Ugroženi odnosi Hrvatske i Srbije: Prosvjedna nota Beogradu zbog “bunjevačkog jezika”

Na današnjoj sjednici Skupštine Subotice, a na prijedlog gradonačelnika Stevana Bakića (SNS), može se očekivati da će biti donesena Odluka o promjeni Statuta Grada koja će omogućiti da bunjevački jezik bude uveden u ravnopravnu službenu uporabu na području Subotice.

Grubo uplitanje politike

Odluka se donosi na prijedlog Bunjevačkog nacionalnog savjeta, čija je predsjednica Suzana Kujundžić Ostojić, koja nam se jučer nije javila na pozive niti odgovorila na e-mail. Iz redova hrvatske nacionalne manjine upućuju na to da se radi o ispunjavanju jednoga od predizbornih obećanja, ali i grubom uplitanju politike i gradonačelnika koji se jasno i nedvosmisleno svrstao na jednu stranu u identitetskim sporovima tamošnje hrvatske zajednice.

– Od osnutka ukazujemo na činjenicu da se država svojim politikama i postupcima miješa u ovaj spor tako da proaktivno, afirmativno i s politikama pozitivnog priznanja pristupa zajednici Bunjevaca nehrvata, kao što je i sada slučaj, a da istodobno spram onih Bunjevaca koji sebe smatraju Hrvatima, a takvih je više od tri četvrtine, gradi i provodi politike s negativnim značajkama. Možda je za to najbolji aktualni primjer zaprečavanja lokalnih i pokrajinskih vlasti glede osnutka Hrvatskog školskog centra – rekao je predsjednik Demokratskog saveza Hrvata Vojvodine (DSHV) Tomislav Žigmanov.

Podsjeća i kako se krši zakon, odnosno da ne postoji formalnopravna mogućnost uvođenja “bunjevačkog jezika” u ravnopravnu službenu uporabu na području Grada Subotice jer se na temelju Zakona o službenoj uporabi jezika i pisma Republike Srbije jezik određene nacionalne manjine uvodi u službenu uporabu ako je broj pripadnika te nacionalne manjine na teritoriju jedinice lokalne samouprave najmanje 15%, a broj pripadnika Bunjevaca nehrvata prema popisu iz 2011. u Gradu Subotici iznosi 13.553, odnosno 9,57% od ukupnog broja stanovnika.

Strahuje i kako bi današnja očekivana odluka Skupštine Subotice mogla biti dodatni razlog za narušavanje odnosa između Srbije i Hrvatske. Na tu temu hrvatski veleposlanik u Srbiji Hidajet Biščević u izjavi za subotičku Hrvatsku riječ kazao je kako treba uzeti u “obzir potencijalni negativni utjecaj inicijative na uzajamne odnose naših država u ovoj važnoj i osjetljivoj oblasti, osobito u vrijeme kad hrvatske institucije i političko vodstvo jasno i vidljivo djeluju na unapređenju položaja srpske manjinske zajednice, kao cjeline u samoj Hrvatskoj”.

Zabrinutost Zagreba

– Kako je ta politika počela nalaziti svoj “odjek” i u nekim potezima srpskog vodstva, što je dovelo do rješenja nekoliko dugo otvorenih pitanja, ovakva inicijativa bila bi nesporno korak nazad – kazao je Biščević.

Iz Ministarstva vanjskih i europskih poslova navode kako su jučer dostavili prosvjednu notu Ministarstvu vanjskih poslova Republike Srbije u kojoj su izrazili zabrinutost u povodu odluke Gradskog vijeća u Subotici da Skupštini grada uputi na usvajanje prijedlog izmjene Statuta grada kojim bi se u službenu upotrebu uz srpski, mađarski i hrvatski jezik, uvrstio i “bunjevački jezik”.

S obzirom na to da se bunjevačkim govorom, koji pripada skupini novoštokavskog ikavskog dijalekta i jedan je od dijalekata hrvatskoga jezika, služi veliki dio pripadnika hrvatskog naroda u Vojvodini, u noti je istaknuto da bi takav čin izravno doveo u pitanje postupanje Republike Srbije u ostvarenju obveza koje se odnose na prava hrvatske nacionalne manjine, a koje proizlaze iz međunarodnih višestranih i dvostranih ugovora uključujući važeći Sporazum između Republike Hrvatske i Srbije i Crne Gore o zaštiti prava hrvatske manjine u Srbiji i Crnoj Gori i srpske i crnogorske manjine u Republici Hrvatskoj.

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova drži da pokretanje ovakvih inicijativa ne pridonosi daljnjem unapređenju i jačanju bilateralnih odnosa između dviju država i nije u duhu standarda EU ni dobrosusjedskih odnosa te stoga poziva nadležna tijela Republike Srbije da ovu odluku u tom smislu preispitaju.

Nizozemci su najveći neradnici! Pogledajte u kojim zemljama se radi najmanje