Subota 1. rujna
Koje cigarete glasači IDS-a puše godinama?
Tajkun Danko Končar brani ikonu IDS-a: “Ivan Jakovčić je za svoje članstvo u Nadzornom odboru Afaraka za period od tri godine i dva mjeseca primio 136.089 eura neto.” Da, stvarno sitnica. U tri godine svojim je “hobijem” zaradio više nego što zaradi prosječni hvatski radnik u dva desetljeća! Kad se tome doda enormna plaća koju ima kao europarlamentarac, zbroj je bogatunski. Ali zbrajanje tu ne staje. Glazbena legenda Bruno Langer niže nedjela koja zacrnjuju svijetlu sliku koju su on i drugovi stvarali o IDS-u kao uzornoj lijevoj, antifašističkoj i istroljubnoj stranci i o Istri kao uzornoj regiji.
Optužuje ga kao “najvećeg trgovca nekretninama u Hrvatskoj” koji “svojima i sebi istarsku zemlju prodaje po nekoliko kuna za četvorni metar, što je dovelo do toga da danas u Istri imamo više od 50 članova IDS-a, ili IDS-u podobnih ljudi, koji svaki pojedinačno teži barem dva milijuna eura”. Zatim kupuje “šest i pol hektara plodnog državnog zemljišta za 148.000 kuna..., a to je po kvadratu gotovo vrijednost jedne cigarete, i temeljem tog ugovora dobiva kredit u Zagrebačkoj banci od 300.000 eura”. Stoga bi na kutije cigareta trebalo “staviti Jakovčićevu sliku da podsjeti hrvatske pušače koliko hektara vrijednog zemljišta ‘popuše’ na dan”. Takve cigarete glasači IDS-a puše već gotovo trideset godina.
Pogledajte galeriju prosvjeda radnika Uljanika:
Nedjelja 2. rujna
Ocrnjuju stanje u zemlji, a ne dičimo se Reinerom
Kad veličate sebe, svoju stranku i vlast u kojoj sudjelujete, treba znati izabrati mjesto i prigodu. U uvodu u euharistijsko slavlje u Zavjetnoj crkvi Hrvatskog sabora u Prošteništu okupljenima je potpredsjednik Sabora Željko Reiner među ostalim rekao: “Serviraju nam se samo negativnosti, kao da se ništa pozitivnog ne događa, kao da nemamo nikakvih dostignuća, ni u znanosti, ni u umjetnosti, u kulturi, gospodarstvu, ni u čemu drugom”. I doista, kako pakosnici mogu govoriti samo o negativnostima kad Hrvatska obiluje tako pozitivnim primjerima, kao što je sam Reiner.
Ocrnjuje se stanje u zemlji umjesto da se dičimo zemljom koja ima akademika Reinera, k tome potpredsjednika Sabora, k tome negdašnjeg ministra i predsjednika Sabora, k tome viteza Viteškog reda Svetog groba jeruzalemskog, k tome člana Kraljevske akademije u Londonu... Taj sjaj čini posve nevažnim sluganstvo njegove vlasti prema EU, najveće iseljavanje Hrvata u povijesti, posljednja ili pretposljednja mjesta na europskim gospodarskim ljestvicama i prva mjesta na ljestvicama korupcije i drugih nevaljalstava. Kako rekoh, treba izabrati prigodu za pokazivanje toga sjaja, misno slavlje, kad ti je i Bog svjedok.
Ponedjeljak 3. rujna
Nekad su učenici bili Hrvati koji se međusobno griju
Danas je počela školska godina, u kojoj će pet stotina prvaša biti manje nego lani, a na podosta mjesta za prve razrede učenika uopće nema. Bože, kad se sjetim svojih prvih rezreda, kad smo u školu dolazili i bosi (ne samo zbog siromaštva), kad u razredima povremeno nije bilo dovoljno klupa, kad gotovo nitko nije imao nove udžbenike nego stare naslijeđene od braće i sestara, kao što su naslijeđena bila i odjeća i obuća, kad je, unatoč strogim učiteljima koji su znali učenike nemilosrdno šibati po rukama, škola bila veselje a pješačenje do nje neiscrpna prilika za “krađe” voća i druge nepodopštine pa i bezazlene tučnjave.
U istinskom značenju te riječi bili smo djeca naroda i narod sam, utopljen u svojoj brojnosti i svome mnoštvu, koje smo osjećali kao zajednicu koja je iznad svih nas i koja nam je svrha življenja. I kao što naši očevi nikad na njivama nisu kopali sami i kao što majke nikad nisu same ravnale duhan nego s pet-šest susjeda kojima se onda usluga vraćala, tako smo i mi bili školarci-skupine, Hrvati koji su se međusobno grijali, za razliku od današnjeg stanja u kojem su razredi s nekoliko učenika sve hladniji, koje je sve hladnije bez majki, očeva i djece i u kojem se smrznutih duša sve više ljudi iseljava. Da bi sve širem Plenkoviću bilo što komotnije.
Utorak 4. rujna
Lička politička ikona nije i posljednja žrtva
Darko Milinović, koji je upravo izbačen iz HDZ-a, postao je član te stranke 1989. godine. U isto vrijeme Andrej Plenković objavio je knjigu “Sredstva masovne komunikacije” temeljenu na marksizmu i teorijama jugoslavenskih veleumova poput Kardelja. Uklanjanje Milinovića iz HDZ-a nakon smjena u vodstvu reforme školstva, žrtvovanja ministra Barišića, kažnjavanja Stiera i Kovača, ratifikacije Istanbulske konvencije... nastavak je obračuna s kršćanskim HDZ-om i detuđmanizacije naslijeđene od Mesića, Račana i Sanadera.
Lička HDZ-ova ikona, koju je Plenković navukao na potez zbog kojeg će je izbaciti iz stranke, nije posljednja žrtva, jer sigurno u HDZ-u ima obilje svjetonazorskih protivnika uljuđenog despota i bruxelleskog lutka Plenkovića koji nema ni kršćanskog ni patriotskog temelja. Takav, kako reče Milanović, “on bi pripadao liberalnoj struji SDP-a, a što radi u HDZ-u, ne znam”. Kao što na početku rekoh, stasavao je u duhu ateizma i marksističkog internacionalizma, a HDZ je izabrao kao karijeristički medij jer je najjača nacionalna stranka. I njegovim gazdama, moćnicima EU, trebao je netko tko će baš u takvoj stranci ugušiti domoljublje kako bi Hrvatska ostala njihova kolonija koju pljačkaju deset puta gore nego nekad Beograd.
Srijeda 5. rujna
Krve se međusobno, ali oko Hrvatske su svi isti
Čedo Jovanović, negdašnji suradnik Zorana Đinđića, jedan je od rijetkih srbijanskih političara koji “prolazi” u Hrvatskoj. Pa ipak, kad je riječ o ratu, pogotovo o hrvatskoj oslobodilačkoj akciji Oluji, ne razlikuje se od Vučića, Vulina, Dačića... Samo što će isto ono što oni govore izravno on reći zaobilazno, onako izdaleka, kao da se ispričava zbog onoga što misli. Pa tako u jednom intervjuu na pitanje o Vučićevoj usporedbi Hrvatske s nacističkom Njemačkom zamuckuje kako bi bio “grub kada bi rekao da se s nekim elementima te izjave slaže”, kako se “stradanja Srba” ne mogu nipošto “tretirati kao nužno zlo” i kako je “vrijeme da prihvatimo punu odgovornost za učinjeno u prošlosti”.
Budući da je Vučićeva izjava kao mač koji ne možete prihvaćati u elementima pa uzeti balčak a odbaciti bodež, u prijevodu Jovanovićeve riječi znače da je i za njega Hrvatska kao nacistička Njemačka i da su “stradanja Srba” hrvatski zločin za koji treba “prihvatiti punu odgovornost”. Koliko god se srbijanski političari međusobno razlikovali i krvili, kad je riječ o ratu protiv Hrvatske svi su isti – ne znaju izreći riječ agresija, razlikovati napadača i žrtvu i Oluju pojmiti kao oslobađanje okupiranih teritorija s kojih su mnogi Srbi otišli po naumu i pozivu svoga vodstva.
Četvrtak 6. rujna
Europa je mobilizirala paravojsku u Sloveniji
Toga u Hrvatskoj nismo imali, a da jesmo, na noge bi se sa zgražanjem digla cijela Europa. U susjednoj nam Sloveniji, koja je članica EU i NATO-a, pojavila se paravojna formacija – više od 50 maskiranih muškaraca, od kojih su neki nosili oružje, postrojilo se u uniformama, to jest u istim majicama, na Mariborskom Pohorju. Istina, politički vrh i javnost osudili su taj radikalizam kojim se hoće zaštititi Slovenija, pogotovo od migranata, ali ta osuda ni izdaleka ne može ublažiti šok što ga je u toj maloj, navodno uzornoj, uljuđenoj zemlji izazvala paravojska, koja se tamo najmanje mogla očekivati.
Slovenija je samo jedna od europskih zemalja u kojoj se ekstremisti postrojavaju kako bi “štitili granice i uvodili red i mir”. Dosad su se takve paravojne formacije postrojavale u Rusiji, Ukrajini, Poljskoj, Estoniji, Litvi, Češkoj i Slovačkoj. Možemo samo ponoviti – da su ostale stare, čvrste, sigurne europske države sa svojim štićenim granicama, nikad migrantske krize ne bi bilo pa ne bi bilo ni takvih grupacija. Europa je labavljenjem svoje zaštite i liberalnom politikom postala ničija zemlja i samu sebe napravila nemoćnom (kaže se da na nemoćnog i zec onu stvar diže), pa je i logično da se kao spas pojavljuju ekstremisti, kojih bi moglo biti u sve više zemalja.
Petak 7. rujna
I u Hrvatskoj se olako prepuštamo Balkanu
Dr. Franjo Tuđman bio je vrlo odlučan u nastojanju da Hrvatsku izvuče s Balkana, jer je kao povjesničar vrlo dobro znao za trajnu sukobljenost u našem susjedstvu, o kojoj se i posljednjih dana puno piše. Od negdašnjih visokih međunarodnih predstavnika u BiH – Bildta, Ashdowna i Schwarz-Schillinga – stižu dramatična upozorenja da bi razmjena teritorija i promjena granica između Srbije i Kosova izazvala i druga prekrajanja granica i konflikte pa i katastrofu na Balkanu, osobito u BiH. Milorad Dodik bi zaoštrio svoju politiku sve do uspostave neovisnosti Republike Srpske, muslimansko stanovništvo na Sandžaku tražilo bi pripojenje muslimanskoj BiH, mogle bi porasti ambicije Albanije i Kosova da se ujedine, još više bi se poljuljale ionako nestabilne Makedonija i Crna Gora...
Katastrofični scenariji uglavnom sada zaobilaze Hrvatsku, ali smo u neposrednom susjedstvu sa zemljama iz kojih bi se požar mogao širiti. Sve je to posljedica nasilnog ujedinjavanja i srpske dominacije u prošlosti Balkana, kojemu Hrvatska nikad nije pripadala. Unatoč tome u EU tamo nas smještaju, a i u Hrvatskoj se nepromišljeno i olako prepuštamo tom “komoditetu”.
Pogledajte video s konferencije za medije Darka Milinovića:
..nenarodna stranka hdz dobit će isto što i sdp sa milanovićem a to je off iliti na našem,nogom u tur..