Kao i nakon Drugog svjetskog rata kada su Amerikanci Marshallovim planom (1947.) obnavljali ratom razrušenu Europu, tako su prije dva desetljeća nakon mirovnog sporazuma u Daytonu (1995.) htjeli pomoći obnovu zapadnog Balkana. Početak je bio tragičan. Zrakoplov s američkim ministrom trgovine Ronom Brownom i sa još 34 putnika udario je (1996.) u brdo iznad Dubrovnika. Među poginulim putnicima (njih 35) bio je i jedan od čelnih ljudi tvrtke Bechtel. On je vjerojatno u svojoj torbi nosio zemljovide buduće autoceste. Možda čak i one koju je Tuđman tada zagovarao: od Zagreba preko Karlovca, Bihaća, Livna, Splita, zaleđa Dubrovnika (Popova polja), Crne Gore do Albanije. Nakon objave “Tuđmanove ceste”, Bošnjaci su se žestoko usprotivili. Sumnjali su u dobre namjere Hrvatske. Tako je srušen plan brze infrastrukturne obnove regije. Pa čak i opstojnosti Hrvata uz granicu s matičnom domovinom. Koji bi vjerojatno gradnjom “ceste spasa” ostali živjeti uz nju. Osobito u Popovu polju.
Hrvatska, ne želeći uvjeravati BiH da bi ona imala najviše koristi od takvog koridora, sagradila je A1 preko svog teritorija. Da je trasa išla kroz BiH, vjerojatno bi već sada bila gotova do Albanije i Grčke. Za razliku od A1, koja od Splita do Metkovića izgleda kao slijepa (auto)cesta, jadransko-jonska autocesta bila bi jedna od najprometnijih. Uz to što bi se nekoliko puta i na sadašnjoj dionici od Zagreba do Metkovića povećao promet, povezao bi i jug RH. Unatoč brojnim dobrim stranama, “Tuđmanovu cestu” opet ruše “dubrovačka brda”. I to najviše oni koji se zaklinju u prvog hrvatskog predsjednika. Merkel sada cestu od Ploča želi vratiti na “Tuđmanovu bh. trasu”.
Svijet opet planira gospodarskom ofenzivom europeizirati opasni Balkan. Zato su u Berlin uz premijere pozvani ministri gospodarstva. Oni su uz jadransko-jonsku autocestu iznijeli popis želja: gradnju željezničkih pruga Beograd - Bar i Beograd - Sarajevo, gradnju autoceste Niš - Priština, brze ceste Mostar - Split, Banja Luka - Split, projekt TAP-plinovod od Azerbajdžana preko Grčke, BiH i RH, LNG terminal na Krku... Ako realiziraju bar dio projekata, regija će imati golemu gospodarsku i političku korist. Slično kao Europa nakon Drugog svjetskog rata.
Naime, prije više od 60 godina Marshallov plan u četiri godine bio je ‘težak’ tadašnjih 13 milijardi dolara. Merkel u sljedećih šest godina nudi 12 milijardi eura. Američki državni tajnik George Marshall htio je nakon Drugog svjetskog rata s obnovom zaustaviti širenje sovjetske ideologije. Njemačka kancelarka Angela Merkel prošlotjednim berlinskim skupom želi oslabiti ruske utjecaje na Srbiju, Republiku Srpsku, Crnu Goru... Kako se ne bi dogodila nova Ukrajina. Oni koji su pristali na Marshallov plan danas su ujedinjeni (EU). Jugoslavija ga nije htjela. Raspala se.
Plan A. Merkel deklarativno podržava cijela regija. Međutim, svi prema njemu imaju određenih rezervi. Hrvatska se plaši svakog vezivanja uz Balkan, a Srbi odmicanja od njega i Rusije.
Dugo je Amerika demonstrirala političku i vojnu moć u ovom dijelu svijeta. Zaustavljala je ratove, ulagala milijarde dolara u humanitarne i druge projekte, poticala gradnju nekog novog civilnog društva... U BiH su u posljednjih 20 godina uložili kao u Marshallov plan. Promašena investicija?! Izgubili su strpljenje, a prioriteti su im postala neka druga područja. Prije svega, Bliski istok. Balkan je ostao na “buretu baruta”. Europa ga je pokušavala diplomatskim akcijama “razminirati”. U svim dosadašnjim pokušajima vrući (balkanski) krumpir ispadao joj je iz ruke. Merkel ga je sada uzela. Ako joj Hrvatska ne pomogne, učinit će to Srbija. Ionako se istočni susjed sve više nameće kao novi lider u regiji. Ta uloga će se honorirati milijardama i dolara i eura. Zato se Hrvatska mora hitno odlučiti između gradnje ili rušenja ‘berlinskog zida’ s Balkanom. Brzi vlak iz Njemačke nikoga neće dugo čekati.
partija sve daje za ex ju i nije ih briga za hrvatsku..