Medak o stišavanju glazbe u kafićima: Ponižavaju nas, ako ne umremo od virusa umrijet ćemo od gladi

U srijedu je u studiju Večernjeg lista gostovao Marin Medak, predsjednik Udruge ugostitelja. 

Medak je pričao o problemima u kojima su se našli ugostitelji diljem Hrvatske zbog epidemioloških mjera, a uskoro će svoje ideje i prijedloge iznijeti i resornom ministarstvu. 

Podsjetimo, ugostitelji su se prvi našli na udaru koronakrize. Prvo im je onemogućen rad, a kasnije su morali velike napore ulagati na pridržavanje raznih mjera koje je donosio Stožer civilne zaštite.

No da stvar za njih bude gora, nedavno su iz Stožera kazali kako će ugostitelji u svojim objektima trebati smanjiti glazbu i svesti ja na minimum, a sve s ciljem suzbijanja zaraze koronavirusom.

Emisiju vodila: Lana Kovačević

Video: VLm Medak o stišavanju glazbe u kafićima: Ponižavaju nas, ako ne umremo od virusa umrijet ćemo od gladi

Ugostitelje se regulira s više stotina zakona, a netko ne mora poput Kovačevića poštovati niti jedan zakon. Da je bilo koji ugostitelj bilo gdje u Hrvatskoj imao takav klub s koliko bi novca bio kažnjen?

Državni inspektorat objavio je nedavno listu stavki koje oni kontroliraju u ugostiteljskim objektima. To je nekih 270 stavki, a važno je pritom napomenuti da postoje i druge inspekcije mimo državnog inspektorata. Tako da bih rekao da smo možda bliži brojci od tisuću raznih uvjeta, kontrola i odredbi. Zakon o ugostiteljima napisan je apstraktno i ekstenzivno. Previše tu ima raznih nameta i birokratskih tortura kroz koje prolazimo. Od posebnih propisa za zbrinjavanje otpada, pa do držanja određenih temperatura pa sve do opsežnih vođenja papirologija, zapisnika i evidencija. No, iza svega stoji ogromna državna birokratska mašinerija koja kroz takvo djelovanje opravdava smisao svog postojanja. Dakle, ugostitelji i ovako prolaze kroz pakao, a kamoli sada u trenutku dok Stožer iz dana u dan donosi nova pravila koja su često nelogična. 

Koliku bi kaznu prosječni hrvatski ugostitelj platio da je radio ono što je radio uhićeni šef Janafa Dragan Kovačević u svom klubu?

Pa najmanje kazne kreću se u rasponu od 5 do 25 tisuća kuna. Kazne za poduzetnike u Hrvatskoj su ionako goleme i među najvećima u Europi. No, napomenuo bih da o klubu kojeg spominjete ne znam mnogo pa ne mogu suvereno tvrditi. Moguće je i da nisu bili u prekršaju ako su uistinu naručivali catering i plaćali ga gotovinom ili virmanom. Ipak, činjenica je da je tamo bilo svega, da su tri pravna subjekta bila registrirana u tom prostoru. Sasvim je sigurno da na većim druženjima nisu sami mogli pripremati i posluživati hranu. Imali su šank i konobara za kojeg se ne zna je li bio zaposlen. Sada ostaje pitanje samo koji su to ugostitelji koji su im prodavali hranu i jesu li izdavali račune.

Je li onda teoretski moguće da svi hrvatski ugostiteljski objekti krenu raditi kao udruga i registriraju se kao zavičajni klubovi?

Koliko znam klub Dragana Kovačevića nije bio registriran kao udruga. Trenutno naš Zakon o udrugama dopušta posluživanje hrane i pića. To su prvenstveno planinarske, lovačke i ribičke udruge. U Hrvatskoj je trenutno registrirano 55.000 udruga i svako od njih može posluživati odnosno prodavati hranu i piće ali uz prethodno odobrenje sanitarnog inspektora. Konkretno, osobno znam za još nekolicinu klubova koji u Zagrebu funkcioniraju poput ovoga Dragana Kovačevića. Ne predstavljaju lojalnu konkurenciju, varaju sustav i zamračuju poslovanje. 

Jeste li pravno reagirali kad ste saznali da postoje još neki takvi klubovi?

Nismo još stigli, ali svakako ćemo reagirati. Bitno je da javnost shvati da smo svi isti pred zakonom, ali isto tako igra brojki nam sugerira da će uvijek biti onih koji će kršiti zakon u većoj ili manjoj mjeri. Mi trenutno imamo više od 30.000 ugostiteljskih objekata. Iluzorno je misliti da svi rade pravilno cijelo vrijeme. 

Dok su vaši kolege poduzetnici i ugostitelji u vrijeme karantene trebali otpuštati radnike i uzimati državne poticaje politička krema sastajala se tada u tom Kovačevićevom klubu. Sada je to javnost shvatila. Što onda možemo očekivati od građana i poduzetnika u najgorem periodu koji slijedi. Hoće li se građani i dalje bezuvjetno pridržavati mjera i preporuka Stožera? 

Tako je. Zbog toga je logično očekivati da će ljudi u vremenima oskudice, nezaposlenosti ili krize instinktivno skretati u sivu ekonomiju. To je ljudska, biološka reakcija. Tada više nitko neće mariti o mjerama, a na to upozoravamo vladu od ožujka ali očito uzalud. S druge strane, COVID krediti i očuvanje radnih mjesta izuzetno su dobre mjere vlade. Što se tiče poticaja za poslovanje to je novac kojeg su u proračun ionako prethodno na ime poreza uplatili ti isti poduzetnici.

Stavimo te brojke u suodnos. Dakle, ako je vlada u biti vratila ugostiteljima njihov novac, koliko onda jedan prosječan, manji kafić godišnje uplati u državni proračun?

Od ukupnih 15 milijardi kuna koje ugostitelji u Hrvatskoj godišnje naprave čak 20 posto otpada na kafiće. To znači da samo kafići godišnje proizvedu oko tri milijarde kuna prometa. Odnosno njihovih 25 posto PDV-a iznosi 600 milijuna kuna za državu svake godine. Ali napominjem, ovdje pričam samo o kafićima, a ne o event industriji, brzoj hrani, restoranima... Zbog toga je jedan od naših zahtjeva prema vladi da se smanji PDV na cjelokupno piće. To bi državu koštalo maksimalno 300 milijuna kuna. To bi predstavljalo vjeru i nadu ugostiteljima da nastave legalno raditi, da niti ne pokušavaju varati državu, da ostave živom svoju bilancu koja jamči njihove buduće investicije, kredite i zaposlene. Smanjenje PDV-a i Covid krediti od 3 milijarde kuna za ugostitelje ključne su stvari. To bi nas održalo na životu, ne bi se dogodilo spiralno propadanje industrije niti bi se otpuštali radnici. 

Koliko ljudi trenutno u Hrvatskoj radi u ugostiteljstvu?

Oko 65.000. Njihove će egzistencije biti ugrožene ako država hitno nešto ne poduzme. Prema trenutnim projekcijama više od polovice ih je višak. Mi to želimo spriječiti. Moguće je da nam formirani i sposobni ljudi u koje je država uložila novac i pobjegnu vanka. Pa to je trošak i rizik za državu. Nije to više samo stvar poduzetništva.

Kako komentirate odluku Stožera o obveznom stišavanju glazbe u ugostiteljskim objektima, a sve s ciljem suzbijanja pandemije koronavirusa?

To je za ugostitelje ponižavajuće budući da je razina buke već propisana zakonima i ona iznosi 65 decibela. A 65 decibela vam je najnormalniji ili čak nešto tiši razgovor. Sasvim je jasno da se primarno zakona nitko ne pridržava, tako da je ta odluka Stožera nakaradna i apsurdna. Pa u malo većim restoranima koji broje više od 100 sjedećih mjesta vrlo lako ćete izmjeriti i više od 100 decibela. Problem Stožera je taj što se očito još sami sa sobom nisu dogovorili protiv čega se bore. Bore li se za potpuno istrebljenje virusa ili se bore za onu brojku koju ne smiju premašiti s obzirom na broj ležajeva u bolnicama. Pa naravno da se virus brže širi u zatvorenom prostoru i dok ljudi glasnije pričaju. Aerosol se širi. No, ovakvim suludim tempom će više ljudi umrijeti od gladi i karcinoma nego od samog virusa čija smrtnost nije niti zabrinjavajuća, a poremetio nam je živote.

Kako će ugostitelji preživjeti nadolazeću zimu. Terase će se zatvoriti jer će ljudima biti hladno, ali što će biti s unutarnjim prostorima?

Unutarnji prostori su smanjeni prema dosadašnjim odlukama za 40 posto, ali ugostitelji nikakvu nadoknadu nisu dobili. Jedino što od države dobivamo jest naknada za očuvanje radnih mjesta. 

CIJELI INTERVJU POGLEDAJTE U VIDEOPRILOGU S POČETKA TEKSTA