Gdje su Slovenci bili proteklih 13 godina koliko smo se mi mučili oko zaštite, a sad bi se neka industrijalizirana proizvodnja, koja nema veze ni sa Slavonijom ni sa slavonskim kulenom uz nas trebala “šlepati” 15 godina i na našem brendu ostvarivati profit. To ne dolazi u obzir – tvrdi tajnik udruge Slavonski domaći kulen / kulin Andrija Matić, nakon što su iz slovenskog veleposlanstva i javno obznanili kako nam Slovenija prigovorom na zaštitu zemljopisnog porijekla slavonskog kulena u EU vraća “milo za drago” za kranjsku kobasicu.
Za kulen tri generacije svinja
Nakon što su je Slovenci zaštitili, Hrvatska je smije proizvoditi do 2029., do kada za svoju kranjsku mora smisliti novo ime. No Matić kaže da je slavonski kulen / kulin njihov ručni rad, koji se nikako ne može poistovjetiti s industrijskom proizvodnjom, potpuno drugačije recepture, pune aditiva i mesa tko zna odakle, dok se u Slavoniji znaju i tri generacije svinja unazad.
– Dobiju li Slovenci prijelazni rok za kulen još 15 godina, tko brani bilo kome iz EU da u Sloveniji otvori tvornicu slavonskog kulena, dok mala slavonska proizvodnja zasad počiva tek na nekolicini entuzijasta i godišnjih 100 tona – objašnjava Matić, dok u udruzi Poljički soparnik ovih dana samo što nisu otvorili šampanjac i proslavili zaštitu zemljopisnog porijekla svoga proizvoda. Iz resornog Ministarstva poljoprivrede kažu da na njihov proizvod do isteka roka 30. siječnja nitko nije prigovorio, tako da će, nakon dalmatinskog pršuta, koji je ovih dana postao naš 9. zaštićeni proizvod, i poljički soparnik brzo dobiti markicu uz koju će mu narasti i ugled i cijena.
U EU zaštićeno 1300 proizvoda
– Taj je proizvod budućnost našeg ruralnog kraja. Već sad nam se vraćaju i mlade obitelji koje ga počinju raditi – kaže predsjednik udruge Petar Rodić. No zna li se da su susjedi Slovenci zaštitili već 19 proizvoda, a Talijani i 280, Hrvatska je, smatraju mnogi, mogla puno bolje.
– Zahtjev za registracijom mora doći od udruga proizvođača, država na to nikoga ne može prisiliti – odgovaraju iz Ministarstva poljoprivrede, ističući kako Irska tako ima samo pet zaštićenih proizvoda, a Malta i Estonija nijedan.
Kako bi potaknulo naše proizvođače, Ministarstvo je lani sufinanciralo izradu specifikacije za zaštitu još 11 naših autohtonih proizvoda na nacionalnoj razini s oko 600.000 kuna – malostonsku kamenicu, cresku i ličku janjetinu, istarski med, zagorske mlince, goranski medun, meso crne slavonske svinje (fajferice), dalmatinsku pancetu i pečenicu, brački varenik i slavonsku kobasicu. No treba znati kako ona, kao i prikupljanje dokumentacije, dokaza... traži i puno novca i puno vremena. Udrugu Poljički soparnik to je stajalo više od 400 tisuća, a Slavonski kulen / kulin i više od milijun kuna pa mnogi i dalje preferiraju crno tržište. Iz Ministarstva poručuju kako njihovo administriranje prema EU, nakon što proizvod dobije nacionalnu zaštitu udruge, ništa ne košta, a dobit je višestruka. Trenutačno je u EU zaštićeno oko 1300 proizvoda koji proizvođačima godišnje generiraju više od 20 milijardi eura prihoda.
>> Slovenci nam sad osporavaju i slavonski kulen! Evo što su nam još sve Slovenci prigovarali
>> Slovenci tvrde da prigovorom na slavonski kulen samo štite svog proizvođača
Niste napisali kako hrvatska svake godine iz slovenije uvozi 70 tona kulena.