Izaberite prave jagode: Kako razlikovati vrgoračku ili slavonsku od uvozne španjolske

Kako ovih dana na tržnicama razlikovati vrgoračku od slavonske ili pak zagrebačku od vrgoračke ili uvozne španjolske jagode? Kumica na tržnici kune se da su slatke, neprskane, domaće... Dapače, i na rukom pisanoj deklaraciji stoji kako su, primjerice, iz doline Neretve, a kad ih donesete kući i kušate, najradije biste se ekspresno vratili nazad i bacili ih nekome u glavu. Jesu li domaće ili... – milijun je pitanja.

No činjenica je da u nedostatku kontrole, koja je zaboravila i na fiskalne blagajne na tržnicama (po kojima se barem moglo znati kupujemo ili od OPG-a ili prekupaca), jedino komadu papira ili natpisu na preplaćenoj mjerici jagoda od 15-ak kuna na štandu i možemo vjerovati. Inače – nikako, odgovara Denis Matijević, predsjednik uprave AgroFructusa, koji će i ove godine od domaćih proizvođača otkupiti oko petine hrvatske proizvodnje jagoda.

Clery u većini slučajeva

Pretpostavlja se kako bi iskusno oko učas moglo prepoznati jesu li na ovom ili onom štandu jagode sorte clery, miss, joly, albion... No i tu se varamo – tvrdi Matijević. Kakav je plod kraljice među voćkama, velik, malen, crveniji ili bljeđi, slađi ili kiseliji ili slično... često i ne ovisi o sorti, već o vremenskim uvjetima u kojima je hrvatska ili uvozna jagoda “stasala”. Pogotovo ako se zna da su i hvaljene vrgoračke jagode, slavonske koje ovih dana stižu u prodaju, španjolske koje su na “zalasku” – a i zagrebačke jagode koje prispijevaju krajem ovoga tjedna – plod trenutačno najzastupljenije sorte u Hrvata i šire – clery. Jedino što su im kiša i hladnoća proteklih dana prvo usporili rast, a zatopljenje prije nekoliko dana ubrzalo dozrijevanje.

Rezultat – nisu dosegle volumen kakav su proizvođači priželjkivali, a mnogo njih ni slatkoću, objašnjava Matijević, s čime se slažu i proizvođači s kojima smo razgovarali. I oni tvrde kako su u pitanju, dakle, tek nijanse u uzgoju, suncu, vlazi, tehnološkim uvjetima i slično, s čime se slažu i Berislav Govorko, predsjednik udruge Vrgoračka jagoda, i Denis Matijević. I svi tvrde kako su njihove najbolje. Isto tako i Ivica Mavračić iz Horvata, inače član udruge zagrebačkih jagodara, u čijim plastenicima također uglavnom dozrijeva clery. Mavračić objašnjava kako jagoda koja do tržnice putuje nekoliko dana usput dobije dodatnog crvenila, no problem je kad se pod vrgoračku jagodu ili jagodicu purgericu sramotno šverca sumnjiva i domaća i uvozna roba na koju nije plaćen PDV.

– Na svakom našem štandu mora stajati ime udruge i OPG-a i svatko odgovara za svoju robu – kaže Mavračić, ogorčen što ima čak i udruga jagodara koje su osnovali preprodavači i nitko ih ne kontrolira. Zaziva stoga veće kontrole, a i proizvođače “da stanu na loptu” i mjericu od oko pola kilograma jagoda ne prodaju skuplje od 10 do 12 kuna, jer je sve ostalo previše. Jagodari od otkupljivača za kilogram dobiju 12 do 15 kuna. Ipak čini se kako bi cijene jagoda, nakon nedavnog mraza pa novog zahladnjenja, uskoro mogle biti i skuplje zna li se da je puno sadnica jagoda na otvorenom u zagrebačkom prstenu i šire koje su ovih dana propale – kod Mavračića oko 60 tisuća, od ukupno 150.000 komada. A nakon španjolskih, također uglavnom clery jagoda, uskoro stižu i albanske i srpske, zbog kojih se domaća proizvodnja u dvije godine prepolovila, na samo 2500 tona, a uvoz iznosi oko 1300 tona.

Stižu i albanske i srpske

– Nitko ne može reći sa sigurnošću koja je od svih jagoda bolja, nego koja je dozrijevala u boljim klimatskim uvjetima. U ožujku i travnju, kad nije bilo domaćih, davili smo se u španjolskima, a sad tvrdimo da ne valjaju – kaže Matijević.

– I “domaće” i španjolske iz istog su talijanskog sadnog materijala – objašnjava pak voćar Frane Ivković. Na upit koje jagode imaju manje pesticida, domaće ili uvozne, odgovara kako je sve stvar pridržava li se voćar karence i sluša li struku. Pa tko voli...