Vrgoračke jagode nikad nisu bile bolje, a njihovi proizvođači nikad zadovoljniji! Iako je koronakriza paralizirala gospodarstvo i zatvorila državnu granicu, odakle im je dolazila radna snaga pa je situacija isprva izgledala bezizlazno, uspjeli su je okrenuti u svoju korist. Radnike su pronašli na domaćem terenu, a upravo zahvaljujući zatvorenim granicama i smanjenom uvozu, lako su pronašli svoj put na tržište i postigli odličnu cijenu.
Rivijera zatvorena, ljudi moraju raditi
Potaknuti izvrsnim vijestima o spašenoj sezoni jagoda, otišli smo na vrgoračko područje kako bismo doznali kako im je pošlo za rukom. U Orahu, na OPG-u Mate Vujčića, berba je na samom kraju. Zadovoljan je.
– Ova godina je po mnogočemu bila specifična. Jagoda je rodila jako dobro, izvrsne je kvalitete. Međutim, kada su zatvorili granicu, bili smo u opasnosti da je neće imati tko pobrati jer je naša radna snaga uglavnom dolazila iz BiH. Ipak, preko Udruge proizvođača jagoda našli smo domaće radnike. Išli smo po zavodima za zapošljavanje, iz grada u grad u okolici. Ja sam radnika imao oda svud: iz Splita, Makarske, Kaštela, svi smo se snašli, dobro je prošlo. Propusnice smo rješavali neočekivano lako, sve su nam pojednostavili preko aplikacije, uz pomoć Savjetodavne službe. Bilo je puno zainteresiranih, Makarska rivijera je bila zatvorena, a ljudi moraju nešto raditi. Dobro nama, dobro njima. Satnica je 30 kuna, plaćeni su putni troškovi, svi su bili zadovoljni – govori Mate Vujčić. U plastenicima Smiljane Dropulić u Podprologu još se bere na veliko.
– Bojali smo se da će jagode ostati na zemlji, neobrane. Ali, kako nije bilo turizma, ljudi koji su planirali raditi u ugostiteljstvu ostali su bez posla. Ja imam petero djece. Vratili su se s fakulteta, škole su zatvorene i svatko mora dati svoj doprinos. Jagode su rodile odlično, ova sezona je super. Kod mene se i danas bere, ali ovo je već sami kraj – kaže Smiljana Dropulić. Jagode u Vrgorcu bere i Goran Rafaeli iz Kaštela. Diplomirao je na pomorskom fakultetu, sada završava drugi studij, a posljednjih deset turističkih sezona radio je u ugostiteljstvu na Makarskoj rivijeri.
– Ove sam godine završio berući jagode. Studentima se nije pomoglo, nakon što smo izbačeni iz domova, bili smo primorani raditi poslove koji mnogi od nas nikada nisu radili. Granice su se zatvorile, turizma nije bilo, a jagode su tu da se beru. Prvih deset dana je bilo najteže, ali sada me više ne bole leđa, naviknuo sam se. Osiguran mi je smještaj, satnica je pristojna i ja sam zadovoljan. Iduće godine, bude li turizma ili ne bude, razmišljam da bih mogao najprije odraditi jagode – govori Goran Rafaeli. S obzirom na to da nije bilo uvoza, ove godine plasman domaćih jagoda nije bio problem. Vrgorački uzgajivači nisu morali obijati pragove trgovačkih lanaca, njihovi predstavnici sami su kucali na njihova vrata.
– Javilo se puno trgovačkih centara zainteresiranih za našu jagodu. Ove godine postigli smo pristojnu cijenu, od 20 do 22 kune po kilogramu. Znatno je viša nego lani kada je bila i 16-17 kuna – otkriva Smiljana Dropulić. S obzirom na otkupnu cijenu vrgoračkih jagoda u veleprodaji, drugi put kada vam netko bude nudio pola kilograma “vrgoračkih” za 9 kuna, budite sigurni da vas želi prevariti A zbog čega su vrgoračke jagode tako poznate i toliko skuplje od ostalih?
– Naše mikropodneblje je bogodano za jagode. Ima puno iznimno kvalitetne i čiste vode, odgovara im tlo i ispitivanja koje su provodili inženjeri i doktori koji su dolazili iz Instituta u Splitu pokazala su da su naše jagode kvalitetnije, imaju više hranjivih tvari od ostalih – govore nam vrgorački proizvođači jagoda. Tvrde da je njihove jagode lako prepoznati: po opojnom mirisu, sjaju, svijetlocrvenoj boji i intenzivnom okusu. No, Udruga vrgoračkih proizvođača jagoda broji tek 90 članova i proizvode relativno male količine, a cijelu Hrvatsku u svibnju preplavljuju “vrgoračke” jagode. Da bi se zaštitili, vrgorački proizvođači jagode pakiraju u plastične posude s utisnutim žigom “vrgoračka jagoda”, gajbe su im također označene, a rade i dalje na zaštiti i prepoznatljivosti kako bi zaštitili i sebe i kupce.
– Svih nas 90 proizvođača u Vrgorcu proizvodimo jednaku količinu kao jedan proizvođač u Zagrebu ili dvojica na Neretvi. Ne znam imamo li ukupno milijun sadnica. Znači, s konkurencijom se možemo boriti samo kvalitetom. Na ovoj mikrolokaciji usred krša našla se bogomdana zemlja baš za jagode s dovoljno čiste vode u kojoj plivaju vodene kornjače i rakovi. Jagodama tu paše, one su same sebe brendirale, naše je samo da radimo. To nije problem, ali ubija nas uvoz. Trebalo se dogoditi ovo da se vidi koliko nas uvoz gnječi. Talijanske i španjolske jagode se prodaju za 15 kuna! Kako to može biti? Pa mi je ne možemo proizvesti za 15 kuna da budemo na nuli? Očito njima država pomaže pa mogu biti konkurentni, a nama se odmaže jer nam i njih natovare na glavu. U svemu se uspoređujemo s EU, zašto ne i u pomoći poljoprivrednicima?! – pita Vujčić.
– Nas najviše iritira kad se uvozna, ali i bilo koja druga jagoda, prodaje pod vrgoračku. Tražimo da se jasno i vidljivo na policama označe naše jagode. Mi smo mikrolokacija i uvijek bismo mogli prodati svoje proizvode po dobroj cijeni. Mi smo ih ove godine zaštitili i od iduće godine možemo prijaviti inspekciji ako se netko prodaje pod vrgoračku, a nije – poručuje Dropulić.
Svoj problem pokušavaju riješiti uz pomoć Grada Vrgorca i Udruge proizvođača vrgoračkih jagoda. Grad je pokrenuo projekt markice Vrgorac Quality koja jamči da kupujete poljoprivredni proizvod upravo iz ove specifične mikro lokacije, a na njoj je i broj OPG-a koji jamči za kakvoću proizvoda.
– Imamo gajbe i čašice s oznakom “vrgoračka jagoda”, što je izvrsno, ali naravno sve se može zloupotrijebiti. Zato je jako važna markica Vrgorac Quality jer tu je broj OPG-a pa kupac točno zna tko je uzgojio jagodu i tko treba odgovarati ako nije u redu. Tako smo zaštićeni i mi i kupac – poručuje Vujčić. Projekt markice Vrgorac Quality u samom je začetku, a gradonačelnik Vrgorca Ante Pranić kaže: – Ova oznaka namijenjena je označavanju kvalitetnih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda s područja Grada Vrgorca, radi jasne diferencijacije vrgorskih proizvoda od konkurencije, podizanja i zadržavanje kvalitete tih proizvoda te poticanja njihove prodaje.
Vinogorje i OPG-ovi Vrgorca
No, nije dovoljno samo uzgajati voće i povrće na vrgoračkom području kako bi se dobila markica. Treba zadovoljiti propisane uvjete i organoleptičko ocjenjivanje, donijeti evidencijski list sredstava za zaštitu bilja i gnojiva, potpisati izjavu kako će slijediti smjernice zaštite bilja i preporuke za gnojidbu. U postupku dodjele oznake uključeno je stručno povjerenstvo, koje kontrolira kvalitetu.
– Na području Vrgorca djeluje oko 450 OPG-ova koji proizvode tone jagoda, bresaka i nektarina, šljiva, kruški, jabuka, krumpira te bijelog luka. Osim toga, na vrgoračkom području nalazi se i jedno od najvećih vinogorja Hrvatske, a većina stolnog grožđa u Hrvatskoj proizvede se upravo u Vrgorcu. Oznaka kvalitete će se u prvoj fazi dodjeljivati za jagode i proizvode od jagoda, svježe voće i povrće te proizvode nastale njihovom preradom, med i druge pčelinje proizvode te vino i druge proizvode od grožđa i vina – najavljuje gradonačelnik Pranić. Sve ovo trebalo bi pomoći Vrgorčanima da ostanu na svojoj zemlji i obrađuju je.
– Poljoprivrednika je sve manje, a i zemlje koja se obrađuje. Stari umiru, mladi odlaze – tmurnu sliku, sličnu kao i u drugim mjestima Dalmatinske zagore, oslikava nam Mate Vujčić. On je mlad čovjek, ali odlučio je ostati na zemlji i živjeti od poljoprivrede. Nije se pokajao.
– Od malih nogu sam se zaljubio u ovaj posao. Vjerujte, nije lako, ali može se živjeti lijepo, samo treba volje i rada. Žao mi je mladosti koja bježi u Njemačku raditi poslove koje bi mogla i ovdje raditi. Šteta! – kaže Mate.