Godinu dana nakon što je dobio američko državljanstvo, Tesla se 1892. drugi put vratio u Hrvatsku od preseljenja u SAD. Prvi put u domovinu je došao 1889. nakon što je boravio u Parizu na Svjetskoj izložbi i otvaranju Eiffelova tornja te se potom zaputio i u rodnu Liku. Tri godine poslije u Europu je doputovao kao prava znanstvena zvijezda, a tom je prigodom posjetio i Zagreb.
Naime, za vrijeme boravka u Parizu Tesla je dobio brzojav iz Like od ujaka Petra u kojem mu javlja kako mu se majka teško razboljela. Odmah je otkazao predavanja u europskim metropolama, spakirao kofere, te otputovao u Hrvatsku. Majku je zatekao živu i uz nju je proveo njezine posljednje dane života, sve do smrti na uskrsno jutro 4. travnja 1892. Majčina ga je smrt shrvala pa je i sam pao u bolesničku postelju i cijelo se proljeće oporavljao. Sve do poziva tadašnjeg zagrebačkog gradonačelnika Milana Amruša koji ga je zamolio da održi predavanje zastupnicima Gradske skupštine o mogućnostima elektrifikacije hrvatske metropole.
Osim glasovitog predavanja u Starogradskoj vijećnici, ostali podaci o njegovu zagrebačkom boravku ostali su nepoznati. Tesla je očito u Zagrebu boravio bez posebnih protokola, dakle ne kao počasni gost već kao „svoj na svome“. O njegovu boravku u Zagrebu hrvatski su mediji izvještavali uglavnom vezano za njegovo predavanje u Gradskoj vijećnici, a najviše detalja doznajemo iz izvještaja tadašnjih Narodnih novina od 25. svibnja 1892.
Izvještavale Narodne novine
„Čuveni elektrotehnički strukovnjak, naš zemljak Nikola Tesla, koji je na poziv gradskog načelnika dr. Amruša došao u Zagreb, da savjetom svojim podupre gradsko poglavarstvo u predmetu uvođenja električne razsvjete razlagao je jučer do podne u prisustvu gradskog načelnika i donačelnika, gradskih viećnikah Mallina i Hudovskoga i gradskog mjernika Lenucia svoje nazore o načelnim pitanjima poduzeća. Gosp. Tesla, čovjek od po prilici 35 godinah, visok, tanak kao jela rodnog kraja, crnih kosah i očijuh, koji na svom širokom čelu nosi pečat genija, držao je dulji expose, iz kojeg crpimo sljedeće važnije podatke. Bez svake dvojbe i bez svakih od ma kuda nastalih prigovorah mora gradska obćina urediti električnu centralu u vlastitoj režiji, i to ponajviše s toga razloga, jer je dan danas pitanje električne razsvjete već izašlo iz experimentalnog štadija, to već sa pozitivnim podatcima i stvarima radi. (…) Za grad Zagreb, kao glavni grad ove zemlje, nastaje ne samo mogućnost, nego baš dužnost da uvede tu novu razsvjetu, jer to nije samo koristi za grad sam, nego za cielu zemlju, i rek bi, sramota bi bila za Zagreb, da nije on kolovodja u tom pitanju. Biti će, dakako, potežkoća, ali je svaki početak težak, te će se moći kratkim vremenom i savjestnim radom i te potežkoće prevladati. (…)
Nu na temelju svojih vlastitih izkustava savjetuje gosp. Tesla na svaki način upotrebljavanje naizmjenične struje, i to ponajviše s tih razlogah, što su dotični strojevi jeftiniji i jednostavniji i što je manipulacija š njima sa puno manjim troškom skopčana, nego kod strojeva za istosmjernu struju, dalje i s tog razloga, što se svaki novi proiznalazak kod izmjenične struje lakše uvesti može, nego kod istosmjerne struje. Dalje mora se i to u obzir uzeti, da se izmjenična struja puno dalje voditi može, nego istosmjerna. (…) Gradu će biti zadaća da gradjanstvu pokaže koristi koli u razsvjetnom pravcu toli i glede poljepšanja grada samoga. Ali baš ta zadaća učiniti će nuždnim, da grad taj posao sa svim opreznostima izvede, da se promet neporemeti, što bi namah u pučanstvu nepouzdanje prama poduzeću prouzročilo. U tu svrhu preporuči on još jednom sistem naizmjenične struje, koja je u Americi tako napredovala, da je i Edison sam, taj prvak sistema istosmjerne struje, morao napustiti. I to je sigurno velika garancija za valjanost tog sistema, jer inače ne bi praktični Amerikanci za nj prionuli. (…) U ime grada izrazio mu je gradonačelnik dr. Amruš najsradačniju hvalu na njegovom trudu i obećanju, te mu želi za buduće najljepši uspjeh u svojem radu kojim ne samo sebe nego i domovinu svoju pred drugim svjetom diči. U daljnjem razgovoru spomenuo je gosp. Tesla, da sad radi na izvršenju jedne hipoteze, koju sasvim izvršivom smatra koja je od nepojmljive važnosti, naime na prenosu električne struje bez žicah pomočju naravno munjene naše zemlje. Mi želimo našem zemljaku iz svega srdca najbolji uspjeh u tom poslu.“
Narodne novine detaljno su, dakle, izvijestile o Teslinu prijedlogu elektrifikacije Zagreba, pa se vidi kako je prethodno obišao Plitvička jezera i karlovačko područje da bi pronašao najbolje rješenje za podizanje hidrocentrale. Prema njegovim izračunima, slapovi Korane kod Kaluđerovca mogli bi dati snagu 3500 konjskih snaga, a imajući na umu da bi se u prijenosu izgubilo 25 do 28 posto, snaga koja bi došla do Zagreba mogla bi napajati 25 tisuća žarulja. Poručio je da bi se dovođenjem električne energije potaknuo i razvoj gospodarstva zbog praktičnosti električnog motora u odnosu na parne strojeve.
Zastupnici su pitali Teslu je li električna energija opasna po život, na što je odgovorio da od svih poznatih energija ni jedna ne pruža toliku sigurnost kao električna jer „kod nje može samo jedna osoba zaglavniti, i to samo zbog neopreznosti“, a i to se može izbjeći ako su vodovi podzemni. Pričao je i o iskustvima u New Yorku, gdje je u zraku bilo „hiljadah i hiljadah žicah, i danomice su na tim žicama radili 4-5000 ljudih, ali na godinu ne bi bilo više nesreća nego 2 ili 3 i to najviše stoga što su dotični radnici pijani došli na posao i tako neopreznošću zaglavili.“ Gradski oci zanimali su se i za uvođenje tramvaja s akumulatorima, što je Tesla podržao kao praktično rješenje. Zanimljivo je da je Tesla u Zagrebu otkrio da radi na testiranju bežičnog prijenosa električne energije „bez žicah, pomočju naravno munjene naše zemlje“, što je smatrao projektom od neprocjenjive važnosti. Gledajući iz današnjeg kuta, ta informacija na kraju novinskog članka bila je prava ekskluziva.
Svoje izlaganje završio je riječima: „Smatram svojom dužnošću, upravi grada Zagreba, kao rođeni sin ove zemlje, u svakom pogledu, što se toga pitanja tiče, savjetom i činom biti na ruci, i molim da se grad u svakom slučaju gdje bi tehničke potežkoće nastale, na mene obraća, te ću bez ikakve odštete savjetovati, kako budem bolje znao!“
Ipak, ideje koje je iznio gradskim vijećnicima tada nisu realizirane, iako je tadašnji gradonačelnik Amruš bio veliki pobornik Tesline elektrifikacije Zagreba. U nedostatku investitora i političke volje, Zagreb je čekao struju još punih petnaest godina. Tek u jesen 1907. sagrađena je termoelektrana i hrvatska je metropola osvijetljena. No ipak je Tesla predavanjem potaknuo hrvatske inženjere koji su, prateći njegove upute, 1895. izgradili i pustili u pogon hidroelektranu za izmjeničnu struju na rijeci Krki. Bila je to prva hidroelektrana izmjenične struje u Europi i druga u svijetu. Puštena je u promet samo tri dana nakon što je, prema patentima Nikole Tesle, puštena prva svjetska hidroelektrana na slapovima Niagare. Šibenik je tako dobio javnu električnu rasvjetu i izmjeničnu struju u kućanstvima prije svih metropola u svijetu. Naime, iako je hidroelektrana na Niagari bila prva u svijetu, grad Buffalo dobio je struju gotovo godinu dana poslije, tek kad su izgrađeni dalekovod i niskonaponska mreža.
Jedan posjet Beogradu
Za razliku od Zagreba, gdje je Tesla sam birao gdje će odsjesti i s kime će se družiti tijekom trodnevnog boravka, u Beogradu, koji je posjetio na poziv tamošnje općine nekoliko dana kasnije, bila je isplanirana i pompozno organizirana svaka minuta njegova boravka. U Beograd je doputovao vlakom navečer 1. lipnja 1892. te je ondje proveo ukupno 31 sat, kako su izračunali srbijanski mediji. Srbijanskim vlastima taj je posjet bio kao svojevrsno priznanje njegova srpstva, budući da s Beogradom i Srbijom Tesla do tada nije imao nikakvih ozbiljnijih doticaja, osim svoje pravoslavne vjere te etničkog podrijetla. To je bio njegov jedini posjet Srbiji tijekom cijelog života.