Vrijeme kao da je stalo. Nekada se govorilo o stabilizaciji, a danas se spominje stabilnost

Austrija je primjer uređene države koja svoje naslijeđe zahvaljuje austrougarskom sustavu. Da nije tako, ne bi toliko stranaca u njoj tražilo svoju budućnost. No predsjednica naše države to drukčije vidi. Ona nam je ovih dana dala do znanja da nepotizam i sve druge boljke našeg društva vuku korijene još iz austrougarskog sustava! Za nju nije kriv HDZ ni SDP, nisu krive promašene politike od 1990., nije kriv komunizam/socijalizam, ni Tito, ni obje Jugoslavije, nego država koja je prestala postojati prije sto godina.

Ako je tako, kako to da Austrija nije naslijedila sve te navodne loše strane austrougarskog sustava? Kako to da u Austriji ne cvate nepotizam kao kod nas, politička i druga korupcija, poludemokracija, i sve ono najgore čemu smo svakim danom svjedoci kod nas, a ne u Austriji?

Zamislite ovaj naslov u novinama – “Austro-Ugarska: nerad, inflacija, poskupljenja, birokracija i potkradanje firmi“. Međutim, ovaj naslov ne odnosi se na Austro-Ugarsku, već na bivšu drugu Jugoslaviju. Ovih je dana, naime, portal mojevrijeme.hr prenio vijest iz Jugoslavije iz 1982., a naslovio ju je baš ovako – “Jugoslavija: nerad, inflacija, poskupljenja, birokracija i potkradanje firmi“. Portal je prenio tekst koji je te godine objavio beogradski “Zum reporter“, a poziva se na vijest koju je u siječnju te godine objavio Tanjug, službena novinska agencija tadašnje države.

I Tanjug je, između ostalog, pod naslovom “Opasno buja administracija”, ovo objavio:

“I korišćenju radnog vremena bi trebalo posvetiti više pažnje. Jer, prema nekim pokazateljima više od 350.000 radnih ljudi u Jugoslaviji dnevno izostaje s posla… Zapošljavanje u vanprivredi je i dalje problem kome se mora posvetiti veća pažnja. I pored svih upozorenja povećava se administracija, pa danas, od šest miliona zaposlenih u društvenom sektoru u nas, samo oko dva miliona lica radi u industriji… Nije obuzdano ni trošenje društvenih sredstava za dnevnice, reprezentaciju i putne troškove. Samo su troškovi za reprezentaciju za šest meseci prošle godine, u poređenju sa istim vremenom u 1980. u privredi porasli za 43%, dok su dnevnice za službena putovanja u inostranstvo porasle za 54%, a da izvoz pri tom nije znatnije povećan… I troškovi korišćenja službenih automobila stalno rastu i proširuje se broj lica kojima službeni automobili stoje za lično korišćenje. Korišćenje službenih kola u privatne svrhe, rečeno je na sednici, iritira javnost. Zato ovu pojavu treba suzbiti do kraja.“

Je li ovako bilo u Austro-Ugarskoj, ili je to nama donio komunizam/socijalizam, odnosno već prva Jugoslavija od 1918.? I je li se išta od ovoga do danas promijenilo? Ma baš ništa, jedino inflacija nije tolika! Ali zašto je predsjednici odjednom na um pala krivnja Austro-Ugarske? Zašto odjednom nema više krivnje druga Tita, komunista, Jugoslavije? Je li i to neki njezin zaokret pred reizbor, kao što je zaokret prema ljubljenju s HDZ-om? Ili je to samo neko laprdanje bez voznog reda i sadržaja?

Spomenuti portal prenosi i zaključak beogradskog lista:

“Koliko su se puta naši rukovodeći ljudi i forumi u kojima sede i odlučuju, zarekli, čak zakonskim klauzulama, da nema govora o povećanju birokratskog aparata – pa uzalud. Protivno svim pravilima, crv birokratije ima protiv sebe ništavno stablo i buši ga kao pacov sir. Prodire i prodire, i uvećava se njegovo glomazno telo. Otud nam je tako kako jeste. A lek se izgleda, bez radikalnijeg reza, neće ni moći naći… Utoliko se i pitamo: je li moguće da smo dogurali dotle da nam se birokratski aparat umnožava sam od sebe i da ne možemo da zaustavimo taj čudan oblak skakavaca. Odatle bi možda bilo daleko korisnije početi razgovor o stabilizaciji. Ali: mi u klin, mi u ploču … mi u prst, mi po prstu.“

Nekad je bila u planu stabilizacija, danas stabilnost! Koja je razlika? Kao da je kod nas vrijeme stalo! Koliko nakaradnosti nema kraja, evo i najnoviji primjer. U Hrvatskoj gotovo nigdje nema spomena na Svetozara Borojevića, jedinog Slavena, i usto Hrvata, feldmaršala Austro-Ugarske, velikog vojskovođe bez izgubljene bitke. Ali zato Grad Zagreb dodjeljuje medalju Budimiru Lončaru jer je osnivao pokret nesvrstanih i Kvadrilateralu u kojoj je bila Titova Jugoslavija. Još su samo zaboravili navesti da je karijeru počeo u zloglasnoj tajnoj komunističkoj policiji Ozni. I da je u UN-u 1991. kumovao donošenju embarga na uvoz oružja bivšoj Jugoslaviji. Sve su to očito velike zasluge za Hrvatsku! Sumrak pameti!