Možda je i točno da za čak i najveće probleme postoje jednostavna rješenja, no kad se radi o problemima hrvatskih autocesta, čini se da je težnja za jednostavnim rješenjima uvelike i bila uzrok njihova nastanka. Tijekom posljednjih petnaest godina hrvatski građani uložili su desetke milijardi kuna u gradnju moderne cestovne infrastrukture, nadajući se kako će te investicije osigurati gospodarski rast i prosperitet. Rezultat te ekonomske simplifikacije danas je činjenica da je Hrvatska u pogledu sustava autocesta zemlja paradoksa – ima najviše kilometara autoceste po jedinici bruto domaćeg proizvoda u Europi, ali i najslabiju iskorištenost tih cesta. Domaće autoceste po kriterijima sigurnosti i kvalitete spadaju u sam europski vrh, no svojim prihodima ne mogu ni približno otplaćivati goleme kredite preuzete za njihovu gradnju. Takva situacija danas je ozbiljna prijetnja stabilnosti nacionalnih financija, ali izlaz iz te ekonomske spirale smrti mnogi – koristeći istu konvencionalnu logiku koja je problem i stvorila – i danas vide u jednostavnim rješenjima.
Najpoznatija među tim instant solucijama hrvatskih cestovnih tegoba zove se vinjeta, alternativni sustav naplate korištenja autocesta koji je tijekom proteklih godina u Hrvatskoj stekao gotovo mitološki status, a u posljednje vrijeme su ga opet revitalizirali prvaci Hrvatske socijalno-liberalne stranke (HSLS), predstavljajući vinjetu kao središnji dio svog plana za autoceste, alternativnog monetizaciji autocesta.
Podbacio i tranzitni promet
No, mogu li vinjete biti ključ financijskog oporavka hrvatskih autocesta? Ako se pita Mijata Stanića, čelnog čovjeka Nezavisnog cestarskog sindikata i osobu s petnaestogodišnjim iskustvom naplate cestarine, teško je vjerovati u to.
– Vinjete se kod nas ne mogu uvesti već zbog jednostavnog razloga što, osim državnih tvrtki, postoje još i dva privatna koncesionara, a vinjete nemaju smisla ako se ne primijene na cjelokupnoj mreži. Drugo, nitko nikad nije proveo ozbiljnu analizu financijskih efekata takvog poteza, no temeljem svog iskustva ja u tome ne vidim nešto pozitivno. Mi zbog strukture autocesta, ali i depopulacije, unutarnjeg prometa nemamo, dok je tranzitni znatno manji nego u nekim državama s kojima se uspoređujemo, te k tome i neravnomjerno raspoređen po Hrvatskoj – kaže Stanić.
Foto: Patrik Macek/PIXSELL
Iako je riječ o temi koja se učestalo pojavljuje u domaćoj javnosti, tijekom posljednjih deset godina izrađeno je vrlo malo studija i proračuna koji bi mogle dati decidirani odgovor na pitanje bi li i u kojem roku vinjete povećale prihode autocesta. Sve priče o vinjetama uglavnom su se svodile na maglovite pretpostavke, te usporedbe s drugim državama u regiji, ali bez konkretnih analiza. U biti, sustav naplate cestarine vinjetama dizajniran je tako da nižim cijenama potiče domaće korištenje autocesta, višim cijenama kratkoročnijih vinjeta “penalizira” tranzitne putnike te smanjuje operativne troškove cesta zbog manjeg broja zaposlenih i manjih ulaganja u naplatnu infrastrukturu. Ipak, ostvarenje tih teoretskih ciljeva zahtijeva i znatna ulaganja, ali i neke osnovne preduvjete koji u Hrvatskoj još uvijek u većoj mjeri ne postoje. Utoliko, zbog cijelog niza razloga, teško je povjerovati da bi uvođenje naplate cestarina vinjetama u kratkom i srednjem roku rezultiralo pozitivnim financijskim rezultatima.
Prvenstveno, valja znati da uvođenje vinjeta nipošto nije ni brz ni jeftin posao. Hrvatske autoceste u ovom trenutku upravljaju sa 1273 kilometra autocesta, 80-tak naplatnih postaja, te imaju oko tisuću zaposlenih u sustavu naplate cestarina. Uvođenje vinjetnog sustava naplate podrazumijevalo bi uklanjanje svih naplatnih kućica na izlazima s autoceste te gradnju novih čvorova kojima bi se povećao intenzitet prometa.
Nezgodan geografski oblik
Pretpostavi li se gradnja jednog novog čvora na dva postojeća, jasno je da bi uz uklanjanje 80-tak naplatnih postaja, trebalo sagraditi i četrdesetak novih izlaza s autoceste. Tome treba pridodati i ulaganja u gradnju, dogradnju ili modernizaciju prilaznih cesta tim čvorovima. Ako se zna da je nedavno premještanje čvora Ivanja Reka koštalo oko 250 milijuna kuna, evidentno je da je riječ o potencijalno golemim ulaganjima, i po najpovoljnijem scenariju ne manjim od 800 milijuna kuna. Tome valja dodati otpremnine za oko 600 HAC-ovih zaposlenika koji bi uvođenjem vinjeta ostali bez posla, na što bi bilo potrošeno oko 150 milijuna kuna, te stotinjak milijuna kuna vrijedno ulaganje u novi sustav nadzora korištenja vinjeta.
Vinjete se ne smije promatrati kroz prizmu povećanja prihoda, već kroz širu ekonomsku korist. Odgovarale bi domaćim vozačima i logistici
Sve u svemu, uvođenje vinjeta u konzervativnoj procjeni koštalo bi oko milijardu kuna, a i infrastrukturni radovi trajali bi vjerojatno nekoliko godina. Kako HAC od cestarina trenutačno ubire oko dvije milijarde kuna godišnje, uz petpostotni rast prihoda nakon dovršetka svih investicija, računajući moratorij za vrijeme investicijskog ciklusa, evidentno je da bi investicija u uvođenje vinjeta bila otplaćena za petnaestak godina.
No, je li realno očekivati rast prihoda od vinjetnog sustava? Poznati hrvatski prometni stručnjak Ivan Dadić, inače zagovornik uvođenja vinjeta, tvrdi kako se taj model naplate ne smije promatrati kroz prizmu povećanja prihoda već kroz širu ekonomsku korist.
– Vinjete donose korist jer omogućavaju jače korištenje infrastrukture te smanjenje troškova. Dakle, u našem slučaju cilj bi bio postići sličnu razinu prihoda, ali uz veći promet na cestama. Zemljopisni oblik naše države je problematičan, ali i to se može riješiti regionalnim vinjetama. Sustav vinjeta omogućio bi nam da dižemo cijene za strane vozače ljeti, a s druge strane da gradimo nove izlaze. Mi jedini u Europi imamo autoceste koje nisu podloga za razvoj logističkih djelatnosti. To bi vinjete promijenile – kaže Dadić, no ni on ne može sa sigurnošću utvrditi kako bi takav sustav kratkoročno utjecao na prihode autocesta.
Prema studiji koju je napravio još 2008. godine, predvidio je desetodnevnu ljetnu (skuplju) vinjetu po cijeni od oko 150 kuna. Radi se o cijeni manjoj od jednosmjernog putovanja na relaciji Zagreb – Split ili Zagreb – Osijek, a Mijat Stanić smatra kako je riječ o preniskoj cijeni.
– U tome i jest osnovni problem vinjeta, s njima bismo srušili prihode u turističkoj sezoni – upravo u vremenu kada najviše zarađujemo. Ako se turisti budu mogli voziti deset dana po Hrvatskoj za manju cijenu nego što inače plate samo dolazak, evidentno je da ćemo ostvariti golem gubitak. Gdje su ti lokalni prihodi kojima bismo trebali to nadoknaditi? – pita Stanić.
Urušili bi se HAC i ARZ
Inače, oko 21 euro je i cijena desetodnevne vinjete koju su, temeljem cijena u susjednim državama i količine autocesta u sustavu, proračunali i u internoj studiji HAC-a napravljenoj 2009. godine. Ipak, iz uz takav prihod, a riječ je o dvostruko skupljoj vinjeti nego u većini zemalja u regiji, te 30-tak posto skupljoj od trenutačno najskuplje Slovenije – procjena je HAC-a bila kako bi prihodi od cestarina u odnosu na trenutačno stanje bili smanjeni za oko 800 milijuna kuna godišnje. Takav gubitak urušio bi financijsku situaciju dvije domaće cestarske kompanije – HAC-a i ARZ-a – no Dadić smatra da je ta brojka preuveličana.
Prema njegovoj računici, gubitak na prihodima od stranih vozača bio bi nadoknađen porastom prihoda domaćih vozača. Njegova je projekcija da bi čak 49 posto domaćih registriranih vozila kupilo državnu godišnju vinjetu po cijeni od 1100 kuna te još dvadesetak posto nešto jeftinije regionalne vinjete. No, i sam Dadić priznaje kako bi do tog trenutka trebalo proći vremena.
– Naš je problem što autoceste uopće nisu građene za vinjete, odnosno građene su predaleko od većih gradskih središta. Tvrdim da takvog koncepta nema u Europi i logično je onda da nemamo lokalnog i regionalnog prometa na autocestama, kad se ljudi u pojedinim slučajevima moraju voziti desecima kilometara samo da bi došli do autoceste – kaže Dadić.
Njegove riječi potvrđuje i statistika. U većini europskih metropola minimalna udaljenost od centra grada do autoceste iznosi do pet kilometara, dok je u Parizu, primjerice, tek nešto više od tri kilometra. U Hrvatskoj, pak, postoji cijeli niz gradova gdje je centar od ulaska na autocestu udaljen više od deset kilometara, a posebno je bizaran podatak da stanovnici Zadra, grada s otprilike 80 tisuća stanovnika – iz centra do autoceste putuju 18 kilometara, jednako kao i stanovnici desetmilijunskog Londona. U takvim okolnostima jasno je zašto je iskorištenost autocesta u Hrvatskoj iznimno niska.
– Koncept je od starta bio loš. Vjerovali smo u duge dionice te u tranzit, da bismo sad otkrili da su nam pojedine ceste prazne, a nemamo ni tranzita. Tko vjeruje da se to može riješiti vinjetama, neka vjeruje, no kako se kroz šest do osam godina očekuje uvođenje jedinstvenog europskog sustava naplate satelitskim praćenjem, ne vidim smisao uvođenja sustava koji će, dok postane operativan, zapravo već postati zastario. Hrvatska ima ENC i pomoću njega može graditi prijelazno rješenje do dolaska te nove tehnologije – kaže Stanić.
Bilo kako bilo, domaće bi vozače uvođenje naplate vinjetama razveselilo, ne samo zbog niže cijene korištenja autocesta nego i zbog povećanja komfora, sigurnosti i eliminacije zastoja. Ipak, ti kriteriji ne govore ništa o sposobnosti vinjeta da pomognu u financijskoj sanaciji domaćih autocesta.
Tuneli neisplativi
Još 2009. godine, radi eliminacije gužvi koje bi tijekom nekoliko vikenda godišnje nastajale na tunelima Sv. Rok i Mala Kapela, uloženo je u druge cijevi tih objekata kojima je omogućeno putovanje cijelom dužinom autoceste A1 u punom profilu.
Cijena te investicije iznosila je oko 780 milijuna kuna bez PDV-a, a tadašnji resorni ministar Božidar Kalmeta tvrdio je da se radi o poslovnom potezu koji će rezultirati rastom prihoda HAC-a. Danas, pet godina kasnije, kad na naplatu dolazi oko 7,7 milijardi kuna kredita za gradnju autocesta, a političari u formi vinjeta predlažu nove magične solucije koje podrazumijevaju nove milijarde uloženih kuna, ta je priča poprilično dobar podsjetnik koliko ustvari koštaju i tko na kraju plaća ta – najjednostavnija rješenja.
Vinjete ,ne isplati se ... cudno ,kod nas se nista ne isplati sa ovom vladom ... Sloveniji koja je puno,puno manja se iplate vinjete ali nama ne.. drugim zemlja se ispalte vinjete Hrvatskoj,ne,nama se ne ispalti ni investirore dovest,mogli bi ljudi (investitori ) zaradit.. :-)) Ako ce mo tako mogu samo da pitam ,isplate li nam se nasi politicari i da ih i dalje drzite na vlasti ,NE.?! Nek si pogledaju cijela vlada rezultat ankete na barometru one sve govore,ah da, to su placene ankete ipak su oni najbolja vlada koju smo do sad imali. >:-)