Tajna nestanka Martine Horvat, kćeri nestalog branitelja

U zapuštenoj baraci, u nedjelju ujutro 23. svibnja Sašu Leskovčanina, 38-godišnjeg hrvatskog branitelja, pripadnika HV-a koji se, kako je govorio, borio u Vakufu u BiH, na imanju u Donjem Stupniku pokraj Zagreba, obješena je našla supruga. Taj bi događaj prošao nezapaženo u crnim kronikama da Saša Leskovčanina (38), koji nije živio sa suprugom, nije bio momak Martine Horvat (28), misteriozno nestale djevojke koja je upisala , a nikad završila, studij dizajna na Tekstilno-tehnološkom fakultetu.

Proteklih mjeseci internetski članci koji su se bavili zagonetnim nestankom lijepe Vukovarke, koja je 13. ožujka nestala iz svoga stana na zagrebačkom Laništu, te njezinim kontroverznim životom redovito su bili „najčitaniji”, a novinski izvještaji o slučaju poprimili su epske razmjere. Točno deset tjedana prije suicida S. Leskovčanina, u nedjelju ujutro 14. ožujka, prijateljica je pokucala na vrata Martinina stana na zagrebačkom Laništu, koji je njoj i bratu Borisu dodijeljen kao djeci nestalog hrvatskog branitelja. Nitko joj nije odgovorio. Leskovčanin je bio na svome imanju gdje je, kako je rekao, hranio pse.

Martinu Horvat posljednji je vidio Saša Leskovčanin, pirotehničar koji na razminiranju radio i u Sudanu, u noći na 14. ožujka u njezinu stanu, u kojem su zajedno živjeli oko dvije godine. Policija ga je poslije privela zbog sumnjiva iskaza, zbog kojeg je zadržan na 48-satnom ispitivanju. Njegovi iskazi nisu se poklapali s iskazima ostalih osoba koje su u subotu navečer 13. ožujka bile u stanu, a ticali su se vremena Martinina odlaska. Saša se u nedjelju, 14. ožujka, u 14 sati vratio s imanja na Lanište i zajedno s prijateljicom, koja je nekoliko sati prije kucala na vrata stana, ušao unutra. Iznenadio se rekavši joj da nedostaje laptop i kufer. Saša je isti dan nazvao Martinina brata Borisa, koji je tada bio u Vukovaru i rekao mu da je Martina nestala. Boris Horvat 16. ožujka prijavio je policiji u Vukovaru sestrin nestanak. Dan poslije Saša je bio u sudnici Županijskog suda gdje mu je izrečena nepravomoćna presuda od dvije godine i deset mjeseci zatvora za posjedovanje manje količine droge te veće količine oružja, eksploziva, ručnih bombi i mina. Toga dana policija je prvi put pregledala stan na Laništu.

Martinin brat Boris 18. ožujka iz Vukovara je došao u Zagreb te u kafiću Lana na Laništu, koji je blizu stana u kojem su Saša i Martina živjeli, zatekao Sašu, koji ga nije očekivao. Saša se digao, rekao mu da ide popušiti joint, no više se nije vratio. Policija je locirala signal njegova mobitela 360 metara od antene u Pisarovini. Bio je, naime, u prijateljevoj vikendici, kako nam je rekao. U policiju je došao sam 19. ožujka, nakon telefonskog dogovora, te je zadržan dva dana, a zatim je prebačen u Psihijatrijsku bolnicu Vrapče jer je u policiji prijetio suicidom.

 Samoubilačke je misli potpisanoj novinarki poslije objašnjavao Martininim nestankom. Naime, nakon što je izašao iz bolnice, dva smo puta s njim razgovarali u kafiću Lana.

 Zaboravio jer je gutao apaurine

 – Martina mi je te večeri rekla da ide van s prijateljicama (koje novinari nisu nikad pronašli, op. a.). Mislim da smo bili sami u stanu kada je otišla. Ne sjećam se točno te večeri jer sam nakon njezina nestanka gutao i po 20, 30 apaurina, pa sam sve zaboravio. Razmišljao sam i o samoubojstvu. U takvom sam stanju došao i na policiju – tim je riječima opravdao Leskovčanin svoj nesuvisli iskaz.

 Saša Leskovčanin je u tjednu nakon Martinina nestanka intenzivno komunicirao i s prijateljem koji je policiji poznat kao organizator međunarodne prostitucije. -Da bi sam kod njega. Nije to ništa čudno. Često znam prespavati kod prijatelja- objasnio je.

 – Bila je lijepa? – upitali smo ga u jednom razgovoru.

 – Pa nisam ni ja za odbaciti, zar ne? – odgovorio je sa smiješkom, te se odmah ispravio: – Bila je za klasu-dvije više od mene. To se osjetilo. Znao sam da nije normalna, zato sam je toliko i volio. Nisam bio ni ja. Moja Oliva, tako sam je zvao, nasrtala bi, a ja bih se branio. Bila je psiho, ali bio sam i ja! Bila je na sto strana, a ja sam uvijek bio na njezinoj – govorio je o njihovoj turbulentnoj vezi u kafiću Lana, u kojem su se i upoznali.

– Ne znam odakle joj novac za putovanja. „Radila je” za novac. Prijatelj mi je platio, govorila mi je. Recimo, u siječnju je provela vikend u Opatiji s jednim čovjekom u hotelu i vratila se sa 200 eura – iznio nam je svoje sumnje Leskovčanin i dodao da ju je puštao svuda jer nije bio ljubomoran.

 – Prostitucija? Ni govora! – tvrdi Sanja Bjedov-Popović, vlasnica agencije Best model, čije su članice i Aleksandra Grdić, Fani Stipković, Paola Poljak...

 Bila je uzorna profesionalka

 – Svi smo šokirani. Ako postoji uzorna djevojka, koja je marljivo radila bez pogovora, dolazila na vrijeme i bila pouzdana, to je bila naša Tina. Mirna, profesionalna i korektna djevojka kakva se rijetko viđa. Zbog svoje profesionalnosti bila je i izuzetno tražena. Dok bi na poslovnim putovanjima druge djevojke odlazile u grad na sok, ona bi ostajala sa mnom. Bila je jedna od najmarljivijih djevojaka. Zato mi je bilo neobično da je s Leskovčaninom jer mi se požalila da njezin momak ima problema s drogom te da mu pomaže da se odvikne – kazala nam je Sanja Bjedov-Popović.

“Ne zanima me seks. A ni novac!”, govorila je i bivšem poslodavcu Dušku Srijemcu za njihove jednogodišnje suradnje, kojem je “u Francuskoj napravila račun na mobitelu od sedam tisuća kuna te ga je zato i blokirao”.

 – Bila je skromna i u vječitoj besparici. Tražila je od mene novac jer nije imala za hranu sebi i svom velikom psu Artu. Znao bih joj dati i sedam tisuća kuna, ali spavali nismo. Ne bih si to dopustio zbog posla – rekao nam je Srijemac.

Posljednji SMS: Ok, baby, pusa

Bila je vezana za obitelj. Na stražnjem dijelu vrata imala je očevo ime istetovirano na glagoljici i na sanskrtu riječ "aum". Neke osobe koje su nam se predstavile kao njezini najbliži prijatelji nisu znale ni osnovne podatke o njoj, recimo, kad se doselila u Zagreb ili koju je školu završila. A to nam je otežalo prikupljanje podataka o toj neobičnoj djevojci- "koja na svakoj fotografiji izgleda drugačije".

Činjenica je i da M. Horvat, koju ljudi opisuju i kao osobu koja je vodila 4,5 života, a osobama oko sebe pričala samo dijelove, koji su ponekad bili i izmišljeni, nitko nije do kraja poznavao. Pripadala je svijetu u kojem su se osobe koje su se nam se predstavljale kao njezini najbliži prijatelji, nisu znali osnovne podatke o njoj, poput barem približne godine njezina dolaska iz Vukovara u Zagreb ili njezinog obrazovanja. A sve to nam je dodatno otežalo prikupljanje podataka o ovoj zanimljivoj djevojci. „koja na svakoj fotografiji izgleda drugačije".

U veljači se iz Zagreba uputila na put po Europi i kako bi se, rekla je prijateljima, maknula od S. Leskovčanina. Leskovčaninu je, ispričali su Martinini prijatelji, ostavila ključ od njezinog stana na zagrebačkom Laništu „jer joj je bilo žao izbaciti ga na cestu usred veljače". S. Leskovčanina ostavila je u uvjerenju da ide u Vukovar obitelji. Međutim, uputila se u Francusku. Sa Leskovčaninom je iz Francuske, gdje je odsjela u Parizu kod prijatelja i poznanika, gotovo svakodnevno komunicirala telefonski i SMS-om, kako pokazuje ispis telefonskih poziva. Tamo je i preko poznanika upoznala i Franka Leboeufa, nogometaša koji je s reprezentacijom Francuske osvojio svjetsko prvenstvo 1998. i započela s njim vezu. Tu informaciju prvi je otkrio i objavio Večernji list. Krajem veljače uputila se za Zagreb. Vratila se u Zagreb u njezin stan gdje je boravila sa Leskovčaninom.

Svima, pa i njemu, govorila je da ide u Split na tečaj tetovaže. Planirala je, kad nauči tetovirati, otići u Pariz u salon za tetoviranje, u kojem je imala veze. S Leboeufom je nastavila komunikaciju, a prijateljima je početkom ožujka govorila o naočitom Francuzu kojeg je upoznala i pokazivala im zajedničke fotografije. Martina Horvat je Leskovčaninu 12. ožujka SMS-om (koji nam je Leskovčanin pokazao) poručila da ga voli. Dana 13. ožujka, kada je nestala iz stana, u 16.30 sati poslala je poruku Leskovčaninu: “Ok, baby, pusa.”

U mnoštvu tekstova u medijima bilo je i pogrešnih informacija, poput one da je za premetačine imanja Saše Leskovčanina pronađen krvav nož, da je Leskovčanin bio na drogi kad je zadržan u policiji, da je Martina viđena u Beogradu, kamo je išla osvetiti oca...

Do sada je policija obavila više od 250 obavijesnih razgovora, no oni se vode i dalje s osobama, mahom hrvatskim državljanima, za koje se pretpostavlja da imaju bilo kakvih spoznaje o Martininu nestanku Martine. Putem Interpola zatražene su provjere te razgovori s ljudima iz Francuske, a policija je, također putem Interpola, za nestalom Martinom raspisala međunarodnu tjeralicu. Od francuskih redarstvenih vlasti zatražena je pomoć, ali i međunarodna pravna pomoć. Hrvatska je policija pak provjerila sva mjesta na koja je Martina Horvat mogla otputovati (Vukovar, Split, Šibenik, Sinj...) te je ispitala sve osobe za koje se pretpostavlja da bi im se zacijelo javila. Martina nakon 13. ožujka 2010. nije legalno prešla državnu granicu.

– Nitko ga nije htio zaposliti. Spavao je kod prijatelja ili na svom imanju. Kada je policija u svibnju Saletov fiat punto drugi put uzela na vještačenje, za njega je to bila kap koja je prelilla čašu. Poludio je – ispričali su plačući njegovi vjerni prijatelji u kafiću Lana na dan samoubojstva. Kazali su da se Leskovčanin nakon Martinina nestanka „povukao u svojoj svijet, u kojem su postojali samo Martina i on.”

 U oproštajnom pismu koje je 23. svibnja Leskovčanin uputio supruzi i njihovo dvoje djece pisalo je: „Ne mogu više živjeti na ovakvom dnu”, a o svojoj djevojci Martini Horvat ništa nije rekao. Ostavio je samo njezinu sliku s porukom “Zauvijek”. Tvrdio je da je nevin.