Velika i ambiciozno planirana izložba o Gabrijelu D’Annunziju u Trstu, kojom je taj grad obilježio stotu godišnjicu okupacije Rijeke, pokazala se fijaskom. Ne samo da je grad za nju izdvojio rekordnu svotu novca, već je i broj posjetitelja mizeran.
Izložbu koja je porezne obveznike stajala 445.517 eura posjetilo je samo 11.646 znatiželjnika, što je smješta na dno ljestvice posjećenosti izložbi u tom gradu u posljednjih pet godina. Ove su brojke, kažu nam sugovornici, dokaz da D’Annunzio ne spada u Trst, kamo ga silom žele utrpati lokalni političari na vlasti, već i da građani tog grada s granice koji se diči multikulturalnosti i u kojem živi 17.000 Hrvata odbijaju premisu o “junačkom pothvatu” i ideju da bi se okupacija Rijeke trebala slaviti.
Samo za usporedbu, Tršćani su bili najzainteresiraniji za ovogodišnju izložbu Volim Lego – nju je posjetilo 51.240 ljudi, a trošak za grad je bio samo 7848 eura. Slijedi izložba Veliki Trst 1891. – 1914. iz 2015. s 25.858 posjetitelja koja je koštala 345.000 eura, a potom izložba o podmorskoj arheologiji Jadrana U moru intimnosti iz 2017. U njoj je uživalo 23.856 ljudi, a grad je za organizaciju izdvojio 420 tisuća eura. Sve su izložbe trajale podjednako – četiri mjeseca.
Izložba u Trstu prikazuje “umivenog” D’Annunzija, prikazanog u romantiziranom liku pjesnika, pustolova i revolucionara. Zauzeće Rijeke, odnosno riječka epizoda, shvaća se kao čin avanturista i slobodara, a ne fašistički čin, što se izrijekom navodi u letku izložbe pod nazivom “Nepokoren. D’Annunzijeva revolucija u Rijeci 1919. – 1920.”.
No prešutna legitimizacija fašizma, kojemu D’Annunzio nije formalno pripadao, ali mu je bio preteča, te iredentizma, žaljenja za “izgubljenim zemljama”, u skladu je s političkim narativom koji jača u Italiji.
Uz izložbu, Trst je točno na 100. obljetnicu pohoda na Rijeku početkom rujna postavio i spomenik D’Annunziju, što je također izazvalo negodovanje dijela stanovnika, povjesničara, ali i hrvatskih vlasti.
I dok Marino Micich, esul iz Zadra i ravnatelj arhiva Povijesnog muzeja Rijeke u Rimu, D’Annunzija smatra pozitivnom figurom, kazavši kako je otišao u Rijeku na poziv samih Riječana, dok se izjave protiv Hrvata, kao one da je riječ o narodu malo razvijenijem od majmuna, moraju biti kontekstualizirane, pritom ne spomenuvši ni tadašnje, ali ni dugotrajne posljedice za razvoj Rijeke koje je imala D’Annunzijeva “avantura”, tršćanski povjesničar Franco Cecotti kaže kako je poruka i izložbe i spomenika usmjerena prvenstveno Talijanima za dnevnopolitičke svrhe.
Iredentizam je pojam koji mnogi Talijani i dalje ne mogu shvatiti, no njega danas zamjenjuje nova sintagma – “Italija prva” – kao mehanizam kojim političari žele izvući korist iz nametanja ozračja nesigurnosti te nacionalističkih ideja
Talijani organiziraju izložbe o D'Anunnziju, a Srbi imenuju ulice po Draži Mihailoviću. Malo je reći da u našem susjedstvu divlja fašizam, iako, u očekivanim sredinama. I onda netko kaže da se mi ne trebamo naoružavati?