Ustavni sud obitelji dosudio 70.000 kuna za neučinkovitu istragu zločina HV-a

Zbog neprovođenja učinkovite istrage smrti Bogana Mudrinića u proceduralnom aspektu, Ustavni sud je članovima njegove obitelji dosudio zadovoljštinu u ukupno iznosu od 70.000 kuna iz proračuna Republike Hrvatske. Ljubica, Goran i Zoran Mudrinić ustavnu tužbu su podnijeli preko odvjetničkog ureda iz Garešnice 19. studenog 2018., a zbog nepostupanja Županijskog državnog odvjetništva u Bjelovaru, a u povodu kaznene prijave koju su podnijeli 7. travnja 2010. protiv "nepoznatog počinitelja" zbog ratnog zločina nad Bogdanom Mudrinićem koji je smrtno stradao između 11. i 13. prosinca 1991. kada su ga pripadnici Oružani snaga RH (vojne policije) iz njegove kuće sproveli u vojni zatvor u Virovitici, gdje je preminuo, a nakon čega je njegovo tijelo izneseno iz zatvora i do danas nije pronađeno.

Zbog toga je vođena istraga te je podignuta i optužnica protiv Željka Iharoša, Ivana Vrbana, Anđelka Kašaja i Luke Peraka. No tijekom postupka je odbijena optužba u odnosu na Vrbana i Kašaja. Iharoš je terećen po zapovjednoj odgovornosti kao zapovjednik vojne policije, a Perak kao izvršitelj, te ih je Županijski sud u Bjelovaru 2006. oslobodio zbog nedostatka dokaza. Mudrinić je bio protuzakonito priveden i zatvoren, jer je o tomu mogu odlučiti samo sud, a ne vojno tijelo. Ali, to još nije ratni zločin, već mučenje i ubijanje tako prisilno dovedenih osoba.

Međutim, ključari koji su vodili brigu o zatvorenicima nisu bili vojni policajci pa i mIharoš nije bio zapovjednik. Također, sud nije od Uprave vojne policije Ministarstva obrane dobio bilo kakvu odluku, zapovjed ili bilo koji akt iz kojeg bi proizlazilo da je vojna policija odgovorna za vojni pritvor unutar vojarne u Virovitici. Iz pisane zapovjedi o formiranju voda vojne policije koju je izdao zapovjednik 127. brigade HV-a Đuro Dečak proizlazi da vojni zatvor nije u ingerenciji vojne policije. Stoga se ni za Iharoša nije mogla utvrditi tzv. garantna pozicija odnosno da je kao zapovjednik bio obvezan spriječiti da se dogodi ratni zločin nad civilima, odnosno, to što je naredio privođenje nije se moglo povezati i s posljedicom koja se dogodila. Naime, nije bilo dokaza da je naredio privođenje s ciljem počinjenja ratnog zločina. I Vrhovni sud je u ožujku 2009. potvrdio prvostupanjsku presudu.

ŽDO u Bjelovaru je nakon oslobađajuće presude, nastavio istragu u odnosu na nepoznatu osobu, te od Policjske uprave virovitičko-podravske zatražio daljnje kriminalističko istraživanje. Zatražena je i pomoć Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije, pa su neki svjedoci u Srbiji imenovali svjedoka za kojeg se mislili da ima saznanja o mjestu gdje je pokopan Bogdan Mudrinić, ali kad je on konačno lociran u Srbiji, nije dao korisne informacije. Policija je u travnju 2017. izvijestila ŽDO u Bjelovaru da nije utvrđen počinitelj ratnog zločina na štetu više osoba, među kojima je i Bogdan Mudrinić, te da se kriminalističko istraživanje nastavlja.

ŽDO u Bjelovaru se u veljači ove godine očitovalo kako su u spornom slučaju postupali i prije nego je podnesena kaznena prijava, odmah nakon zaprimmanja oslobađajuće presude, ali da unatoč svemu što su poduzeli počinitelj zasad još nije otkriven.

Ustavni sud ne nalazi prihvatljivim obrazloženje propusta da se utvrde identiteti zapovjednika vojnog zatvora u Virovitici, te drugih pripadnika jedinica smještenih ondje u kritičnom razdoblju, te ističe u tom smislu dužnost suradnje među državnim tijelima, koja je očito izostala jer ŽDO u Bjelovaru nije dobio te podatke od nadležnih tijela.

Zbog propusta da se utvrdi zapovjednik vojnog zatvora u Virovitici, te "neobjašnjiva zastoja u istrazi nakon 2009. godine" (od 5. listopada 2009. do 22. ožujka 2012. pa nadalje do 10. veljače 2015.), te imajući u vidu i sveukupni protek vremena, Ustavni sud ocijenio je kako u konkretnom slučaju nije provedena djelotvorna istraga. Ustavni sud smatra da čak i ako istraga na početku naiđe na određene objektivne poteškoće zbog rata i poslijeratne situacije, neaktivnost tijela vlasti kroz naknadno dulje razdoblje više se ne može opravdati.

Odmjeravajući primjerenu zadovoljštinu imao je u u vidu iznose koje je Europski sud za ljudska prava utvrdio u drugim slučajevima nedjelotvorne istrage ratnog zločina, pa je zaključio kako je naknada od 70.000 kuna koju podnositelji ukupno traže dostatna i u skladu s kriterijima ESLJP-a.