Subota 4. kolovoza
Jokić bi povećao ‘zasluge’ SDP-a za Hrvatsku
Hoće li SDP dovesti lidera izvana da zaustavi raskol? – pitaju se novinari. Pa se među “kandidatima” spominje i negdašnji voditelj reforme školstva Boris Jokić. Kad bi se to dogodilo, povećala bi se i bilanca povijesnih poteza te stranke koja nasljeđuje Savez komunista iz propale Jugoslavije. Jokić je u svojoj doktorskoj disertaciji objavljenoj kao knjiga na engleskom jeziku okrivio Hrvate za agresiju JNA, i to tako što je tu agresiju opisao kao posljedicu hrvatskog referenduma o neovisnosti i saborske odluke o samostalnosti, premda je agresija prethodila tim događajima.
Ta bi se krivotvorina mogla pribrojiti SDP-ovoj predaji oružja hrvatske Teritorijalne obrane Jugoslavenskoj armiji i izlasku zastupnika te stranke iz Sabora prije glasovanja o hrvatskoj suverenosti. Tako bi se osjetno povećao zbroj “zasluga” SDP-a za suvremenu Hrvatsku, Jokić bi došao svojima, a “crveni” bi prihvatili svoga. Navodno u SDP-u ipak kažu da bi dovođenje na čelo partije nekoga sa strane bilo katastrofa jer bi se priznalo da nema kadrova. Pa će po svoj prilici bitku za prvu fotelju nastaviti Bernardić i protivnici koji mu je žele oteti, nakon što su njima, svima redom dužnosnicima nesposobne Milanovićeve Vlade, fotelje oteli birači.
Nedjelja 5. kolovoza
Spasili bi nas mirnodopski Tuđman i operacija Oluja
Koliko je hrvatski narod jedinstven i koliko su regije i dijelovi Hrvatske oslonjeni jedni na druge pokazala je okupacija iz devedesetih koja je to jedinstvo i tu povezanost pokušala razbiti. Sjever je odsječen od juga, jug od sjevera, a bio je izgubljen i istok. Tim razbijanjem Hrvatska je uhvaćena za vrat i gušena. U vrijeme Oluje uređivao sam jedan list i kako su u redakciju stizale vijesti o oslobađanju gradova jednog za drugim, osjećali smo kako stisak popušta sve dok Hrvatska nije posve prodisala u prirodnoj punini pluća.
Što je to značilo za narod, vidjelo se na dočeku Vlaka slobode u Splitu, a s tim mnoštvom može se mjeriti samo veličanstveni doček naših nogometaša u Zagrebu i drugim gradovima nakon trijumfa u Rusiji. A i sada i onda Hrvatska je gušena – onda zločinačkim stiskom agresora a sada stiskom nevolja koje su Hrvatsku učinile jednom od nasiromašnijih zemalja u Europi iz koje zbog ekonomskih razloga odlazi najviše stanovništva. Za razliku od Tuđmana, glavnog tvorca pobjede poslije koje je Hrvatska prodisala, proslavu Oluje sada predvode oni koji Lijepu Našu, skupa s Europskom unijom čiji su slugani i koju slave, nemilosrdno guše, pa su za spas Hrvatske nužni mirnodopski Tuđman i mirnodopska Oluja.
Ponedjeljak 6. kolovoza
Sve što govore o Hrvatima može se pripisati Srbima
Svake godine u vrijeme obilježavanja Oluje u Hrvatskoj, u Srbiji traje natjecanje u smišljanju ubojitih optužbi u povodu obljetnice te oslobodilačke akcije. Obično te optužbe, da bi ispale istinite, treba smo obrnuti i usmjeriti prema onima koji ih izriču. Što je to u vrijeme rata u Hrvatskoj radio sadašnji srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić? Slavio je srpsku krajinu iz koje su protjerani Hrvati i crtao granice velike Srbije unutar kojih Hrvata također ne bi bilo. Ali on sada izjavljuje nešto što sa sebe prenosi na Lijepu Našu: “Hitler je htio svijet bez Židova, Hrvatska je željela Hrvatsku bez Srba”.
Ta je izjava djelomice “istinita”. Jer, Vučić ne govori da je hrvatsko političko ili vojno vodstvo “željelo Hvatsku bez Srba” nego cijela Hrvatska – ono što se željelo Olujom želio je sav narod. Pogotovo oni koji su osjetili hitlerovsku genocidnost Vučića i drugova. Tako je, kako rekoh, jednostavno razotkriti Vučića i slične Srbe kad govore o ratu u Hrvatskoj – ne treba ništa drugo nego ono što oni govore o Hrvatima pripisati Srbima. A to je i njihova povijest – narode kojima su radili najveća zla stalno su optuživali za protusrpstvo.
Utorak 7. kolovoza
Teršelička treba pred sud, a ne Thompson
Vijest kaže – Documenta, koju vodi Vesna Teršelič, zahtijeva prijavu protiv Thompsona, jer je u Glini u pjesmi “Čavoglave” uzvikivao “Za dom spremni”. No iz policije uzvraćaju da prijave neće biti i pozivaju se na nekoliko sudskih presuda u kojima optuženici zbog tog pozdrava nisu kažnjeni a i ističu kako su te riječi dio izvorne Thompsonove pjesme. Nekoliko sam puta napisao kako bi Državno odvjetništvo trebalo optužiti Teršeličku za ratni zločin, jer je u vrijeme rata, pod maskom mirotvorstva, sa svojim društvom odvraćala Hrvate od obrane svoje zemlje.
Za njezinu Antiratnu kampanju (nikad valjda nigdje u povijesti u napadnutoj zemlji nije bilo antiratne kampanje) pozivi na jedinstvo Hrvata i na obranu bili su “nacionalna homogenizacija, militarizacija, političko instrumentaliziranje zločina i tolerirano bezakonje.” Kad danas iz Documente traže da se prijavi Thompson, ne čini se to samo zato da se osudi ustaški pozdrav, nego i da se obnove uspomene na vrijeme kad je spremnost za obranu doma prokazivana kao zločin, pa da se postupalo po njihovim savjetima Hrvatska nikad ne bi bila obranjena ni oslobođena. I svima drugima koji se tobože zgražaju nad benignim uzvikom koji je kao ratni poklič u obrani zemlje posve prirodan iskazuju svoj odnos prema suverenoj i samostalnoj Hrvatskoj za koju smo se izborili u ratu.
Srijeda 8. kolovoza
Statistički optimizam neće donijeti više djece
Prema podacima Ministarstva uprave, “u prvih šest mjeseci ove godine broj novorođene djece upisane u maticu rođenih na području cijele Hrvatske veći je za 820 u odnosu na isto razdoblje prošle godine”. No, postoje i podaci koje objavljuje Državni zavod za statistiku. Prema tim podacima, u prvih pet mjeseci (lipanj još nije obrađen) rođeno je 14.656 djece, sedamnaest manje nego u istom razdoblju lani. Prema DSZ-u, dakle, broj novorođene djece u Hrvatskoj i dalje pada. Ni demografi nisu skloni povjerovati u optimističnost statistike Ministarstva uprave, jer točni se podaci mogu znati tek na svršetku godine, kad se pročiste (upisivanje djece na dva mjesta itd.), a i povremene oscilacije u natalitetu ne govore o njegovu porastu.
Počela je, dakle, bitka za novorođenu djecu, pa iz vlasti, Ministarstva uprave, imamo jedne, a iz nezavisnijeg Zavoda za statistiku, druge brojke. Posrijedi je vjerojatno i nastojanje da se pokažu rezultati “demografskih mjera” koje je donijela Vlada. No ni te “mjere” ni statistički optimizam neće ništa promijeniti. Samo preporod gospodarstva, porast plaća i bolji uvjeti za zasnivanje obitelji mogu donijeti manje iseljavanje i veći natalitet, ali vlast u koloniji Hrvatskoj za to je nesposobna, a za EU čiji nam profiteri otimaju golem novac ovakva je Hrvatska savršena.
Četvrtak 9. kolovoza
Prodavanje Hrvatske za lagodne stražnjice
Na skupu na kojem je Aleksandar Vučić, sudionik agresije na Hrvatsku, našu zemlju usporedio s Hitlerovom Njemačkom, bio je i Milorad Pupovac, što je u Hrvatskoj, gdje je partner u Plenkovićevoj vlasti, bilo jako zapaženo. Javio se poslije i on, te onako očinski s visine tješi “svoje sugrađane Hrvate” koji su u toj usporedbi “prepoznali teške riječi i teret koji im se ne bi trebao pripisivati zbog stradanja koje su Srbi doživjeli u ‘Oluji’”, jer “kolektivizacija krivnje je nepravedna” i tako dalje. Potom nastavlja u Vučićevu stilu lažući o Srbima koji su po zahtjevu svoga vodstva napustili Hrvatsku: “Nadam se da naši sugrađani Hrvati razumiju kako obilježavanje ‘Oluje’ bez svijesti o izgnanstvu preko 200.000 Srba i s proslavama kao što je bila ovogodišnja u Glini ne može nikako biti tolerirano.”
Taj Vučićev stil Pupovac njeguje od rata, kad je huškački optužio Hrvatsku za prekrštavanje 11.000 srpske djece, pa ga je od kazne i pet godina zatvora spasio Tuđman. Nepojmljivo je da je upravo Tuđmanovoj stranci Pupovac partner u vlasti. No treba li se u Hrvatskoj ičemu čuditi? U povijesti su podosta puta raznorazne političke skupine i pojedinci prodavali Hrvatsku kako bi kupili vlast, karijere i lagodu za svoje stražnjice. Ne može se reći ni da današnja vlast takvoj povijesti ne pridonosi.
Petak 10. kolovoza
Razmaknite se vi sprijeda da vjernici mogu bliže...
Naš list piše o nekim poznatim Hrvatima koji javno svjedoče vjeru, kao što su Blanka Vlašić, Marin Ivanović Stoka, Robert Knjaz, Dario Šimić, Doris Dragović, Jasmin Stavros, Stipe Pletikosa, Robert Kurbaša, sestre Husar... Naravno, među poznatima vjernika je puno više od toga niza, ali spomenuti, od kojih su neki utjehu našli u vjeri nakon obiteljskih tragedija, ne pripadaju onima koji su se počeli gurati uz oltare pošto je to postalo probitačno. Netko mi je pričao da je bio na misi na kojoj je svećenik nasmijao cijelu crkvu – bila je velika gužva, pa je, dok se pripremao za misu, rekao: “Molim vas, vi sprijeda malo se razmaknite da vjernici mogu prići bliže oltaru”.
Stoljećima je u Hrvatskoj javno svjedočenje vjere bilo nepotrebno, jer su vjerovali manje-više svi, vjera je narodu bila kao zrak, voda, sunce, zajednica bez kojih se ne može. Kad danas čitam o preobraćenjima pomislim kako je za naciju bilo pogubno komunističko udaljavanje vjere od ljudi i kako je pronalazak Boga povratak najdubljim kroijenima narodnog trajanja i opstanka. Negdašnji hrvatski komunisti koji su se s vremenom preobrazili u velike domoljube i državotvorce istodobno su se vraćali vjeri svojih predaka, iz te vjere stvorena je i hrvatska država.
I uz ovakvu temu, koja govori o svemu i svačemu, ovaj osnovni sastojak septičke grabe, pardon, urednik ove septičke grabe, MORA staviti sliku svog idola smrdijanca. Kaj nije kao ilustracija mogla biti bilo kakva druga slika? Kaj mora svaki dan biti objavljeno 20 članaka o tom smradu, 50 njegovih slika? Mater vam on "nateže", novinarčine smrdljive?