'Ministri promoviraju kulturu bolesti, a ne kulturu zdravlja'

Kad su liječnici obiteljske medicine najavili kako će svakom pacijentu posvetiti 20 minuta i tako se riješiti gužve, tehnički ministar zdravlja dr. Dario Nakić nazvao je taj potez štrajkom koji neće dopustiti, a dio pacijenata komentirao je da ionako uvijek čekaju satima.

No svi skupa su se oglušili o argumente na koje se pozivaju liječnici.

Doktor non-stop

Administraciju godinama mole da ih oslobodi nepotrebne papirologije, dijela posla koji njihovi pacijenti ne vide, niti znaju što sve rade njihovi doktori – primjerice gledanje kilometraže od mjesta do mjesta radi putnih naloga, potvrda da neki pacijent može na satove plesa, jahanja i slične nebuloze. Rješenje koje je dr. Nakić najavio u razgovoru za Večernji list kako će smanjiti sa 1700 na 1500 maksimalan broj pacijenata po ordinaciji dr. Ljiljana Ćenan, obiteljska liječnica u Ivankovu, jasno komentira:

– Prazne priče i obećanja. Pa gdje će naći još obiteljskih liječnika? Ionako nas nema! Stalno svi govore kako žele ojačati primarnu zdravstvenu zaštitu, a u biti gomilu administrativnog posla HZZO-a i sve što nitko drugi ne želi raditi prebacuje se obiteljskim liječnicima kao u kantu za smeće – kaže ova liječnica iz Ivankova, koja Nakićevo nazivanje štrajkom njihova plana o 20 minuta naziva sramotnim.
 Sama sebe naziva seoskom doktoricom, njezino radno vrijeme ne traje samo dok je u ordinaciji, a tako je i mnogim kolegama. Posebice u malom mjestu ljudi će “svog doktora” zaustaviti i tražiti savjet i na cesti, nazvati u bilo koje doba i na kućni telefon. I svi mi znamo da je tomu tako baš kao i da svaka ordinacija ima one “stalne pacijente” koji liječniku dolaze rješavati svakakve probleme (ne samo zdravstvene). Kad se sve to zbroji, rezultat je, bar onaj u javnosti, sukob na relaciji pacijenti i njihovi obiteljski liječnici.


Kultura bolesti dominira

– I mi i pacijenti ušli smo u začarani krug frustracije i ogorčenosti. Ne znamo to okrenuti prema sustavu koji je najveći krivac za sve. Jer niti su pacijenti besposleni niti su svi doktori bezobrazni. Što mene frustrira? Evo, puno je pacijenata usmjereno na zdravstveni sustav da riješe neke socijalne probleme. Nemaju posao pa onda skupljaju nalaze da bi pokušali dobiti mirovinu, a s druge strane vidimo teško oboljele ljude koji zaslužuju tu mirovinu pa isto hodaju okolo od nemila do nedraga da bi je ostvarili – opisuje dr. Ćenan napominjući još jednu činjenicu o kojoj se u nas zapravo nimalo ne govori – kulturi bolesti. Kako kaže, kultura bolesti se promovira umjesto kulture zdravlja, ljudi stalno govore o bolestima, lijekovima, simptomima, pretragama.
Nekoliko godina, kaže, upozorava ministre zdravlja na to, ali bezuspješno, zbog čega smatra kako nijedan nije dobronamjeran.

– Omogućiti beskrajnu dostupnost svih zdravstvenih ustanova, a ne govoriti o štetnosti pretjeranih pretraga, pretjerane upotrebe lijekova i posjeta bolnicama, nije dobra namjera prema stanovništvu, već populizam. Mi smo pretjerano dostupni, pretjerano radimo pretrage i dajemo lijekove jer se ograđujemo od tužbi i pacijenti nisu ni svjesni koliki već sad imaju problem. Na primjeru male djece na koju sam posebno osjetljiva. Sve češće vidim kako roditelji jure u najbližu bolnicu kada dijete uči hodati pa padne i udari glavom iako nema nikakve simptome potresa mozga. Jedno od tisuću ili više djece će možda imati frakturu lubanje, ali će svi biti poslani na rendgen jer doktor neće i ne može riskirati previd i tužbu. Dakle, njih 999 će biti bez razloga ozračeno i to je strašan problem – govori ova liječnica samo jedan primjer pretjerane medicine.

>> Dosta im je gužve! Obiteljski liječnici primat će samo 35 pacijenata dnevno