Nakon dva tjedna opovrgavanja da nemaju ništa s njegovim nestankom i nakon sve glasnijih zahtjeva zapadnih saveznika za objašnjenje što se dogodilo, Saudijska Arabija napokon je priznala da je 59-godišnji novinar Jamal Khashoggi ubijen “u tučnjavi u istanbulskom konzulatu”.
Ubrzo su tome dodali da su zbog njegove smrti smijenjeni Saud al Katani, savjetnik i desna ruka prijestolonasljednika, princa Muhameda bin Salmana (ili kako ga skraćeno zovu – MBS) i zamjenik šefa obavještajne službe Ahmed Asiri. I sad je glavno geopolitičko pitanje – hoće li priznanje Saudijske Arabije o zvjerskom ubojstvu novinara Washington Posta, koji je raskomadan u saudijskom konzulatu u Istanbulu, rezultirati povijesnim zaokretom prema Saudijskoj Arabiji, i hoće li i kako biti kažnjen okrutni autokrat i lažni reformator Muhamed bin Salman, koji nesumnjivo stoji iza toga gnusnog ubojstva?
Hoće li svijet napokon sankcionirati Saudijsku Arabiju i čime ta zemlja toliko čvrsto drži u šahu zapadni svijet koji uopće ne reagira na njezine zločine?
Nafta je ključna
Sjetimo se samo kako je Zapad promptno reagirao na ruski pokušaj trovanja svojeg špijuna u Velikoj Britaniji, agenta Sergeja Skripala i njegove kćeri. Rusiji je odmah nametnuo nove sankcije, a većina zemalja protjerala je ruske diplomate, pa i Hrvatska.
Na Zapadu je dosad Saudijska Arabija bila pošteđena svih kritika, koje su uvijek išle isključivo na račun Irana, unatoč tome što je Saudijska Arabija najveći izvoznik radikalnog vehabijskog islama u svijetu, ideologije kakvu propagiraju ISIL i Al-Qa’ida. Razlog tome je što Saudijska Arabija deklarativno priznaje Izrael kao državu i vjerno kupuje oružje od SAD-a i mnogih europskih zemalja.
Međutim, europski čelnici na čelu s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel osudili su zvjersko ubojstvo novinara Jamala Khashoggija, ocijenivši dosadašnja objašnjenja Riyada o okolnostima ubojstva manjkavima i tražeći transparentnu i ozbiljnu istragu koja bi otkrila ne samo izvršitelje nego i nalogodavce tog zvjerskog čina.
Za to vrijeme američki predsjednik Donald Trump najavljuje da će surađivati s Kongresom u pogledu sljedećih koraka, ali da bi “radije da se za ubojstvo ne koristi kao odmazda poništenje posla prodaje oružja vrijednoga 110 milijardi američkih dolara, uza što je vezano 600.000 američkih radnih mjesta”.
– Osim toga, trebamo ih i kao protutežu Iranu – “mantra” po starom Trump.
Bez obzira na to što će istraga pokazati, Zapad neće nametnuti sankcije Saudijskoj Arabiji, ne zbog kupnje naoružanja, već zbog nafte. Jer odgovor Saudijske Arabije izazvao bi kolaps na svjetskom naftnom tržištu i drastično povisio cijenu crnoga zlata. Teško je vjerovati da bi zbog ubojstva novinara Trump riskirao drastičan porast cijene nafte, ali i veliku zaradu od prodaje oružja.
Politički analitičar i dekan VERN-a prof. dr. sc. Vlatko Cvrtila također sumnja da će se nešto posebno promijeniti u odnosima između dviju država. Jer, kako kaže, i dosad SAD nije pokazivao pretjeranu volju da se pozabavi unutarnjim pitanjima Saudijske Arabije.
– Znamo o kojim bi pitanjima oni mogli govoriti, to su sve aditivi koji se pojavljuju pod pritiscima nekih drugih država. Zbog činjenice da Saudijska Arabija dobrim dijelom određuje cijene nafte, SAD će dobro razmisliti hoće li reagirati ili ne, a bude li reagirao bit će to na razini koja neće poremetiti njihove strateške odnose – kaže Cvrtila vjerujući da bi se mogla očekivati nešto žešća reakcija da je neki drugi predsjednik na čelu SAD-a, ali opet takva da ne bi bitno poremetila odnos između dviju zemalja.
– Nisam siguran da je Trump spreman napraviti iskorak u bilo kojem smjeru – drži taj politički analitičar.
Strahovanje od porasta cijene nafte opravdano je jer već samo nakon prijetnji Saudijske Arabije da će to učiniti reagiralo je i tržište, pa je cijena nafte porasla 1,5 posto početkom tjedna – na 81,50 dolara po barelu. Zbog mogućih teških ekonomskih posljedica, i EU i SAD sada pokušavaju naći solomunsko rješenje – dogovoriti s kraljevskom obitelji u Riyadu da udalje princa Muhameda bin Salmana s funkcije prijestolonasljednika.
Tim bi potezom Riyad izbjegao moguće posljedice zbog rezultata istrage, jer svi dokazi vode upravo prema princu, koji je postao gospodar života i smrti u toj zemlji. Kad je Turska predočila SAD-u neoborive dokaze o ubojstvu novinara Khashoggija u saudijskom konzulatu u Istanbulu koji idu u smjeru Muhameda bin Salmana, Trump je u tu zemlju poslao svoga državnog tajnika Mikea Pompea kako bi uvjerio kralja Salmana, prinčeva oca, da udalji svog sina s te funkcije jer je postao preveliko opterećenje za američku administraciju.
Nade postale zabluda
Arapski mediji bliski kraljevskoj obitelji pišu kako će doći do preokreta i promjene u Saudijskoj Arabiji. Međutim, pitanje je na koji način maknuti princa Bin Salmana koji se jako učvrstio na toj poziciji i ne bira sredstva u obračunu s neistomišljenicima. Princu su sada polako svi počeli okretati leđa.
Direktori, ministri i strateški partneri medijskih kuća otkazuju dolazak na skorašnji summit u Riyad. Broj tvrtki koje otkazuju sudjelovanje na velikoj konferenciji o investicijama sljedeći tjedan sve je veći, čak i po cijenu rizika da ugroze svoje poslovanje sa Saudijskom Arabijom, a dolazak otkazuju i ministri nekih zemalja.
Konferencija “Future Investment Initiative” zakazana je za razdoblje od 23. do 25. listopada i trebala bi poslužiti kao izlog gospodarskih reformi koje je pokrenuo Muhamed bin Salman.
No uspjeh konferencije sada je doveden u pitanje: na nju neće doći Christine Lagarde, direktorica MMF-a, francuski ministar financija Bruno Le Mair, nizozemski ministar financija Wopka Hoekstra čija je vlada otkazala i trgovinsku misiju koja je trebala putovati u Saudijsku Arabiju.
U Riyad neće doći ni strateški partneri investicijske konferencije, uključujući generalnog direktora HSBC-a Johna Flinta, generalnog direktora Credit Suissea Tidjana Thiama i generalnog direktora MasterCarda Ajaya Bangu. Konferenciju će bojkotirati i čelnici kompanija poput Societe Generale, Londonske burze, JP Morgan Chase, Paribasa, Blackstonea, BlackRocka, a sudjelovanje su otkazale i neke velike medijske kuće – CNN, Bloomberg, The Economist, The New York Times, CNBC i The Financial Times.
Upravo to su naznake da princ Salman više ne uživa potporu u svijetu, što će sasvim sigurno olakšati posao njegovu ocu i ostalim članovima kraljevske obitelji da ga udalje.
Međutim, princ Salman je prgav i arogantan i od njega se može svašta očekivati, pa i to da unatoč svim pritiscima neće lako odustati od prijestolja. Princ Salman, 33-godišnji saudijski prijestolonasljednik, prošle je godine na velika vrata ušao na globalnu scenu ambicioznim najavama zaokreta svoje zemlje – ekonomske modernizacije, društvene liberalizacije i okretanja od islamskog fundamentalizma, pobudivši nade da bi Saudijska Arabija pod njegovim vodstvom zaista mogla napraviti veliki zaokret, postati otvorena i donekle demokratska država.
Međutim, ubrzo su se te nade pokazale kao velika zabluda. Osim što je ženama dopustio da voze automobile i otvorio im kinodvorane, u Saudijskoj se Arabiji ništa bitno nije promijenilo.
Štoviše, postalo je i gore nego prije. Obećavajući velike reforme, princ Salman bio je jak samo na riječima, ali ne i djelima. Komadanje novinara Khashoggija bila je samo kap koja je prelila čašu. Od relativiziranja i traženja izlika za saudijsku povijest vehabijskog ekstremizma pa do brutalne sudske i izvansudske represije kritičara i aktivista za ljudska prava i ravnopravnost žena, uključujući one koji su napustili zemlju, Saudijska Arabija pozicionirala se kao regionalni tiranin krvavom vojnom intervencijom u Jemenu i pokušajem diplomatsko-ekonomskog pokoravanja susjednih Katara i Libanona.
Da se radi o narcisoidnoj osobi koja pod svaku cijenu želi eliminirati svoje kritičare i one koji se s njim ne slažu dokazuje i izvještaj zapadnih obavještajnih službi iz 2015. godine. U tom izvještaju pisalo je da Saudijska Arabija vodi impulzivnu, agresivnu i ratobornu politiku, a glavni akter je moćni, tada saudijski ministar obrane, 29-godišnji princ Muhamed bin Salman, opisan kako politički kockar koji destabilizira arapski svijet, a usput je neiskusan i arogantan.
Pritisak Turske
Svakako će najveću političku korist od ubojstva saudijskog novinara Jamala Khashoggija imati Turska koja je u zadnje vrijeme, zbog represivnih mjera i zatvaranja novinara, aktivista i političara, bila na meti kritika Zapada. Turska, koja zbog ideološkog i političkog razlaza nije u dobrim političkim odnosima sa Saudijskom Arabijom, poduzela je sve mjere kako bi dokazala krivnju Riyada u slučaju ubojstva novinara Khashoggija, te ju je na taj način diskreditirala.
Pitanje je kako bi se Turska ponašala i reagirala da se isti slučaj dogodio u katarskom konzulatu, a ne u saudijskom.
– Ne smijemo zaboraviti da Turska čini sve kako bi rasvijetlila nestanak novinara i to je jedan dio pritiska Turske na Saudijsku Arabiju, a znamo da su njihovi odnosi loši. Slučaj novinara likvidiranog i raskomadanog u Turskoj je presedan i izlazi iz svih mogućih okvira zamišljanja da se takvo što može dogoditi građaninu kada uđe u svoj konzulat.
Da je bilo koja druga zemlja to učinila, nitko ne bi čekao da se istraga završi već bi počeli žestoki pritisci, politički, gospodarski, a u nekim slučajevima čak i vojni. Jer, nažalost, nisu sve države na svijetu jednake – naglašava Vlatko Cvrtila ističući kako se očekivalo da će se Saudijska Arabija oglasiti i samo reći: “Da, novinar je ubijen, ali to nisu učinili ljudi povezani s režimom, već neki samostalni vukovi koji nisu imali dopuštenje vladajuće strukture.” Jedino što je Saudijska Arabija mogla učiniti je, zaključuje, pronaći žrtvenog jarca kojega će osuditi i time odbiti svaku kritiku sa svoje države.
Bez obzira u kojem će smjeru ići i što će otkriti istraga o ubojstvu novinara Jamala Khashoggija, izvjesno je da je Saudijska Arabija pod pritiskom Zapada i SAD-a koji je glavni zaštitnik te zaljevske zemlje. I jasno je da se ta zemlja mora riješiti autokratskog i nasilnog prijestolonasljednika, princa Muhameda bin Salmana, koji je u samo tri godine pokazao raskošnu lepezu okrutnosti i krvoločnosti.
>> Pogledajte video i saznajte sve što trebate znati o mirovinskoj reformi
Što kaže Egipat I druge Arapske/muslimanske države? Hoće li oni najaviti sankcije S.Arabiji? Što je sa Kinom, Indijom, Rusijom gdje oni stoje?