Stopa mortaliteta tiskanih medija poznata je već godinama i ne pokazuje znakove oporavka. Dok smo postali bolji u razumijevanju razloga – društvene mreže, površnost, konkurencija u besplatnim sadržajima, kakofonija informacija – i dalje nismo puno bliže razumijevanju budućnosti novinarstva.
Upravo prije pisanja ovog članka, tijekom leta, listala sam novine i primijetila da putnik pokraj mene čita sa mnom. To samo po sebi nije neobično, čak je i očekivano jer na dug let nije došao opremljen standardnom opremom; laptop, slušalice, knjiga ili novine. Kad sam došla do sportske sekcije i krenula zatvarati novine, nostalgično je primijetio da se ne sjeća kad je zadnji put u ruci držao novine. Dala sam mu svoj primjerak koji je on, naravno, otvorio na sportskoj rubrici. Interes za informaciju nikad nije bio izraženiji negoli u trenutku kad je sveprisutna i nikad više demokratična, ali način naše konzumacije uvelike se promijenio.
Hegel je napisao da je čitanje novina jutarnja molitva. Stvarno, ne postoji bolji prikaz jutra od pidžame, kave i novina. Sam ritual nije se toliko promijenio, ali je zamijenjen čitanjem portala na pametnim uređajima. Problem je u tome što su istraživanja pokazala da oko 8 sekundi provedemo online čitajući jednu vijest, dok ne iskoči poveznica na drugi članak, reklama ili se ne oglasi notifikacija na Instagramu ili mailu. Dobrih, posvećenih i oštroumnih novinara ne nedostaje, pristup medijima nikad nije bio lakši i povoljniji, ali smo prvi put suočeni s „mogućnosti da upoznamo kako bi društva izgledala bez provjerenih vijesti“.
To je vrlo ispravno primijetio Alan Rusbridger koji je dvadeset godina bio urednik u Guardianu. Ta tiskovina, poznata upravo po reportažama u kojima su novinari riskirali reputacije kako otkrili istinu, svoj sadržaj učinila je postupno dostupnim online, bez obveze plaćanja, premium sadržaja, pretplate ili sličnog. Međutim, na kraju svakog članka stoji vrlo dovitljivo sročena zamolba za donacijom kako bi se „dobro novinarstvo“ održalo. Zasad, čini se, taj model prolazi, kao i u Timesu koji je dobio sto tisuća novih korisnika nakon što se vrlo jasno pozicionirao kao antipod “fake news”. Ipak, niti jedan model ne pokazuje dugoročnu održivost i postavlja se pitanje koja je budućnost dobrog novinarstva u digitalnom dobu.
Danas smo bolji no ikad s prepričavanjem onog što se dogodilo, ali informacija je i tako stara već kad dođe u tiskaru, a kad iz nje izađe već je zamijenjena novom. Ono što se nameće je kontekstualizacija te informacije, traženje istine, obnavljanje četvrtog stupa vlasti i odgovorno novinarstvo. Mediji trebaju biti korektiv vlasti, a ne njezino sredstvo. Povratak osnovnim postulatima poput autonomije, istraživanja, provjere i transparentnosti novine će vratiti ono što ih sad upravo od čitatelja odvaja – povjerenje. Tehnologija tu nije neprijatelj, već nevjerojatna mogućnost da se dobar sadržaj istakne na potpuno nove i kreativne načine.
VIDEO Izvršni urednici otkrivaju kako je raditi na portalu Vecernji.hr
Prvi medij na hrvatskim a i drugim prostorima bio je "telal" koji je na ulicama prenosio novosti i poruke. Nikada "telal" nije radio na svoju ruku nego uvijek po nalogu. Kako nekad, tako i danas. Tehnologija je učinila svoje jer je onaj tko je slao poruke tražio i težio k tome da njegova poruka stigne što brže i da bude što upečatljivija. Da ostavi što dublji i veći trag. Tako je, zahvaljujući tehnologiji, medij postao ubojito oružje. Tko ima medije - vlada! Hrvatska je to osjetila na najgori mogući način. Hrvati su na najgori mogući način shvatili da je priča o "korektivu vlasti" obična floskula. Kao i mnoge druge priče.