Bučinih koštica proizvedu oko 17 tona, kukuruza 72, a pšenice i pira 54 tone. Njihovo Zlatno bučino ulje redovito je među najbolje ocijenjenim uljima. Osim čistoga, proizvode ulje s dodatkom suncokreta te čilija i češnjaka. U ponudi imaju obične te slatke i slane pržene koštice, namaze od buče, rakiju od “mesa” tikve te brašna od buče i žitarica. Obrađuju 80 hektara zemlje. Svoj su mali raj Marina i Danijel Dobošić stvorili u Žabnici, selu s nešto više od stotinu stanovnika u Zagrebačkoj županiji.
Pioniri u uzgoju slanutka
Dobošići su prvi u Hrvatskoj na svom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu imali uljaru, prvi su u županiji posadili tikve, a pioniri su i u uzgoju slanutka od kojeg će praviti brašno i namaz. Imaju i vlastiti, kod kupaca prepoznatljiv i prihvaćen brend – Tikvarići. Njihova je poslovna filozofija poprilično jednostavna. Shvatili su da moraju, kako bi opstali na zahtjevnom i probirljivom tržištu, ponuditi nešto drukčije i tako su nastala ulja s dodatkom čilija i češnjaka te namaz s istim dodacima. Sve što proizvedu prodaju na kućnom pragu i u svojim trgovinama u Zagrebu.
U Kusanovcu, selu nedaleko od Dugog Sela, živi prva “cyber kumica”, Romina Zadravec, dobitnica brojnih priznanja za sireve koji se u njezinoj obitelji prave već stoljeće, poput prve nagrade za poznati Kusanovečki kuhani sir koju je Romina dobila na internacionalnoj izložbi sireva u austrijskom Tirolu. Sirana njezine obitelji ucrtana je na Cesti sira Zagrebačke županije. Kako raditi, obitelj je učila putujući i obilazeći sirane od Slavonije do Dubrovnika:
– Ako hoćeš ovo raditi, ne možeš se izolirati, moraš putovati. I k nama dolaze polaznici tečaja, imali smo i goste iz Francuske – izjavila je Romina.
Još jedna uspješna priča mladih poljoprivrednika dolazi iz Karlovačke županije, iz obitelji Jože Želježnjaka koja se skrasila u malenom selu Veselići sa samo tridesetak žitelja. U ovogodišnjem izboru Večernjeg lista i Ministarstva poljoprivrede za najbolji OPG upravo je Jože bio izabran za najbolju mladu nadu u poljoprivredi. Na 20 hektara Želježnjakovi uzgajaju industrijsku konoplju, suncokret, lan, tikve uljarice, proso, pir, pšenicu, kukuruz, zob i ječam. Prinos je od svake kulture godišnje između pet i šest tona. Proizvode hladno prešana ulja, integralna brašna, ljuštene sjemenke i kaše. Uskoro će dobiti ekološki certifikat. Pod istim krovom žive tri generacije – roditelji Blanka i Zlatko, Jožin mlađi brat Robert, Jožina “bolja polovica” Matea te njihov sinčić Mateo. Jože i Robert trenutačno rade u Sloveniji, no nadaju se da će se doskora moći posvetiti samo poljoprivredi.
– Nadam se da će to biti što prije. Cilj mi je da od poljoprivrede možemo pristojno živjeti. A idemo u dobrom smjeru – kaže Jože.
U budućnosti se Želježnjakovi vide u seoskom turizmu, zbog čega će sasvim sigurno nekoga iz svog kraja zaposliti na gospodarstvu. Nije im ni palo na pamet da sreću potraže negdje drugdje:
– Nešto te veže i stvarno se zaljubiš u ovaj kraj – izgovara Jože.
U selo se zaljubila i rođena Zadranka Sandra Babac pa je, ostavivši posao novinarke u zagrebačkoj redakciji Zabavnog programa HRT-a, u malena Poljica u općini Vrsi “dovukla” i Alana Damjanića, dečka sa zagrebačkog asfalta. Tu na ekološki način uzgajaju smokve, dunje, smilje i masline i prave voćne namaze pod brendom “Šinjorina”.
– Naši su namazi od jednoga jedinog sastojka – voća. Nema ni šećera ni aditiva, baš onako kako su nekad ovdašnje žene radile – naglašava Sandra na čijem se OPG-u u pogonu za preradu – čija je gradnja financirana novcem iz programa IPARD – osim voća koje su uzgojili Babčevi, u namaze prerađuju i ekološki uzgojene mandarine, višnje maraske i šljive.
Samo prirodno, bez aditiva
“Živimo i radimo s prirodom” slogan je obitelji Boić iz malog slavonskog sela Skenderovaca. Mislav je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo naslijedio od oca Mirka, pedantnog agronoma kojemu je voćarstvo isprva bilo hobi, a danas je glavni izvor prihoda njegovu sinu i njegovoj obitelji. Zbog toga što voćnjake imaju na više mjesta, nisu ulagali u mreže za zaštitu od tuče jer bi, kako bi bili sigurni da će imati urod, na svakome voćnjaku morali imati i stroj za “lovljenje” mraza. Zato su odlučili investirati u preradu pa proizvode bistri, mutni i gusti sok od jabuka, a imaju ga i u kombinaciji jabuke s višnjom ili ciklom. U tome soku nema nikakvih dodataka. Proizvode i čips od jabuka te suhe šljive, a sušara koju imaju na imanju radi na kruta goriva, a Boićevi je lože – košticama višanja. Sva proizvodnja na OPG-u certificirana je normom GLOBALGAP kojom se proizvođač usmjerava prema stvaranju održive poljoprivrede, podiže svoju konkurentnost i otvara si vrata međunarodnog tržišta poljoprivrednih proizvoda. Proizvodi Boićevih prodaju se pod etiketom Vita.
Ukorak s novim tehnologijama ide i Vlaho Komparak, mladi pčelar s otoka Korčule. Za izgradnju kušaonice i njezino opremanje strojevima za preradu meda Vlaho je iskoristio fond EU. Ukupna je investicija bila veća od 200.000 eura. Poljoprivredu je Vlaho spojio s održivim turizmom pa goste koji žele posjetiti njegovo poljoprivredno gospodarstvo on ili brat mu Andrija vode na pčelarsku turneju.
U poljoprivredne su vode ni iz čega krenuli Romana i Berislav Brestovac. Oni su brege u Mariji Gorici učinili modrima od lavande angustifolije koju još nazivaju i kraljicom aromaterapije, a koristi se i u kulinarstvu. Da ostvare svoj san, Berislav je prodao stan u zagrebačkoj Dubravi, a digli su i kredit. I nisu požalili.