Imala je 19 godina kad je napustila Hrvatsku da bi otišla u Irsku gdje je završila fakultet, zaposlila se i nakon godina provedenih izvan Lijepe Naše odlučila je vratiti se zajedno sa svojim partnerom. No entuzijazam zbog povratka u rodnu zemlju nije dugo potrajao. "Došla sam u Hrvatsku u srpnju i tek u rujnu sam uspjela dobiti osobnu iskaznicu. A bez nje nisam mogla riješiti prebivalište kao ni prijaviti se za bilo kakav posao, da ne pričam da nisam imala pravo na zdravstveno osiguranje", kazala je mlada Zadranka silno razočarana u hrvatsku državu.
Hrvatica (27) se našla suočena s hrvatskim institucijama, ali i s brojnim pitanjima o tome kako neke stvari funkcioniraju. "Partner, također Hrvat, inače je pomorac pa mu je više odgovaralo da se skučimo u Hrvatskoj. Pristala sam jer mi definitivno više odgovara naša klima i nakon puno oklijevanja rekla sam: "Može, idemo probati." Požalila sam već nakon pokušaja da u Zadru prijavim prebivalište. Do tada sam imala prebivalište u Irskoj, ovdje sam sve odjavila jer se nisam nikada mislila ni vratiti, ali sad kad sam se vratila, željela sam se ponovno prijaviti. U policiji su mi rekli da ću čekati oko mjesec i pol da mi dođu na adresu kako bi provjerili živim li ja zaista tamo, a onda će o meni ispitivati i susjede iako me nitko od njih ne zna. Ne razumijem tu logiku, što bih ja trebala biti mjesec i pol doma za slučaj da mi banu na vrata? I što će oni tražiti, gledati valjda gdje držim donji veš?! Ne razumijem ni po kojim zakonima oni smiju dijeliti moje podatke", pita se 27-godišnja Hrvatica za Dnevnik.
S obzirom na to da je trudna, njoj su potrebni liječnički pregledi. Međutim, tu je došlo do problema jer ona nije prijavljena u Hrvatskoj pa s te strane nije ni zdravstveno osigurana. "U HZZO su mi se smijali na šalteru, rekli da oni tu ništa ne mogu, već da ja platim 1300 eura osiguranje za prošlu godinu i još 98 eura za mjesece za koje mi osiguranje treba! Zašto bih plaćala za prošlu godinu kada tu nisam ni bila niti što trošila? Rekli su da se negdje zaposlim i da ću na temelju toga možda moći dobiti osiguranje. Ali nisam ni to mogla jer bez prebivališta nisam mogla aplicirati za neki posao, i tako u krug", objasnila je. Osiguranje je na kraju dobila jer se zaposlila na "papiru".
Posebno joj je zasmetao način na koji su je tretirali na šalterima institucije gdje su službenice bile nepristojne i nepristupačne te je objasnila kako je takvo ponašanje nezamislivo u Irskoj. "U Hrvatskoj je na svim šalterima izderavanje i bezobrazluk. Ja sam se od takvog ponašanja odviknula, u Irskoj toga nema, nema šanse da bi se netko tako na poslu ponio prema klijentima", ističe naša sugovornica.
Upravo iz svih ranije navedenih razloga razmišlja o odlasku, no partner joj želi ostati. "Treba se odreći državljanstva i zaboraviti da sam ikad iskusila ovo odvratno ponašanje. Hrvatska može samo sanjati da će ikad biti imalo blizu Irskoj. Kako vi tu živite, meni stvarno nije jasno. Želim da se moja priča čuje, a ne da se priča da Hrvatska želi povratnike jer je to notorna laž. Sustavno nam se otežava na svakom koraku i stvarno doživljavamo diskriminaciju i maltretiranja", poručila je.
FOTO Tišina, bol i neviđena tuga prekrile su Donju Jablanicu: Održan posljednji ispraćaj 19 izgubljenih života
Da je u HR sve sjajno, nije. Ja sam se kao strani drzavljanin vratio u HR. Odrekao sam se HR drzavljanstva mnogo prije nego je HR pristupila u EU jer sam morao. Povratak je bio ok. Imam kucu u HR i na policiji prijavio boraviste, za dva dana dobio papire. Auto prepisao za kojih 4 dana. Kako nisam porezni obveznih u HR nego u NL , od zdravstvenog dobio papir koji sam odnio na HZZO i odmah dobio osiguranje. Kad sam se prijavio na e-gradani, vidio sam da su mi odmah i ljecnika dodjelili. Da je sve proslo sjajno, nije. Treba se pokucati na mnoga vrata i ljubazno moliti za pomoc, ali je moguce… nisu bas svi neljubazni.