Nije to bilo koji komad željeza. Ta je polomljena hajdučka bajoneta u obitelji Dejanović iz Siječevca već 150 godina, a sasvim je posebna i priča koja se za nju veže. Da li je istinita ili nije, ne preispituje niti Milan Dejanović, koji ju čuva kao ostavštinu pokojnog oca, a priču do u detalja zna i njegov sin Miloš, kao i Milanova supruga, odnosno Miloševa majka Danica. Počinje ona s jednim vojnikom, uskokom iz Žumberka, koji je bio čuvar vojnog zatvora u Beču. Jednom prilikom jedan ga je zatvorenik, inače hajduk, pitao odakle je.
- Ma što da ti objašnjavam odakle sam kad nećeš znati - govorio je žumberački vojnik hajduku koji ga je s razlogom pitao to pitanje. Prepoznao je, naime, žumberački dijalekt, pa je već pretpostavio što će ovaj reći.
- Da nisi možda Žumberčan - pita hajduk uskoka, a on, pak, pomalo začuđeno, odgovori potvrdno. Nisu razmijenili niti nekoliko rečenica, a hajduk je već toliko precizno locirao uskokovo rodno selo, pa i zaseok, a vrlo brzo su se razumjeli i oko točne lokacije jedne bukve koja je uskoku, po hajdukovim riječima, trebala promijeniti život. Ne samo njemu, već i njegovoj čitavoj obitelji i potomcima.
- Točno mu je naveo gdje je bukva u koju je postavio bajonetu. Bila je zaglavljena između spoja dvije grane, odnosno rašlja, a smjer u kojem je bila usmjerena pokazivao je mjesto na kojem je zakopan kotao pun blaga - govori Milan Dejanović dok njegov sin dodaje - čuo sam i verziju u kojoj je precizirao da će, ako ga nađe, biti namireno i njegovo deveto koljeno.
- A znao je hajduk da iz zatvora neće otići pa je odlučio podijeliti svoju tajnu da bar netko od nje ima koristi - govori Milan. Kad je došao na Žumberak, uskok je otišao do bukve koju mu je hajduk opisivao, no bajonete više bilo - nije. Što se dogodilo? Neki je čovjek iz Bratelja, govori Milan Dejanović, onuda potjerao svinje i ugledao ju.
- Taj predio pogodan je svinjama za "gablec" jer ima puno bukovog žira - objašnjava. Bajoneta je na kraju završila u svinjarovim rukama, a kad su ga pitali kako je bila okrenuta - nije znao ponoviti.
- Znali su, dakle, ljudi tko je bajonetu izvadio, znali su i drvo u kojem je ona bila, ali svinjar nije znao reći je li stajala "uz brdo", "niz brdo"... Velike su i prostrane žumberačke šume, ako ne znaš točnu lokaciju, nema šanse da nađeš nešto što je zakopano - govori Miloš. Bajoneta je iz vremena, pretpostavlja otac Milan, oko 1700. godine, a u njihovu je kuću došla tek neposredno prije ukidanja Vojne krajine. A što je s blagom? Nikada nije pronađeno, dok su bajonetu Žumberčani raskomadali, vjerujući da donosi sreću. Dejanovićima je ostao njen donji dio, dok o blagu više niti ne razmišljaju. Najveće je blago, slažu se, upravo obiteljska ostavština, a Milanu je najviše žao tek što bajoneta kroz godine nije ostala - čitava.