Poslije godinu i pol suđenja, sudac za mladež Općinskog suda u Vukovaru Davorin Smičić izrekao je presude jedanaestorici optuženih za nanošenje teških ozljeda od kojih je tada 16-godišnji Josip Klasnić preminuo. Petorica od njih osuđeni su na po dvije godine maloljetničkog zatvora, dok su preostala šestorica osuđena na upućivanje u odgojnu ustanovu, gdje će ih nadzirati Centar za socijalnu skrb i gdje mogu provesti od šest mjeseci do tri godine.
Pratili sva ročišta
Izricanje presude veoma bolno i teško primili su roditelji i brat Josipa Klasnića koji su uplakani i u suzama izašli na stražnji izlaz suda te nisu imali snage komentirati izrečenu presudu.
– Molio bih vas za razumijevanje. Ovo su veoma teški trenuci za mene i moju obitelj i molio bih da imate razumijevanja. Sada ne možemo ništa komentirati – rekao je Josipov brat Blaženko, dok su majka Jelena i otac Stjepan u suzama i bez riječi ulazili u automobil.
U subotu, dva dana prije izricanja presude, majka Jelena za Večernji list je rekla da jedva čeka izricanje te da bi im osuđujuća presuda koliko-toliko olakšala bol.
– Već gotovo dvije godine živimo s činjenicom da našega Josipa više nema. Svijeća u kući nije ugašena sve ovo vrijeme, a s mislima na njega i liježemo i budimo se. Josip je u travnju trebao napuniti 18 godina, a u lipnju i maturirati. Umjesto da slavi 18. rođendan, ja sam mu na grob nosila tortu. Mislila sam da će mi srce pući, ali izdržala sam jer sam znala da je njemu bilo teže i bolnije – rekla nam je majka Jelena. Rekla je i da su ona i suprug pratili sva sudska ročišta jer još toliko mogu učiniti za svoga sina za kojega se svijeća u kući obitelji Klasnić nije ugasila od njegove smrti.
Nitko nije izrazio sućut
– Kažu da vrijeme liječi sve, ali ne pomaže ni protek vremena, s obzirom na to da je bol i dalje jaka i da je ništa ne može ublažiti. Svaki dan razmišljamo o tome kakav bi Josip bio danas, čime bi se bavio, kakvu bi imao curu, kada bi se oženio – kroza suze nam je u subotu govorila majka Jelena. Govoreći o izricanju presude, istaknula je da njihovu obitelj nikakva kazna ne može zadovoljiti niti vratiti sina, ali da se nadaju osuđujućoj presudi kako bi ona bila pouka svima drugima koji bi i pomislili nešto slično napraviti bilo kada i bilo gdje u Hrvatskoj.
Svjesna je i da se prava istina, kao i svi detalji toga tragičnog događaja, nikada neće saznati jer neki neće reći da ih ne bi dodatno povrijedili, a drugi jer na taj način štite sebe. Boli je i što nikada od optuženih mladića i njihovih roditelja nije došla nijedna riječ isprike ili sućuti, kao i što su se na suđenjima vrlo često osjećali kao da su oni krivi za cijeli slučaj.
Odvjetnici osuđenih mladića najavili su žalbe na presudu.
tesko roditeljima koji su izgubili sina i majka pekla tortu za rodendan svome sinu i nosila na groblje zalosno do bola.....nemam utjesne rijeci mogu samo svama suosjecati jer imam i ja dijete....a a roditeljima koji su sinovi ubojice preporucila bih im da se stave u poziciji roditelja kojima je tesko i koji su izgubili sina ....al to je vas odgoj koji ste odgajali vase sinove i dozvolili sve i svasta,dali ste se ikad upitali sto vas ceka u vasoj buducnosti vasih sinova ,da je moguce na taj nacin izgubiti dijete ili mozda unuka unuku na to niste mislili...mislite kako dvije godine budu prosli i vasi sinovi su vanka iz zatvora i sve ce biti ok...varate se jer jedno upamtite sve se vraca sve se placa kad tad zalit cete i vi na bilo koji nacin jer jedno znam da BOG NIJE MACKA KOJA GREBE.....a vi decaci ubojice spavate li mirno .....ako spavate sada za kojih par godina necete jer cete i vi biti ocevi i onda necete imati miran san jer cete vasu dijecu gledati s licem josipa.....onda cete znati sta je biti roditelj i sta je bol.....al prokletstvo je na vasim ledima....ko se maca hvata od maca i gine....