'Vrijeme je da se hrvatske tvrtke okrenu Libiji, jer posla ima, i da Hrvatska Libijcima olakša vizni režim'

Prije početka Arapskog proljeća i svrgavanja Moamera Gadafija, što je izazvalo rat i krvoproliće u Libiji, unatoč malenim tržištima u odnosu na ostale države svijeta, Hrvatska i Libija dugi niz godina imale su jako dobre političke i ekonomske odnose. Dobrim odnosima dviju država svakako je najviše pridonijelo osobno prijateljstvo između bivšeg hrvatskog predsjednika Stjepana Mesića i pokojnog libijskog čelnika Moamera Gadafija. U 2007. godini ukupna robna razmjena između Hrvatske i Libije iznosila je 67,44 milijuna dolara, od čega je 17,18 milijuna dolara iznosio hrvatski izvoz u Libiju, a 50,26 milijuna dolara uvoz iz Libije u Hrvatsku. Robna razmjena između Zagreba i Tripolija posljednjih se godina, nakon zastoja, ponovno povećava, ali još uvijek postoje mnogo veći potencijali, posebice u području energetike, poljoprivrede, farmacije, brodogradnje i građevine. Iako je bivši predsjednik Mesić u vrijeme svojih mandata više puta pozivao hrvatske gospodarstvenike na jači angažman u Libiji, potencijal za proboj na libijsko tržište nije do kraja iskorišten.

No nakon što je formirana vlada Libije i postignut sporazum o prekidu neprijateljstva Libijci su se ponovno okrenuli Hrvatskoj. Nedavno je Hrvatsku posjetio Abdelhakim Baayo iz tvrtke Hamra Holding Company Španjolska, koji obnaša funkciju člana uprave i generalnog direktora, te je za nekoliko dana boravka u Hrvatskoj uspio sklopiti ugovore s pojedinim našim tvrtkama.

– Posjetili smo Hrvatsku kako bismo obnovili gospodarsku suradnju koja je bila prekinuta silom zbog ratova. Isto tako, htjeli bismo iskustvo koje imate vi prenijeti u Libiju s obzirom na to da smo izgubili velik dio obrazovnog kadra. Hrvatska je zemlja koja je uistinu bogata u svim segmentima koji su danas Libiji neophodni. Rat u Libiji devastirao je zemlju do kraja. Uništena nam je gotovo sva infrastruktura. Potrebno nam je baš sve kako bismo u potpunosti izgradili svoju zemlju. Imamo veliki problem s proizvodnjom. Od 2011. godine gotovo ništa ne proizvodimo. Hrvatska je zemlja članica EU i ima zaista visok i kvalitetan standard za proizvodnju. Imamo velikih poteškoća u obnovi elektroenergetske mreže. Uspjeli smo sklopiti sporazum s Metal Productom i poslati nekoliko kontejnera punih robe u Libiju – kazao je Abdelhakim Baayo ističući kako je neke dogovore sklopio i prije dolaska u Hrvatsku.

Računalo se s 50.000 radnika

– Roba koja je bila predmet narudžbe i isporuke je spojni pribor za niskonaponske elektromreže. Osim robe koju je isporučivao Metal Product, u poslu je sudjelovala tvrtka Končar-Mjerni transformatori, s isporukom svojih transformatora. Preuzimanje robe, kontrola kvalitete i količina trajali su gotovo pet dana. U to smo vrijeme uspjeli obići neke znamenitosti Zagreba i sjeverozapadne Hrvatske – kazao je Abdelhakim Baayo, koji je po obavljenim pregledima pogona, proizvodnje, robe i sustava kontrole kvalitete u proizvodnim procesima uručio tvrtkama certifikat kojim su registrirane u libijskoj energetskoj kompaniji GECOL kao dobavljač i proizvođač elektroopreme, spojnog i ovjesnog pribora, opreme za izolirane i neizolirane mreže i LED rasvjetu napominjući kako je roba pregledavana i potvrđena certifikatom koji je izdala libijska nacionalna inspekcijska kompanija Al Shraq United.

Prije rata u Libiji na relaciji Zagreb – Tripoli sve je izgledalo vrlo optimistično i Hrvatska je računala na velike poslove u Libiji. Računalo se da bi u Libiji, na tamošnjim gradilištima, posao moglo naći i do 50 tisuća hrvatskih radnika, ali da bi i velike hrvatske tvrtke poput naftne kompanije Ine, farmaceutske industrije Plive ili prehrambenog diva Podravke mogle naći svoje mjesto na libijskom tržištu. Tadašnji predsjednik Stjepan Mesić u dva je navrata posjetio Libiju, sprijateljio se s libijskim vođom i poslovi su krenuli. Međutim, došao je rat koji je zaustavio sve dogovore i projekte.

Hrvatska se, kao jedna od bivših republika nekadašnje Jugoslavije – države koja je s Gadafijevim režimom imala vrlo prijateljske i bliske odnose, prije svega zbog Pokreta nesvrstanih i brojnih susreta jugoslavenskog predsjednika Tita s vođom libijske revolucije Gadafijem – u Libiji osjećala kao kod kuće. Mnoge su tvrtke iz Hrvatske, još dok je bila u sastavu Jugoslavije, radile u Libiji pa su brojni poslovni kontakti bili očuvani. Zato suradnju nije bilo teško obnoviti. Hrvatska tvrtka Adria-mar radila je na remontu brodova libijske ratne mornarice, izgrađenima još u vrijeme Jugoslavije, a bili su dogovoreni i novi poslovi, vrijedni gotovo 70 milijuna eura. Velika građevinska tvrtka Vijadukt iz Zagreba dobila je posao na izgradnji 300 kilometara duge ceste, vrijedan 130 milijuna eura.

Ulaganje u turizam

I posao tvrtke Crosco, koja je radila na istraživanjima naftnih i plinskih polja, obustavljen je, kao i radovi građevinskih tvrtki, poput Geofizike ili Montmontaže. Iako robna razmjena između Hrvatske i Libije, izražena u brojkama, nije bila osobito velika (prošle je godine iznosila oko 60 milijuna dolara), Libija je bila jedna od rijetkih zemlja u koju je Hrvatska izvozila više nego što je iz nje uvozila.

– Uz infrastrukturu, zainteresirani smo i za ulaganje u turizam i da vaše firme idu ponovno raditi na obnovi Libije jer u Hrvatskoj ima jako dobrih i kvalitetnih firmi za obnovu. Naš kapital je veći od 10 milijardi dolara. Mi smo državna firma i država nas financira. Imamo ulaganja i koncesije diljem svijeta. U našem vlasništvu nalazi se puno hotela i tvornica – kazao je Abdelhakim Baayo kojem se ispunila i želja da posjeti Kumrovec.

Libijci se školovali u Hrvatskoj

– Otišao sam u Kumrovec posjetiti kuću Josipa Broza Tita. Na tom području ima mnogo potencijala za razvoj turizma, priroda je prekrasna i s velikim oduševljenjem sam razgledavao cjelokupni prostor etnosela i hotela te obećao da ću dojmove prenijeti nadležnima u Libiji s idejom o investiciji i revitalizaciji objekata. Stupili smo u kontakt s vlasnikom jednog hotela u Zagorju koji ćemo, po svemu sudeći, i kupiti – govori Abdelhakim Baayo obećavajući kako će idući put kada posjeti Hrvatsku obići jadransku obalu i vidjeti gdje se može uložiti.

– O tome ću obavijestiti svoju vladu i neka se dvije države dogovaraju ako je nešto državno, a ako je privatno, mi ćemo direktno pregovarati. Mnogi imućni i bogati Libijci htjeli bi posjetiti Hrvatsku. Pokušat ćemo dogovoriti s vašom vladom da nam pojednostavi vizni režim jer znate da su prije rata u Libiji mnogo Libijci u Hrvatsku dolazili kao turisti. I mnogi Libijci svoje su školovanje završili u Hrvatskoj. Libija danas polako ide u tranziciju od rata prema miru. Svi Libijci su shvatili da se moramo dogovoriti i dogovorili smo se. Danas svi zajedno gradimo Libiju ispočetka. Nažalost, Libijci su platili visoku cijenu Arapskog proljeća ili, kako ga mi nazivamo, jeseni, koje je uništilo našu domovinu. Ali gledamo u budućnost i Libija ima bogatstvo te će se vratiti na ono što je bila prije 2011. godine – uvjeren je Abdelhakim Baayo iz tvrtke Hamra Holding Company Španjolska.