitetnije od subvencija jer ne bi stvorile trenutni udar na cijene. Građanima bi, neovisno o dobi, dobrodošla olakšica moglo biti i ulaganje u znanje, vlastito zdravlje, kupnju računala, knjige, razne tečajeve da uhvate korak s tehnološkim promjenama, no taj tip državne pomoći nemamo.
Kod nas država mora svaki novčić okrenuti 2 puta, samo zato da bi statistika BDP-a bolje izgledala. Zašto se olakšice za stanbene kredite ne bi odmah obračunavale ili neki poticaji ne bi davali kroz smanjenje poreza? Zato jer bi onda prihodi bili puno manji, a niti birokrat kojem se predaju formulari ne bi imao moć... Uhljebistan se vidi na svakom koraku, od nevjerojatnog rasta rashoda države, rasta plaća u državnim i javnim strukturama 3 puta više od rasta gospodarstva itd. Vidi se i u tome koliko je prosječna plaća u tim strukturama veća nego u privatnom sektoru, vidi se po enormnim porezima i sl... Mislim da o pogubno velikom porezu govore i milijarde koje se isplaćuju kroz neoporeziva davanja, skoro svi u privatnom sektoru koji koliko toliko uspješno posluju isplaćuju zakonski maksimum neoporezivog...