Pisanje i tiskanje romana 'Misal kneza Anža Frankopana' u formi povijesne fikcije na glagoljici predstavljalo je za mene provorazredan kulturološki izazov, pogotovo što to nitko nije učinio na glagoljici već 118 godina, sve u želji da pridonesem spašavanju očuvanja od zaborava ovog pisma na našim prostorima - izjavio je Tomislav Beronić, Prior Družbe čuvara baštine, književnik i istraživač ostavštine dinastije Frankopana, neokrunisanih kraljeva Hrvatske, koji su ovim prostorima vladali kroz 17 generacija više od 600 godina.
Riječ je o trećoj Beronićevoj knjizi posvećenoj problematici dinastije Frankopana nakon izdanja romana ''Frangere panem'' i ''Stella Aurea''.
Predstavljanje romana u prisutnosti Mislava Grgića, Velikog meštra Družbe ''Braća Hrvatskog Zmaja'' i Zmaja Strossmayerskog i Edvina Jurina, Glavnog notara Družbe čuvara te za ovu tematiku zainteresiranih uzvanika obavljeno je u Meštarskom zboru Družbe Braća Hrvatskog Zmaja na Kamenitim vratima u Zagrebu uz podršku Zmajskog stola u Karlovcu.
Zagreb se, kako su istakli sudionici, u svakom slučaju može smatrati svjetskim sjedištem glagoljice, pisma kojim se dugi niz godina čuvao hrvatski identitet, pogotovo kad se uzme u obzir da su na našim prostorima prva do sad poznata izdanja Svetog pisma na glagoljici nastajala već u 11., a na latinici značajno kasnije tj. u 13. stoljeću.
Roman je temeljen na rekonstrukcija mogućih događaja u razdoblju od desetak godina kada je knez Anž Frankopan 1479. godine ostao bez Brinja do povratka u svoj kaštel Jelovik 1490. u svrhu pripreme izdanja 'Misal po zakonu rimskog dvora' poznatijeg u povijesti domaće kjniževnosti kao 'Prvotisak'.
Riječ je o prvom misalu na svijetu koji nije tiskan latinicom, nego nekim drugim pismom – glagoljicom.
POVEZANI ČLANCI:
U prvom dijelu romana radnja se odvija većinom u Veneciji, gdje se knez Anž sreće s tada novim otkrićem koje će temeljito promijeniti svijet – Gutenbergovim tiskarskim strojem. U drugom dijelu romana radnja se većinom odvija u Kosinju, jer se tamo tiska ''Misal po zakonu rimskog dvora“.
Beronić je istakao da se u pripremi pisanja svog djela vodio istraživanjima dr.Ivana Mancea, koji je pripremao svoju doktorsku disertaciju odnosno nedavno promoviranu kjnjigu o kosinjskoj tiskari te vlastiitim proučavanjima i drugim dostupnim izvorima.
Značajni troškovi tiskanja
U tom je fokusu temeljito istražio tiskarstvo u Veneciji u vremenu od 1480. do 1483. godine, posebice koje su tiskare tada postojale, kakvi su bili odnosi unutar tiskarskog ceha, tko su bili vlasnici, tiskari, tipografi i kakva je bila sama tehnologija izrade slova, tiska i uveza. Iz istraživanja i analize dr. Mancea temeljem bočnog snimka 'Prvotiska', koji se danas čuva među ostalim inkunabulama u Nacionalnoj sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, proizašao je izračun je da je za uvezni tada šivani snop knjige bilo potrebno
16 okvira olovnog sloga u crveno-crnoj boji odnosno u dvije boje što znači da je trebalo napraviti oko dvije tone olovnih slova odnosno kupiti dvije tone olova, platiti troškove odlijevanja u dvije veličine fonta odnosno četiri ako uzmemo i veća početna slova rečenica, kupiti tada vrlo skupi papir imajući u vidu da je za tisak u tim vremenima uobičajene naklade od 200 primjeraka bilo potrebno oko 22.000 araka te platiti rad.
Uzimajući kao polazni kriterij da je tada cijena Gutenbergove Biblije bila u Veneciji oko pet zlatnih florina te logičnu pretpostavku da je i ''Prvotisak'' imao sličnu cijenu izrade, vrijednost toga posla bila je oko 1.000 ili 3,5 kg zlatnika. Toliko je kneginja Marija Katarina Frankopan iz svog miraza od 5.000 zlatnika oporučno ostavila samostanu na Košljunu na otoku Krku da sagradi novu crkvu. Za toliko novca se mogao kupiti jedan sasvim solidan kaštel, poput onoga u Bakru. Cijeli tada saborski grad i posjed Steničnjak knez Stjepan II. Frankopan kupio je za 10.000 zlatnih florina.
Stoga se jedino Frankopani imali tada tu financijsku moć i kulturnu razinu za takav ambiciozni projekt. Jedan od njih bio je baš knez Ivan VIII. Anž Frankopan, a poznato je da je u njegovo doba postojala tiskara u Kosinju.
Za ovu prilku izrađen i poseban font
''Stvarni problem bilo je izraditi pravila pisanja glagoljicom suvremenim hrvatskim književnim jezikom, da se čitatelj ne mora još osim pisma boriti i sa samim riječima kao što se bori kada čita stare glagoljske knjige'', istaknuo je Beronić, pojašnjavajući '' Tu mi je jako pomoglo moje osnovno zanimanje računalnog programera – prvo kroz matematički pristup, a potom i vještinu izrade fonta. Kako je Nenad Hančić-Matejić već izradio glagoljski font prema uzoru na ''Misal po zakonu rimskog dvora'', zamolio sam ga za dopuštenje da taj font doradim ligaturama, poveznicama i preklopnicama. Nenad se s time složio i sada imamo dva fonta – njegov izvorni koji je vrlo raširen, popularan i držim ga odličnim, i ovaj novi naš zajednički kojim je otisnut ovaj roman i koji stavljam bez naknade na raspolaganje svima obzirom na želju da se glagoljica održi i raširi koliko god je to više moguće. Taj posao izrade pravila i fonta događao se usporedno s pisanjem i prijelomom i trajao je preko pet mjeseci, ne računajući onih prethodnih 40 godina mog glagoljaštva. Sve je to stalo u knjižicu od 24 stranice u kojoj je i učilica glagoljice prema metodi prof. Mirjane Grubišić iz Oštarija. Pravila pisanja glagoljicom dostupna su inače online preko web stranice: ucilica.glagomatika.online.''
Raritetno izdanje
Naklada ove luksuzno opremljene knjige je konačnih 199 primjeraka iz poštovanja prema hrvatskom 'Prvotisku' za kojega se smatra da je otisnut u 200 primjeraka, a cijena 99 € obzirom na složeni postupak i proizlazeće troškove izrade.
''Budući da naše Ministartsvo kulture i medija nije na moj upit iskazalo interes za otkupom dijela ovog raritetnog izdanja, pretpostavljam da će cjelopupna naklada osim četiri obvezna primjerka za Nacionalnu sveučilišnu knjižnicu, otići u ruke privatnih osoba kojima je uistinu stalo do glagoljice. Može se nabaviti na webu nakladnika Društva za promicanje kulture ''Kvaka'' iz Velike Gorice, mojoj FB stranici i od vanjskih prodajnih mjesta eskluzivno u suvenirnici Zavičajnog muzeja Ogulin'', zaključio je Beronić, najavljujući na kraju da će ovaj roman, inače sada objavljen na glagoljici, biti će 2024. objavljen na latinici u nešto skromnijoj opremi i uvezu.
Ovo je pravi kulturni podvig, svaka čast. Moramo otrgnuti glagoljicu iz zaborava. Nadam se da će u većoj mjeri biti uključena u nastavu hrvatskog jezika.