S domaćinima će u Istri ove godine Uskrs proslaviti i dvadesetak tisuća Slovenaca, Talijana, Austrijanaca, Nijemaca... Gosti dolaze s raznih strana, svaki sa svojim navikama, običajima, ali svi spremni da ovaj veliki kršćanski blagdan provedu – po istarski, onako kako su ga obilježavale istarske none. Ne znamo hoće li im domaćini otkriti da je na Uskrs dobro prvo zagristi luka, kako ih ne bi zmija ugrizla, ali sigurno je da ih danas, u posni petak, u mnogim istarskim hotelima na stolovima čeka posna, riblja večera, sutra će se u nekim mjestima moći organizirano pridružiti vođenim odlascima na večernju misu, u nedjelju ih čeka bogat tradicionalni uskrsni doručak, a neke i potraga za uskrsnim blagom i slične aktivnosti. U mnogim istarskim mjestima uskršnji doručak posluživat će se tradicionalno i na otvorenom.
– Naravno, sve to je pripremljeno prigodno i samo obogaćuje ono što Istra u ovo doba godine i inače nudi svojim gostima. Uz bogatu gastronomsku ponudu, to su svakako brojne aktivnosti na otvorenom – podsjeća Denis Ivošević, direktor Turističke zajednice Istre. – Istina, gostiju je ove godine za Uskrs otprilike deset posto manje nego lani, jer blagdan pada dva tjedna ranije, ali domaćini su više nego spremni. Ovih dana u Istri se održava i niz manifestacija poput dana šparoga, dana rakovice i sl., a svuda se, dakako, radi i uskrsni slatki kruh, pinca, koje se gostima tradicionalno dijeli i na mnogim trgovima. Pinca i druga tradicionalna istarska jela naći će se, dakako, i na stolovima u mnogim restoranima ili hotelima – uvodi naš sugovornik u uskrsnu atmosferu koja je već zahvatila istarski poluotok. Još protekle nedjelje u Žminju je, recimo, u slast okupljenih susjeda i gostiju otišla jedna pinca od rekordnih 25 kilograma.
Za susjede i goste
– Šestu godinu zaredom imali smo manifestaciju “Istrijanske pinci pod čerepnjon na ugnjišće”, kada domaćice i mijese i peku pince pod pekom. Najveća, za koju je trebalo desetak kilograma brašna, pekla se gotovo tri sata. Mi, inače, nemamo hotela, nego privatne kuće i apartmane za odmor, ali mnogi su gosti već došli i s nama uživali u pincama – kaže Lenka Šajina, direktorica Turističke zajednice Žminj, koja potvrđuje da su se kućni običaji istarskih obitelji već davno prelili i pred goste. – U mnogim će restoranima i hotelima turisti u nedjelju tako doručkovati kao i mi, špaletu, odnosno suhu kuhanu plećku, jaja i mladi luk i sve već od prijepodneva zalijevati malvazijom – smije se simpatična direktorica. Istra je ovih dana živnula na cijelom području. Turisti odavno istražuju unutrašnjost poluotoka crvenice i kažuna, a mnogi, recimo, pronalaze i poljoprivredno imanje, odnosno kušaonicu vina i maslinova ulja, obitelji Ipša u istoimenom seocu pet-šest kilometara udaljenom od Motovuna.
Sajam cvijeća, koji se tradicionalno održava od 6. do 8. travnja, postao je zaštitni znak Svetvinčenta.
– Na brdašcu smo, dvjestotinjak metara nadmorske visine i može nas naći stvarno samo onaj koji se zaputi do nas – reći će glava obitelji Klaudio Ipša. – Ali, da, turisti nas nalaze. Već godinama turizam nije samo na obali, gosti dolaze i unutrašnjost. Naprave si unaprijed itinerar i uzmu najmanje jedan dan za posjet unutrašnjosti Istre, točno znaju gdje će kušati vino, gdje maslinovo ulje, gdje med, kamo će u lov na tartufe i slično. Zahvaljujući tome, i mi poljoprivrednici, s vinogradima i maslinicima živimo bolje, lijepo – kazuje K. Ipša.
Sve je super, ‘natur’
A namjernici su u pravilu oduševljeni onim što ih dočeka u zelenom dijelu Istre. Naš sugovornik kaže da ih netaknuta priroda i autentična intima malih mjesta jednostavno očaraju. – Govore kako je sve “natur”. Mi, recimo, živimo u selu u kojem je nekad bio devedesetak ljudi, a sada svega četiri familije, odnosno nas šesnaest – govori naš sugovornik koji na imanju od dvadesetak hektara, s 3500 maslina i 21.000 trsova, uz obitelj zapošljava i dvoje radnika. S proizvodnjom ekstradjevičanskog maslinova ulja počeo je prije dvadeset godina, s još desetak istarskih maslinara, koji su među prvima prepoznali priliku koju turizam pruža. Potom su na red došla i vina, a istarski su proizvođači ubrzo prigrlili i ekološke standarde. Kako je to odrađeno, govori i činjenica da narudžbe za istarska maslinova ulja i vina, koja više nisu ni jeftina, danas stižu doslovce sa svih strana svijeta, od Švicarske i Amerike do Kine i Japana.