Devet rođendana sam proveo u pritvoru. Sada imam 24 godine, a još uvijek sam ovdje, nazao je mladić Mehdi koji je sa svojih 15 godina brodom stigao u Australiju, a još uvijek se nalazi australskom centru za zadržavanje izbjeglica.
- Samo sam pokušao smisliti kako ispuniti svoje dane: moram ih preživjeti. Ako mogu spavati, spavam koliko mogu, inače samo pušim cigarete, gledam filmove, čitam knjige. Ali obično ne radim ništa, samo legnem na krevet. Ja samo ležim ovdje - kazao je.
Situacija se promijenila u hotelu Carlton's Park kada je u njega stigao svjetski tenisač broj 1, Novak Đoković. Kako je Mehdi kazao za The Guardian, ne može vidjeti tenisača zbog strogih kontrola.
- Svi me žele pitati za Novaka i kakav mu je hotel, ali nitko ne pita kako je nama tamo već godinama. Nikad nisam vidio toliko kamera, toliko pažnje. Nadam se da će Novak Đoković saznati za našu situaciju ovdje, i nadam se da će progovoriti o tome - kazao je.
Mehdi je stigao u Australiju nakon što je kao pripadnik arapske manjine Ahwazi bio progonjen u Iraku. Njegova obitelj organizirala je njegov bijeg, misleći da će tamo započeti novi život.
Iako je njegov zatjev za zaštitom brzo priznat te ga zakonski ne smiju vratiti u Irak, njegov status ipak mu ne pruža zaštitu. Neko je vrijeme bio u Nauru pa Brisbaneu, a sada se nalazi u hotelu u Melbournu.
Mehdi nikada nije optužen za zločin niti mu se pripisuju ikakva nedjela, ali još uvijek ne poznaje ni dan slobode u Australiji. Danas mu je deveti rođendan u pritvoru.
- Starim, stvarno je tužno što je moja mladost, moje tinejdžersko vrijeme izgubljeno. Ne želim otići odavde kao sredovječni čovjek - kazao je.
- Mladi, vidim da se zabavljaju, objavljuju na Instagramu i sve to. A ja sam tako daleko, daleko od toga. Još uvijek sam ovdje. Svaki dan. Rođendani su najtužniji dani. Oni bi trebali biti najsretniji, ali za vrijeme mog boravka u pritvoru uvijek su najteži dani. Cijeli dan razmišljam o svim godinama koje sam izgubio - dodao je.
Mehdiju je još 2016. odobreno preseljenje u SAD u sklopu australskog sporazuma o zamjeni prema kojem su Amerikanci pristali preseliti izbjeglice iz Australije pod uvjetom da Australija prihvati srednjoameričke izbjeglice iz kampova. Dogovor je doveo do preseljenja gotovo 1000 izbjeglica, no cijeli proces je jako spor, zbog čega se Mehdi pribojava da neće nikada otići iz Australije.
- Dobro je vidjeti ljude kako odlaze odavde, ali druga strana medalje je 'zašto ne ja, zašto ne i ostali ovi ljudi?' Ne vidim nikakav poseban razlog zašto me drže ovdje. Zašto je vlada oslobodila tisuće ljudi koji dolaze brodovima, a šačicu izbjeglica zadržala u pritvoru. Zašto? Jesmo li mi žrtva zarad politike? - upitao se.
Centar u Nauru je bio brutalan, kazao je Mehdi. Jedina svjetla točka koja je tamo postojala je bila škola, no i ona je ubrzo zatvorena.
U listopadu i studenom epidemija Covida zahvatila je izbjeglice i tražitelje azila zatvorene u hotelu. U jednoj fazi 22 od 46 osoba koje su tada tamo bile zatočene imale su Covid. Jedna izbjeglica poduzela je tužbu saveznog suda kako bi osigurala da hitna pomoć ima pristup hotelu kako bi ga procijenila i liječila.
Svega pet dana prije Božića, u zatvoru je izbio požar na gornjim etažama hotela, a kada su ljudi krenuli bježati u predvorje u prizemlju, stražari su ih spriječili da odu. Neki su hiperventilirali od tjeskobe, a drugi su morali mokriti u boce jer nije bilo zahoda.
Mehdi je kao dijete gledao svoju kuću u Iranu kako gori u plamenu, zbog čega ga je ovaj požar jako zabrinuo.
- Zvonili su alarmi, bilo je i dima, i bilo je tako kaotično. Ljudi su vrištali, stražari su vikali, a mi smo bili tako frustrirani. Mogli smo vidjeti park i ulicu, vatrogasna vozila i policiju, ali su nas tamo držali satima - kazao je.
Trenutno nema nijednu drugu želju, osim slobode.
- Mislim da to ne biste nazvali željom, ali mislim da se jednostavno moram osloboditi. Da uživam u svojoj mladosti. Rasipa se u pritvoru. Ne vidim razlog za to - zaključuje Mehdi.
>> VIDEO Drama Novaka Đokovića u Australiji: Traje bitka na sudu
Bolesno!