Čuvanje Svetog grala, zaštita Torinskog platna i djelovanje u ilegali nakon progona samo su neke od legendi koje se povezuju s vitezovima templarima, crkvenim viteškim redom koji je papa Klement V. ukinuo 1312. godine.
Smaknuća i progoni
Sva ova nagađanja o templarima u javnosti postaju još zanimljivija i tajanstvenija tek njihovim ukidanjem, smaknućima i proganjanjem. Iako nije riječ o klasičnom tajnom društvu, pomalo misteriozno djelovanje templara stoljećima pobuđuje interes onih koji ih istražuju i svakodnevno otkrivaju neke nove spoznaje o tom viteškom redu. Vitezovi templari bili su jedan od prvih i najpoznatijih europskih kršćanskih vojnih redova – viteškog društva čija je misija, barem prividno, bila braniti i širiti svoja religijska uvjerenja. Templare (fratres militiae templi) osnovao je Hugo des Payens s još sedmoricom vitezova kad su godine 1119. u Jeruzalemu položili vječne zavjete siromaštva, čistoće, poslušnosti i da će štititi kršćanske hodočasnike od saracenskih nasrtaja. Kralj Balduin II. oslobodio je za njih dio svoje kraljevske palače pokraj Salomonova hrama u Jeruzalemu. Zato što su bili pokraj hrama – koji se na latinskom jeziku kaže templum – prozvani su templarima. Njihovi ratnici, koji su preko svojih oklopa nosili prepoznatljive bijele plašteve ukrašene crvenim križem, stekli su reputaciju zbog svoje borbe, snage, discipline i ustrajnosti. Red vitezova zaklinjao se na potpunu i neupitnu poslušnost svojim vođama. Borili su se žestoko, u skladu s redom i pravilima reda. Vojniku koji bi bio osuđen za kukavištvo oduzeli bi plašt i bio je prisiljen godinu dana jesti s poda poput psa. Red je imao i politiku da ne plaća otkupnine za članove zarobljene u bici. Prema izdanju Katoličke enciklopedije iz 1911. godine, oko 20.000 vojnika templara dalo je svoj život u borbi protiv muslimanskih snaga za vrijeme postojanja ovog reda. S vremenom su postali dio ekonomske i političke moći, pape su kroz godine oslobađali plaćanja poreza, pa su takvu situaciju iskoristili za stvaranje financijskog carstva i kreiranja jednog od prvih svjetskih bankarskih sustava. Sredinom 13. stoljeća došlo je do bitke za Svetu zemlju koju templari nisu uspjeli dobiti unatoč svom junaštvu. Tada je njihova moć počela slabjeti što je iskoristio francuski kralj Filip IV., koji je od njih posudio novac. Odlučio je izbjeći vraćanje svoga duga na način da uništi red. Filip je uspješno prisilio papu Klementa V. da progoni templare uz lažne optužbe za herezu i svetogrđe kao što je pljuvanje po križu.
Zla kob za progonitelje
Godine 1307. francuski kralj izdao je tajni nalog za sve članove reda u svojoj zemlji, da svi budu uhićeni na isti dan. Mnoge su mučili i ubijali. Klement službeno raspušta templare 1312. godine. Sljedeće godine meštar templara James de Molay u dramatičnom javnom događaju ispred Notre Dama u Parizu, gdje je trebao biti obješen, odbijao je dati priznanje. Filip je zatim naredio da ga odvedu na Isle de la Cite, gdje su ga spalili na lomači. Legenda tvrdi da je Jacques de Molay bio spaljen na lomači te da je tada prokleo svoje progonitelje, francuskog kralja Filipa IV. i papu Klementa V., pozivajući ih da se "s njim pojave u roku od godine dana pred Božjim sudom". Klement V. umro je nakon mjesec dana, a kralj Filip živio je još osam mjeseci.
>> Lubanje i kosti iz kripti Yalea upravljaju SAD-om
>> Stari Egipat kao kolijevka inicijacije: Ozirisovi misteriji put u tajnu vječnosti
Puni naziv templara je Siromašni vitezovi Krista i Solomonovog hrama,a kako su u trenutku poraza i povlačenja iz Svete zemlje , jedan od najbogatijih redova s najviše povlastica i posjeda , golemog bogatsva i takve organizacije da predstavljaju opasnost i za državne i za crkvene vlasti , dolazi i do njihovog pada, od mnogih priželjkivanog .