Djeca u sedmom razredu osnovnih škola u Hrvatskoj od ove će godine učiti reanimaciju, odnosno kako nekoga oživjeti svojim rukama, naučit će kako masirati srce dok ne dođe hitna pomoć i tako nekome spasiti život.
Takva najava ministra zdravstva prof. dr. sc. Milana Kujundžića realizirat će se primjenom i širenjem edukacije školaraca o reanimaciji koja je započela u Splitsko-dalmatinskoj županiji i koja traje dva školska sata te koja je, da tako kažemo, hrvatski proizvod.
Manje neurološke posljedice
– Tražili smo nešto što će biti najprikladnije i najjednostavnije pa smo našli jedan naš sustav koji traje dva školska sata i djeca nauče oživljavati. Malo je teoretske nastave i većinom se radi o vježbanju, to je izvorni hrvatski proizvod koji smo iz Splita prenijeli na Šibensko-kninsku i Primorsko-goransku županiju. Mi educiramo nastavnike koje svake dvije godine treba reeducirati, a oni pak educiraju djecu – opisuje prof. prim. dr. sc. Julije Meštrović iz splitskog KBC-a program koji će, prema najavi ministra zdravstva, od jeseni krenuti u osnovnim školama u svim županijama.
Ovaj liječnik osnovao je Zavod za intenzivno liječenje djece u spomenutoj bolnici te je član EPALS-a, međunarodne radne grupe koja stoji iza licenciranih treninga reanimacije djece. No, kako napominje, iako je to tečaj za liječnike, educiraju se i medicinske sestre te studenti, a pravila reanimacije za djecu i odrasle mogu biti ista.
– Prema tome, onaj tko zna oživljavati odraslog, zna oživljavati i dijete te obratno. Dakle, ako educiramo djecu, to će dijete znati oživljavati i odraslog i dijete. Preživljavanje ovisi o tome koliko je rano započeta reanimacija jer, ako je odmah započeta, onda je postotak preživljavanja mnogo viši i neurološke posljedice bit će manje – opisuje prof. Meštrović navodeći i preporuke međunarodne Američke pedijatrijske akademije i drugih institucija o važnosti edukacije što većeg broja ljudi o reanimaciji.
Periodične edukacije građana
Kod nas masovnije edukacije, odnosno nekog sustavnog i dostupnog načina kako da što veći broj ljudi nauči reanimirati – nema.
Tragična smrt mladića u Zaprešiću potaknula je i to pitanje, ali trenutačno, osim najave da će se reanimacija učiti u osnovnim školama, za odraslu populaciju postoje samo akcije Zaklade Hrvatska kuća srca i Grada Zagreba koji periodično provode edukacije građana. Dosad je na takvim edukacijama, odgovara nam dr. Ivana Portolan Pajić, educirano više od 3500 građana, a u sklopu kampanje naziva “Oživi me”, uz ostalo je izrađena i mobilna aplikacija s uputama za oživljavanje.
Grad Zagreb je, navodi dr. Portolan Pajić, inače zamjenica zagrebačkog pročelnika za zdravstvo, započeo još prije šest godina s postavljanjem uređaja AVD (automatski vanjski defibrilator) na javnim mjestima, za čije su korištenje educirali ljude koji rade u blizini.
– Danas u Zagrebu postoji 71 registrirani AVD uređaj. Neki su postavljeni u sklopu projekta "Oživi me“, neki od Ministarstva ili drugih institucija. Svi naši defibrilatori povezani su posebnom VPN mrežom jer se nalaze u ormarićima sa SIM karticom, što znači da pri otvaranju ormarića u kojem se nalazi AVD uređaj Zagrebačka hitna pomoć automatski dobiva dojavu i kreće na mjesto događaja. Sve ovo nije dovoljno te kontinuirano ističemo kako se edukacija o oživljavanju mora provoditi kroz obrazovni sustav, točnije oživljavanje bi trebalo postati dio obaveznog predmeta u svim školama.
To je jedini način sustavne edukacije velikog broja građana, a sve kako bismo se približili rezultatima kojima se mogu pohvaliti skandinavske zemlje, gdje čak 60 posto slučajnih svjedoka zna pružiti prvu pomoć kod srčanog zastoja pa je i preživljavanje visoko, čak 40 posto (kod nas manje od 10 posto) – poručuje ova liječnica.
Prije 30 godina u osnovnjaku smo imali prvu pomoć. Čak je postojalo gradsko i republičko natjecanje u pružanju prve pomoći. Kasnije je kradezeovska gamad to sve ispljuvala i proglasila nepotrebnom komunističkom glupošću, jer oni će organizirati toliko bogatu državu koja će bez problema moći platiti stručne osobe. Danas naše dtuštvo ima još manje novaca nego onda i opet se vraćamo na staro, dok retardirani ministar sve predstavlja kao svoju genijalnu ideju. Pre, pre jadno.