Zašto cijene benzina rastu na raketni pogon, a padaju kao perce

Nadam se da činite sve što je u vašoj moći kako bi potrošači što je prije moguće osjetili sve koristi koje proizlaze iz padajućih cijena nafte – autor ove rečenice sadržane u pismu upućenom svim relevantnim distributerima motornih goriva nije, kako bi se moglo očekivati, neki borac za potrošačka prava ili dužnosnik neke socijalističke satrapije.

Riječ je o Škotu Dannyju Alexanderu, zamjeniku ministra financija Velike Britanije. Pa kako je to moguće da drugi čovjek državne riznice u zemlji koja se smatra kolijevkom liberalnog kapitalizma tako otvoreno pokušava utjecati na cijenu robe kojom se trguje na otvorenom tržištu? Alexander, inače član stranke Liberalnih demokrata, tek je zapazio ono što i milijuni tamošnjih vozača, a to je famozni “efekt rakete i perja”. Pojednostavljeno rečeno, kad cijena nafte raste, i cijene derivata na benzinskim postajama rastu ekstremnom brzinom. Kad cijena nafte pada, cijene derivata pak padaju lagano poput pera. Pa je tako od lipnja cijena nafte pala za oko 27 dolara po barelu – više od 25 posto – dok je pad cijena derivata bio znatno umjereniji.

Za Alexandera to je bilo sasvim dovoljno da se uplete i naftnim kompanijama priprijeti kako bi bilo “nečuveno kad bi se otkrilo da su kompanije držale cijene naftnih derivata neopravdano visokima”, a da sve ne bi ostalo samo na riječima, u cijelu se priču uključio i famozni Serious Fraud Office – državna institucija namijenjena istraživanju velikih slučajeva prijevara.

U Hrvatskoj, gdje je beskrajna recesija i katastrofalno nisko povjerenje u političare dovelo do toga da se sve češće kao rješenje nacionalnih problema traži liberalizacija svega i svačega, ova priča može biti iznimno poučna. Naime, od sredine ove godine po prvi put u novijoj povijesti zemlje hrvatsko tržište naftnih derivata potpuno je liberalizirano, a naftne kompanije po vlastitom nahođenju određuju cijene benzina, dizela i ostalih svojih proizvoda. Igra je sudbine što je samo koji mjesec kasnije došlo do strelovitog pada cijene nafte na svjetskim tržištima, no, kao i u Velikoj Britaniji, i ovdje su cijene derivata padale poput perca. Dakle, od lipnja do danas – u razdoblju kad je cijena nafte pala za 25 posto – cijena eurosupera 95 spustila se za oko 60 lipa po litri, a eurodizela za oko 25 lipa. Sve u svemu, radi se o padu cijena od 3 do 8 posto.

Dakako, utjecaj na to ima i činjenica da je u međuvremenu američki dolar – valuta u kojoj se globalno vrši trgovanje naftom – ojačala u odnosu na sve europske valute, no ta tečajna razlika ipak ne može objasniti tako veliku diskrepanciju. Neki će pak prstom uprijeti prema samoj državi, koja kroz trošarinu i PDV uzima znatan dio cijene svake litre motornog goriva. Dapače, u trenutku ukidanja sustava reguliranih cijena naftnih derivata, Vlada je povećala trošarinu za 20 lipa po litri goriva i tako namaknula još nekoliko stotina milijuna kuna za proračun. Ipak, i uz to povećanje treba znati da je udio poreza u cijeni goriva na domaćem tržištu negdje oko prosjeka EU, a u apsolutnim iznosima i znatno ispod njega.

Dapače, ako se iz trenutačne cijene izbace porezi i trošarine, može se primijetiti da je osnovna cijena eurosupera 95, primjerice, u Hrvatskoj viša nego u Češkoj, Mađarskoj, Finskoj, Švedskoj i Poljskoj – državama koje ili nemaju poziciju povoljnog uvoza nafte morskim putem poput Hrvatske ili su znatno bogatija tržišta. Kod eurodizela pak manju osnovnu cijenu goriva, među ostalima, plaćaju Austrijanci i Francuzi. Već ovi podaci sasvim su dovoljni da se zapitamo gdje je ta famozna tržišna samoregulacija o kojoj se često govori. Hrvatska, kao i u mnogočemu, i u slučaju regulacije energetskih tržišta ide iz jedne krajnosti u drugu. Tek prije nekoliko godina Ivo Sanader dekretom je zabranio rast cijene benzina iznad 8 kuna, tržištu usprkos. Danas vozači za isto gorivo plaćaju više od 10 kuna, opet tržištu usprkos. Ipak, sadašnji premijer, za razliku od Sanadera, mogućnost dekreta nema pa se uzdamo da će se pravednost ostvariti tržišno nadmetanje. No, ako je država disfunkcionalna, nije li naivno očekivati da će njezino tržište funkcionirati?